"Magija je tu, trendovi nam idu u korist, dobro smo pozicionirani, duže smo prisutni na tržištu od konkurencije i koristimo sve prednosti ubrzanog rasta ovog dela Evrope"
U REGIONU SE MENJA KULTURA KORIŠĆENJA NOVCA: Grem Gerc-Rombah
Ovih dana beogradska franšiza Dajners klub internešenela (DCI) proslavila je deset godina poslovanja, a prema zadovoljstvu koje se videlo na licima prisutnih menadžera iz Srbije i regiona, reklo bi se, veoma uspešnog. DCI kartice danas u preko 200 zemalja koristi deset miliona članova. Na ovim prostorima DCI je prisutan od 1969, godine a DCI Beograd osnovan je u maju 1996. i danas ima oko 28.000 članova, koji svoje kartice mogu da koriste na preko 7000 prodajnih mesta: hotela, restorana, turističkih i rentakar agencija, butika, knjižara, galerija, cvećara, zlatara, radnji s tehničkom robom, auto-servisa, benzinskih pumpi, robnih kuća… Jubilej DCI-ja Beograd bio je povod za posetu Grema Gerc-Rombaha, predsednika DCI-ja za Evropu, Afriku i Bliski istok, koji je svoju karijeru započeo u Amerikan ekspresu, nakon čega je dugi niz godina radio za Siti banku, a menadžer DCI-ja postao je kada je osnovana franšiza u Brazilu, koja je ovih dana postala treća po veličini u svetu. Na sadašnjoj poziciji je od 1999. godine. Kako kaže, u jugoistočnoj Evropi posao DCI-ja možda najbolje napreduje u odnosu na ostatak sveta za koji je zadužen: „U ovom regionu veoma ubrzano se menja kultura korišćenja novca. Ranije, ljudi su sa gotovine najpre prelazili na čekove, pa sa čekova na debitne kartice, i tek na kraju na kreditne kartice. Danas sa keša odmah prelaze na kreditne kartice. Zato smo veoma zadovoljni poslovanjem, rast je veoma ubrzan, na ovim tržištima smo veoma dugo, stekli smo kredibilitet i postali brend. Magija je tu, trendovi nam idu u korist, dobro smo pozicionirani, duže smo prisutni na tržištu od konkurencije i koristimo sve prednosti ubrzanog rasta ovog dela Evrope.“
Govorimo o dvocifrenom rastu i brojevi su veoma impresivni. Na većini stabilnih tržišta, ako imamo rast od devet ili deset odsto, veoma smo srećni, ovde su brojke tri puta veće i to je veoma laskavo za sve one koji rade u DCI-ju Beograd.
Dugosteuovomposluipoznatavamjesituacijananašemtržištu. MožetelidaseprisetitepočetakauSrbiji? Zbog svegaštosetihgodinadešavalouzemlji, sigurnojebiloveomateško.
Na početku je uvek teško, ali ovi ljudi nisu bili novi u poslu, počeli su da rade sa DCI-jem mnogo godina pre nego što je nastala nezavisna franšiza. Zato ih veoma cenimo i nismo iznenađeni rezultatima poslovanja, ali smo oduševljeni njihovim napretkom. Tajna uspeha je kredibilitet u teškim vremenima. To je veoma važan element DCI-ja ovde. U teškim vremenima nismo spuštali glave niti paničili, nastavili smo sa poslovanjem. Ista stvar se desila u Rusiji gde je pre nekoliko godina došlo do velike ekonomske krize. Sve kreditne kartice su povučene osim DCI-ja, mi smo nastavili da radimo i dočekali kraj krize.
Istina je da nisu za svakoga, ali se nadam da nismo elitisti, i šteta je ako misle da su daleko od mogućnosti da dobiju DCI karticu. Trudimo se da se fokusiramo na naše klijente i da ih zadovoljimo. A ne možemo da zadovoljimo sve, to niko ne može. Voleo bih da ljudi koji žele da imaju DC karticu znaju zašto je žele i koje su njene prednosti. Svakako ne pokušavamo da budemo elitisti, mada je nova kartica Dajners klub ekskluziv, koju promovišemo danas, upravo namenjena eliti i dobija se samo uz pozivnicu. Neće biti reklamirana na svakom ćošku.
Ambiciozni planovi
Na čelu Dajners klub internešenela Beograd od osnivanja 1996. godine je Obrad Simikić, koji na teritoriji bivše Jugoslavije radi kao menadžer za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Posao u DCI-ju mu je praktično prvi u životu jer za ovu kompaniju radi već 23 godine. U bivšoj Jugoslaviji DCI kartica je bila prva na tržištu, a nakon raspada zemlje Simikić je sakupio tim i osnovao franšizu. Iako nije izgledalo kao da je pogodan momenat za ovakav posao, Simikić objašnjava kako ga je započeo: „Verovali smo da moramo da nastavimo da živimo kao i ljudi u drugim delovima sveta. Pre rata DCI je imao veoma čvrstu poziciju, a nekoliko meseci nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, iako je naša ekonomija bila zasnovana na gotovini, počeli smo da objašnjavamo ljudima da to nije uobičajen način života i poslovanja. Posle rata i pet godina sankcija to je bio veoma težak zadatak. Sada u regionu imamo oko 50.000 članova i na tržišti kreditnih kartica i dalje imamo najveći obrt.“ Simikić kaže da iako je u poslednje tri godine rast poslovanja u Srbiji bio 25 odsto, i dalje nisu zadovoljni. „Promenjeni su zakoni i mnogo su bolji uslovi za nove članove DCI-ja. U Evropskoj uniji DCI kartice možda nemaju rast kao što imaju bankarske kartice, ali je velika razlika između njihovih i naših. Naše su namenjene za poslovanje, putovanje i uživanje, i ne treba vam novac ako želite da budete naš član jer vam mi dajemo kredit na 30 dana.“ Povodom desetogodišnjice rada DCI je počeo sa izdavanjem DCI ekskluziv crne kartice za članove sa velikom potrošnjom koja uz status i visok limit podrazumeva i razne pogodnosti. Za naredne godine, kako kaže Simikić, ova kompanija u Srbiji ima još mnogo ambicioznih planova.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.