Kome smeta politika Srba u Hrvatskoj

Za „Vreme“ iz Zagreba

Anja Šimpraga, mlada zastupnica Srpske demokratske samostalne stranke u hrvatskom Saboru, rodom iz okolice Knina i Boris Milošević, novi potpredsjednik u vladi Andreja Plenkovića iz kvote SDSS-a, nove su zvijezde na hrvatskom političkom nebu koje su u nekoliko dana svojim medijskim izjavama i pomirljivim političkim gestama, te emotivnim životnim pričama uspjeli podići cijelu regiju na noge. I po običaju, kao i svakog avgusta pokrenuti lavinu ratnohuškačkih i nepomirljivih komentara na relaciji političkog Zagreb-Beograd.

Ovaj put bijes Beograda više je usmjeren na Srbe iz Hrvatske koji su svojim političkim odlukama da okrenu list i sudjelujući u obilježavanju „Oluje“ u Kninu, racionaliziraju svoju političku poziciju u Vladi, očito izmakli kontroli Srbije. Zbog toga su u tabloidima i režimskim medijima u Srbiji stavljeni na stup srama zbog odlaska u Knin njihovih političkih predstavnika ono malo Srba i iz Hrvatske.

Anja Šimpraga, mlada, iskrena i po svemu sudeći buduća politička zvijezda Sabora, simbolizira svoje sunarodnjake koji su spremni živjeti u Hrvatskoj pa i nositi se sa svim problemima u napuštenim i ekonomski osiromašenim krajevima, gdje je nekada dominiralo srpsko stanovništvo, a gdje danas svi žive teško. Također, spremna je boriti se i za interese srpskog naroda kroz institucije hrvatskog parlamenta.

Dok je Šimpraga sve u Saboru oduševila potresnim govorom o svojoj izbjegličkoj priči iz „Oluje“, Boris Milošević je odlaskom u Knin pokazao gestu koju je hrvatska politika pozdravila i politički iskoristila kao okretanje novog lista u dramatičnim političkim odnosima između Srba i Hrvata. Radi li se o iskrenim nastojanjima, usmjeravanju prema budućnosti i pokušaju da se dva naroda konačno krenu gledati drugačije i prevaziđu teške ratne rane i sva stradanja, pokazat će budućnost i neke konkretne političke odluke Hrvatske. Već je najava da će predstavnici hrvatske Vlade sudjelovati u komemoraciji zločina nad Srbima u Varivodama i Gruborima dobar put da se stvari konačno pokrenu s mrtve točke.

Ali zbog čega to sve sada toliko smeta politici u Srbiji i zašto je Miloševićeva gesta u Srbiji podigla toliku prašinu te izazvala bijes, ogorčenje i etiketiranje kako se radi o sramotnom, izdajničkom potezu koji mu Srbija nikada oprostiti neće? Posebno zato što je pomirljivi Aleksandar Vučić nebrojeno puta tvrdio i ponavljao kako je on taj mirotvorac koji vuče poteze, te uvjeravao kako je upravo Srbija spremna na promjene, ali da je problem ipak i jedino u Hrvatima.

TAČNO I AVGUST

Anja Šimpraga u Hrvatski sabor ušla je kao zamjena Borisu Miloševiću kada je otišao na mjesto potpredsjednika Vlade. Rođena je 1987. godine u Kninu, a danas živi u selu Radučić nedaleko od tog grada. Potpredsjednica je SDSS-a i Aktiva žena SDSS-a, te predsjedava županijskoj organizaciji ove stranke u Šibensko-kninskoj županiji. Magistrirala je agronomiju i obnaša dužnost potpredsjednice Općinskog vijeća Ervenika. Dugo neki saborski govor nije izazvao toliko reakcija kao što je to bio slučaj s njezini potresnom osobnom pričom sa saborske govornice kako je ona preživjela „Oluju“ kao dijete koje se našlo u izbjegličkoj koloni. Iako je njen istup, sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, uistinu dirnuo ljude koji nisu navikli da se o „Oluji“ govori iz ove perspektive, Šimpraga je naišla i na niz neshvatljivo mrzilačkih komentara ljudi koji očito smatraju da Srbima ne bi trebalo biti dopušteno da uopće govore o ovoj temi, što jasno pokazuje kako postoji i poražavajuće veliki broj onih koji ne mogu imati empatije čak ni prema osmogodišnjoj djevojčici. Takvom se pokazala i desničarska saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto iz Domovinskog pokreta, koja je od cijele potresne priče koja poziva na izgradnju „društva slobode i zajedničku budućnost“, čula samo kako je Šimpraga izgovorila „tačno“ i „avgust“.

„Posljednjih dana svi pričaju o ‘Oluji’ bez obzira jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali. Svake godine dijete progovori u meni, sjećanje djevojčice iz kolone“, rekla je Šimpraga. „Tog 4. avgusta 1995. imala sam točno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro. S ruksakom za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put, put koji nije imao ime, put koji je vodio tko zna gdje. Od Knina do Petrovačke ceste, preko Banje Luke, a otuda bez stajanja do Srbije. Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas. Posljednje komadiće kruha podijelila sam s rodbinom, a taj miris me je pratio.“

U Knin su se vratili 1999. godine:

„Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati s druge strane prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam znala da će ta ista djece s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol“, rekla je Šimpraga i dodala kako uvijek pati mali čovjek. „Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju – gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost.“

U reportaži za „Slobodnu Dalmaciju“, Šimpraga je rekla kako joj je žao što je kroz sve to trebala proći, ali da Hrvati i Srbi moraju razumjeti jedni druge: „Ja ne mogu slaviti ‘Oluju’, kao što ni Boris ne ide slaviti, nego pružiti ruku pomirenja, napraviti iskorak i ajmo više poboljšati te naše hrvatsko-srpske odnose. Mislim da je za to stvarno vrijeme nakon 25 godina i da će odlazak ministra Tome Medveda u Grubore, kao i dolazak Plenkovića u Varivode isto značiti. Nadam se da ćemo onda konačno razgovarati o vodovodu i asfaltu i drugim stvarnim problemima ljudi“. Dodaje da je i sama iznenađena što je postala prava političarka i saborska zastupnica. A svoj doprinos razvoju države pokušat će dati i kroz saborski Odbor za poljoprivredu, u kojem je imenovana za zamjenicu, te će kao stručnjak možda pomoći interesima uništene hrvatske poljoprivrede i napuštenih ruralnih krajeva gdje više nema ni stoke ni proizvodnje, a mladi ljudi, bez obzira da li su Hrvati ili Srbi, bježe u Evropu ili gradove.

MILOŠEVIĆ U KNINU

Potpredsjednik Vlade Boris Milošević u Kninu je poručio da Vlada ima zadatak smanjiti tenzije u društvu kako bi se prekinula spirala mržnje te istaknuo da svoj dolazak u Knin smatra zalogom za budućnost.

„Smatram da ova Vlada i parlamentarna većina imaju zadatak smanjiti i smiriti tenzije u društvu, da svatko svojim primjerom svjedoči kulturi mira, da svatko svojim doprinosom pridonese da gradimo društvo mira, tolerancije i dijaloga, da se prekine spirala mržnje kako se više nikad užasi rata ne bi ponovili“, kazao je Milošević. I on smatra kako je društvo sazrelo da poštuje sve žrtve, bez obzira na njihovu nacionalnost, da prihvati da su Srbi iz Hrvatske imali svoja stradanja i žrtve te da sjećanje na njih trebamo poštovati.

Uoči odlaska u Knin, Milošević je podijelio na Facebooku svoju ratnu priču. Tako je javnost mogla doznati da mu je otac bio u Hrvatskoj vojsci i da mu je ubijena baka, te da je tek nakon „Oluje“ uspio dobiti hrvatske dokumente i državljanstvo iako je sve vrijeme živio u Hrvatskoj. „Moja priča je posebna meni zato što je moja, ali vjerujem da se tu na hiljade Srba iz Hrvatske prepoznalo, vjerujem da su se tu prepoznali i mnogi Hrvati i da je meni upravo sad na ovom mjestu kao članu Vlade bila dužnost da javnost čuje jednu priču Srbina iz Hrvatske, da je javnost sazrela da se takva priča čuje, da se uvaži, da se ne shvati krivo“, rekao je Milošević.

Srpski mediji bijes i gorčinu povodom obljetnice „Oluje“ usmjerili su najviše na Miloševića, koji je prvi predstavnik hrvatskih Srba koji je službeno došao na svečanost u Knin, a o kakvim se naslovima radilo, dovoljno je citirati samo jedan s portala Pink.rs: „Sram te bilo, bijedo ljudska!“. Tu stoji i da je „Milošević iz prvog reda pozdravljao proslavu etničkog čišćenja nad srpskim narodom“ te za dolazak na proslavu „Oluje“ „dobio i aplauz“. Vrhunac napada Srba na Srbe odigrao se na RTS u specijalnoj emisiji u kojoj je Ivica Dačić sasuo salvu uvreda i javno se posvađao sa Miloradom Pupovcem.

PRIJELOMNA 1995. GODINA

Hrvati i Srbi niti nakon 25 godina od „Oluje“ očito ne mogu krenuti putem pomirljivih politika koje će olakšati život Srbima u Hrvatskoj i relaksirati odnose dvije susjedne zemlje, koje se baš ne mogu pohvaliti svojim uspješnim ekonomijama niti boljim životom, ali ni napretkom po pitanju ljudskih, medijskih, prava nacionalnih manjina i svih drugih politika koje su i danas daleko ispod standarda razvijenih zemalja. Svoju dnevnu politiku i rejtinge grade i hrane kontinuirano na ratnim zbivanjima. U obje države, u međuvremenu su stasale generacije mladih ljudi koje se truju mržnjom od samog rođenja i koje su prepune predrasuda jedni o drugima, jer ih se bombardira tom ratnohuškačkom retorikom i samo jednom pravom istinom, onom „našom“, koja je jedino ispravna i točna. Kada se nađu u Njemačkoj, Irskoj, Austriji, jer ne mogu dostojanstveno živjeti u svojim zemljama, onda tek shvate da su u istim problemima i da su im njihove domovine i otadžbine toliko zatrovane da je bolje što su pobjegli u novi, bolji svijet.

I kada jedna od država ili neki pojedinac pokuša napraviti mali korak za čovjeka, a veliki za srpsko-hrvatsko odnose – kao što su to napravili Šimpraga i Milošević – druga strana odmah krene s retorikom koja izazove kontraefekt. Na svaki novi govor mržnje krene još jače udar s druge strane i tako svake godine uglavnom u avgustu kada se obilježava „Oluja“ ili u novembru kada je godišnjica pada i razaranja Vukovara.

Za Hrvate rat je bio jedino do 1995. godine i danas su im za sve neuspjehe države najčešće krivi Srbi; sve što su propustili i nisu napravili u svom tisućljetnom snu o stvaranju nacionalne države i sve probleme prebacuju na Domovinski rat i razaranja. Duge kolone izbjeglih Srba i zločine nakon „Oluje“ smatraju tek kao posljedicu onog što je bilo prethodnih godina i što je kulminiralo akcijom „Oluja“, kada je zemlja oslobođena, a Srbi protjerani.

S druge strane, za Srbe rata kao da nije bilo do kobne 1995. godine kada se dogodila „Oluja“. Kao da nije bilo Vukovara, granatiranja Zagreba i tko bi pobrojao sve „bratske“ akcije iz svih tih godina naših nesretnih ratova. To su te čvrsto zacementirane pozicije, koje teško mogu promijeniti mlada djevojka Anja Šimpraga, Srpkinja iz okolice Knina koja je održala divan i emotivni govor i pokupila simpatije i emocije većine Hrvata. Na promjenu smjera u odnosima teško da će utjecati i Boris Milošević, koji je sada potpredsjednik hrvatske Vlade, a koji je otišao u Knin na proslavu „Oluje“ i održao pomirljiv govor, kao što su to učinili Plenković i Milanović. Niti najava da će predstavnici hrvatske Vlade ići na obilježavanje zločina u Varivodama i Gruborima ne mijenja stvar i ne doživljava se kao gesta okretanja politike i pokušaja eliminiranja elemenata desnice iz hrvatske politike i svih ovih godina zatrovanog mainstreama.