Protokolarni propust naljutio je zvaničnu Crnu Goru toliko da je Građanska partija, članica tamošnje vladajuće koalicije, pozvala na bojkot parlamenta državne zajednice dok je na njegovom čelu Dragoljub Mićunović
NI KRIV NI DUŽAN U CENTRU SRPSKO-CRNOGORSKIH ODNOSA: Pat Koks
Da je poseta predsednika Evropskog parlamenta Pata Koksa Beogradu bila upriličena par nedelja ranije, moglo bi se zaključiti da se jedan od Koksovih domaćina, predsednik skupštine Srbije i Crne Gore Dragoljub Mićunović, kandidovao za predsedničke izbore u Srbiji prvenstveno sa ciljem da se evakuiše iz nezdrave atmosfere srpsko-crnogorskog parlamenta, koji nikako ne uspeva da se sastane bez problema.
Specijalnu sednicu održanu u ponedeljak nije, kao što se desilo krajem avgusta, propustio srpski borac za nezavisnost Vladan Batić, koji „nema vremena za besciljne seanse“, a nisu je propustili ni drugi neopisivo zauzeti poslanici srpske vladajuće koalicije. Za politički spektakl ovoga puta pobrinuli su se crnogorski borci za nezavisnost, koje je silno uvredio Mićunovićev poziv na susret sa predsednikom jedne od najvažnijih evropskih institucija.
Problem, koji je proizvela greška u protokolu, narastao je do te mere da je malena Građanska partija, članica crnogorske vladajuće koalicije, predložila korpulentnijoj braći – Demokratskoj partiji socijalista Mila Đukanovića i Socijaldemokratskoj partiji Ranka Krivokapića – da bojkotuju rad parlamenta državne zajednice sve dok je na njegovom čelu Mićunović (GP ima jednog poslanika u parlamentu koji je uoči izbora doprineo utisku da je oko Đukanovića i DPS-a okupljen čitav blok stranaka koje se nazivaju proevropskim).
Crnogorske zvaničnike uvredio je način na koji su poslanici tamošnje republičke skupštine pozvani u Beograd – direktno, a ne preko nadležnih organa u Podgorici. Prema objašnjenju Branislava Radulovića, šefa kabineta predsednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, „Mićunović je u svojstvu predsednika unije poslao jedan vrlo formalan telegram poslanicima unije koji su iz Crne Gore, u kojemu se kratko saopštava da na osnovu člana 31, 23 i 37 poslovnika Skupštine SCG saziva sednicu za 29. septembar, na kojoj će se, i tu se pojavljuje jedna kardinalna greška, poslanicima Narodne Skupštine Srbije i poslanicima Republike Crne Gore obratiti gospodin Koks“.
U Podgorici se napravila čitava uzbuna. Čelnici vladajućih stranaka takmičili su se ko će živopisnijim jezikom da opiše svu dubinu i širinu nanete im uvrede. Pominjan je i Slobodan Milošević, ali se (bar u Beogradu) nije čula ocena da je tretman prema Podgorici „gori“, već samo „isti“ kao u vreme predsednika u čijoj izbornoj smeni vladajuća Crna Gora nije učestvovala. Najuvređenije, valjda po funkciji, delovao je Krivokapić – on je Mićunoviću uputio sitnu knjigu u kojoj veli da će „učiniti sve da crnogorski parlament nikada više, mimo svoje volje, ne zaseda mimo granica Crne Gore“.
Objašnjenje predsednika zajedničke skupštine da su crnogorski poslanici pozvani kao gosti i to na zahtev Koksa, samo je dolilo ulje na vatru i dalo priliku Miodragu Vukoviću, visokom funkiconeru DPS-a, da oceni kako nije reč o slučajnoj grešci, već je Mićunović imao zlu nameru. Iako bi se moglo pomisliti da je vladajuća Crna Gora, zapravo, jedva dočekala priliku da Evropu podseti na svoju težnju za nezavisnošću, Vuković je, u izjavi za Radio B92, govorio o „velikoj šteti koja je napravljena“, o čvrstoj rešenosti crnogorskih zvaničnika da drže do „digniteta, dostojanstva, procedura i uspostavljenih odnosa“, ali i nadi da će „ozbiljni ljudi u kontaktu sa gospodinom Koksom objasniti sve negativne posledice i pokušati sanirati ovo potpuno nedozvoljivo ponašanje kabineta predsednika skupštine državne zajednice“. Podgoričke „Vijesti“ najavile su epilog ogromnim naslovom na prvoj strani: „Na poziv Mićunovića za sjednicu tri skupštine, iz crnogorskog parlamenta odazvali se poslanici NS i SNS: Putuju oni kojima je Beograd bliži od Podgorice“.
I tačno tako – sednici su, od pozvanih gostiju iz crnogorskog parlamenta, prisustvovali samo poslanici Narodne stranke Dragana Šoća i Srpske narodne stranke Božidara Bojovića. Republičkih poslanika najveće, kako u Podgorici vole da kažu, „prosrpske“ stranke, Socijalističke narodne partije (SNP) Predraga Bulatovića nije bilo, s obrazloženjem da „nisu dobili pismeni poziv“, što su proverili i u crnogorskom parlamentu i u Skupštini SCG. Bulatovićeva stranka saopštila je da bi, u slučaju da je bilo pismenog poziva, u Beograd krenuli i njeni republički, a ne samo poslanici u parlamentu zajednice, koji su se, kao i poslanici vladajućeg DPS-a, ipak, uredno odazvali pozivu i došli da čuju poruku predsednika Evropskog parlamenta.
Uprkos tolikoj količini dobre volje, cilj preduzetog putovanja nije im se baš u potpunosti ostvario zbog novog problema koji je iskrsao, ali koji, srećom, nije bilo moguće tumačiti po istom „međurepubličkom“ principu.
Zbog tehničkih problema („pao sistem“) ni poslanici ni novinari u parlamentu nisu bili u prilici da na internoj televiziji parlamenta čuju Koksovo obećanje da će EU podržati pozitivne korake beogradskih vlasti u cilju priključenja EU-u, ali i njegove izraze zabrinutosti zbog funkcionisanja sudske vlasti, slobode medija i saradnje sa Haškim tribunalom. „Za priključenje EU-u neophodno je usvojiti Kopenhaški kriterijum, dokument koji se odnosi na političke vrednosti, funkcionalnu ekonomiju i mogućnost da bude ispunjeno ono što je obećano. To su svari o kojima se ne pregovara kada se ide ka priključenju EU-u“, jasno i precizno je rekao Koks, što su, za razliku od gledalaca interne skupštinske televizije, gledaoci RTS-a mogli da čuju. Ali, ne i da razumeju, ukoliko ne govore engleski: da bi ceo cirkus upriličen povodom dolaska važnog evropskog funkcionera bio potpun, državna televizija je, naime, direktno prenosila Koksov govor, ali, opet zbog nečije omaške, bez prevoda na srpski jezik.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.