

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Pasionirani istraživač tamne strane istorije komunističkog režima u Srbiji i posebno njenog staljinskog aspekta, pisac filmskih scenarija, učesnik svih značajnijih javnih tribina, disident i koloritna javna ličnost Beograda. Čovek koji je mnogo znao, bio upućen i zato proganjan od komunista i nacionalista raznih provenijencija, bio je vrlo često, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, prvi izvor od kojeg su mladi nezadovoljnici mogli čuti neke strašne istorijske činjenice o progonima i zločinima staljinista nad autentičnim levim aktivistima ili onima koji su spoznali pravi karakter komunizma.
Ja sam tako prvi put od njega čuo o stradanju Živojina Pavlovića (ubijen 1941. u Užicu po Titovom naređenju), kao i za njegovu knjigu Bilans sovjetskog termidora koju je jedino još Mića doktor mogao nabaviti. Jer, Miodrag Milić je umeo da negde iskopa i knjige za koje se mislilo da su zauvek uništene. On je umeo da nađe i ostarele žive svedoke nekih značajnih događaja. Njemu su se ispovedali i, nekada veliki i nedodirljivi, komunistički rukovodioci koji bi, posle pada i par godina samotnog nošenja sa svojom savešću, iznenada otkrivali potrebu da nekome iznesu i svoje pamćenje i svoju potrebu za opravdanjem onoga što ih je mučilo u noćima nesanice. To bi, nekako uvek, bio Mića doktor koji bi ih pažljivo slušao u dugim šetnjama Beogradom, ne da bi im pomagao da sebi olakšaju, već da bi dopunio strašnu sliku velike komunističke, a kasnije i nacionalističke prevare i zločina nad idealima brojnih generacija mladih levičara i naroda Srbije i Crne Gore, a donekle i drugih južnoslovenskih naroda.
Miodrag Milić je bio jedan od Beogradske Šestorice disidenata kojima je 1984. (baš prikladno) suđeno zbog učešća u mreži diskusionih grupa koje su se nazivale Slobodni univerzitet gde je Mića doktor (često u svom stanu u Dalmatinskoj) predavao istoriju komunističkog beščaća i zločina.
Zbog toga je od sudije Zorana Stojkovića bio osuđen na dve godine zatvora (kasnije smanjeno na jednu), dok sam ja dobio samo uslovnu kaznu. Kada je Mića doktor izdržao kaznu, vratio se svojim uobičajenim istraživanjima i društvenom životu, a onda uključio u obnovu demokratije u Srbiji preko UJDI-ja, Građanskog saveza, Demokratske stranke i na svim drugim mestima gde se moglo.
To je bio Mića doktor, pasionirani istraživač istorije, pisac, poznavalac i iznad svega pouzdan prijatelj i dobar drug.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve