

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Vlada Srbije je zaključila da su odnosi Beograda i Vašingtona odviše ozbiljna stvar da bi se mogla prepustiti ambasadama


Nezadovoljna odnosima sa ambasadom Sjedinjenih Država, ali i učinkom Ministarstva spoljnih poslova Srbije i Crne Gore u Vašingtonu, Vlada Srbije rešila je da krene u tajnu diplomatsku ofanzivu sa ciljem da uspostavi direktan kanal komunikacije sa Belom kućom. Moćna lobistička firma „Barbur Grifit end Rodžers Inkorporejted“ preuzela je na sebe zadatak da promoviše interese srpske Vlade – tačnije jednog njenog dela – u Vašingtonu. Zauzvrat, vlada se obavezala da tokom godinu dana plaća BGR-u oko 62.000 dolara mesečno. Iza celog posla, kako saznaje „Vreme“, stoje premijer Zoran Živković i potpredsednik Vlade Čeda Jovanović, a uključeni su i bivši šef Biroa za komunikaciju Beba Popović, vlasnik ružičaste televizije Željko Mitrović, i proizvođač jaja Dragoljub Marković.
TAJANSTVENA POSETA: Prve vesti da je posao sklopljen procurele su, na neobičan način, preko „Nedeljnog telegrafa“. Prošle nedelje, „NT“ je u tekstu pod naslovom „Bušovi ljudi četiri sata sa Čedom Jovanovićem“ plasirao priču da su pre mesec i po dana poverljivi ljudi američkog predsednika bili u tajnoj poseti Srbiji, kako bi se sreli sa premijerom Živkovićem i potpredsednikom Jovanovićem. Prema toj priči, Buš je bio toliko uznemiren zbog afera koje razne mračne sile lansiraju protiv srpske Vlade da je mimo znanja državnog sekretara Kolina Pauela poslao svoje neimenovane „najbliže saradnike“ u Beograd da na licu mesta ispitaju stvar. Saradnici, koje „NT“ nije imenovao, posle susreta sa Živkovićem i pomenutog četvorosatnog razgovora sa Jovanovićem odleteli su direktno na Bušov ranč u Teksasu, gde su ga izvestili da se protiv reformskih snaga oličenih u Jovanoviću zaista vodi kampanja, i da Amerika mora tome stati na put. „Amerika jednostavno ne sme dozvoliti da ključna zemlja na Balkanu ponovo utone u mrak“, piše u tekstu. Kao nosioci mraka imenovani su, naravno, Miroljub Labus i Mlađan Dinkić, za koje se kaže da su u savezu sa radikalima i bivšim premijerom Krajine Borom Mikelićem. Ni Stejt Department ni SMIP, kako se naglašava u tekstu, nisu bili upoznati sa posetom, ni sa njenim rezultatima.
Proverom ove „ekskluzivne i senzacionalne“ vesti došlo se do saznanja da su tajanstveni Bušovi izaslanici Greg Mindžek i Greg Stivens, dva funkcionera „Barbur Grifita i Rodžersa“. Njih dvojica su se zaista sreli sa Živkovićem i proveli četiri sata sa Jovanovićem, a nakon toga bili na prijemu sa Popovićem, Mitrovićem i Markovićem. Neistina je, međutim, da ih je u Beograd uputio američki predsednik, ili bilo ko iz Bušove administracije. Reč je o privatnoj firmi koja je došla da sa našom Vladom sklopi manje-više privatan posao, u okviru delatnosti za koju je registrovana: zastupanje interesa inostranih faktora na tlu Sjedinjenih Država. Manje je jasno zašto je taj posao sklopljen u tajnosti, a zatim plasiran preko časopisa „NT“ na gore opisan način.
Izvor „Vremena“ blizak Vladi Srbije kaže da je odavno bilo vreme da Srbija angažuje ozbiljne lobiste u Americi. „Hrvati, Bosanci i kosovski Albanci imaju svoje firme koje lobiraju u njihovu korist, a sad mi imamo svoju, i to najbolju. „Barbur Grifit end Rodžers“ zaista spadaju u sam vrh lobističkih firmi u Americi, a njeni vlasnici su bivši visoki funkcioneri Republikanske stranke i Bušovog izbornog štaba. Pored toga, Gregori Stivens i Greg Mindžek ranije su bili uključeni u slične poslove sa vlastima u Bosni i Crnoj Gori. „Bušova Amerika je zemlja u ratu“, objašnjava naš sagovornik, uz tvrdnju da se aktuelni predsednik više oslanja na svoje saradnike iz stranke i Saveta za nacionalnu bezbednost, nego na diplomatu Pauela. „Zato treba zaobići zvanične kanale i ići direktno na važne ljude“, objašnjava on. Prema istom izvoru, ključnu ulogu u sklapanju poslovnog aranžmana sa BGR-om odigrao je Jovan Kovačić, bivši funkcioner beogradske misije OEBS, koji odnedavno ima sopstvenu firmu za odnose sa javnošću, Grupu za strateška partnerstva. Vašingtonski ogranak Kovačićeve firme, inače, ima istu adresu na Aveniji Pensilvanija kao i „Barbur Grifit end Rodžers“.
PREKO VAŠINGTONA U BRISEL: U razgovoru za „Vreme“, Kovačić je potvrdio ove informacije, uz napomenu da ne želi da iznosi detalje dok se posao zvanično ne finalizuje. „Neki rezultati se već vide: stav Vašingtona prema Albancima se poslednjih nedelja menja, a to je rezultat našeg rada“, kaže Kovačić. „Sem toga“, ukazuje on, „vreme je da naša diplomatija shvati da put ka Evropskoj uniji i NATO-u vodi preko Vašingtona. Ne možemo sami da se nametnemo Evropi ako nas neko moćan ne gurne.“
S druge strane, postoji mišljenje da angažovanje BGR-a ima i druge motive. „To je za unutrašnju upotrebu: Vlada gubi podršku domaće javnosti pa želi da pokaže narodu da ima podršku Amerike, jer ljudi ovde veruju da se o svim našim izborima odlučuje u Vašingtonu“, kaže Bratislav Grubačić, vlasnik agencije VIP. Grubačić napominje da je problem što je taj isti deo Vlade, na čelu sa Jovanovićem, u otvorenom sukobu sa Vilijamom Montgomerijem, ambasadorom SAD u Beogradu, i da je reč o pokušaju da se američka ambasada premosti uspostavljanjem direktne veze do Buša.
Koliko će taj pokušaj biti uspešan, ostaje da se vidi. Lobisti u Americi ponekad mogu da učine mnogo, ali sve analize dokazuju da im je uticaj ograničen ukoliko njihovi napori nisu direktno vezani za vitalne američke interese. Uz sve svoje veze, „Barbur Grifits i Rodžers“ neće lako ubediti Buša da budućnost Srbije i regiona počivaju na trouglu Jovanović–Popović–Mitrović. Možda bi im ipak bilo bolje da prvo pokušaju da ubede ovdašnje glasače.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve