

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Čini se da se Kostić plaši da bi na kraju četiri sata informativnog razgovora njegova uloga bila prekvalifikovana u "osumnjičeno lice", te da bi možda posle sledujućih 48 sati zadržavanja u pritvoru protiv njega mogla biti pokrenuta i istraga, koja bi u zatvoru mogla da ga zadrži sve do donošenja presude


Gledaoci poznate emisije „Utisak nedelje“ TV B92 imali su 23. maja priliku da uživaju u direktnom prenosu jednog gotovo komičnog trilera koji se zapleo oko Miodraga Kostića, vlasnika veletrgovačke kuće MK Komerc iz Novog Sada i četiri vojvođanske šećerane – a koji se nije pojavio kao gost ove emisije „u celini“, mada je kao njen učesnik bio najavljen još nekoliko dana ranije. Naime, Kostić se na samom početku ove emisije javio „uživo“ telefonom voditeljki emisije Olji Bećković, objašnjavajući da je „blizu“, ali da je odustao od ulaska u studio, jer su ga neki prijatelji, „kada je došao blizu zgrade“, „upozorili da neće moći da uđe, jer će ga verovatno uhapsiti neki policajci u civilu“ koji su nekoliko sati ranije zauzeli položaj oko TV B92, te da on „neće da ga hapse kao običnog kriminalca“.
TV B92 je istom prilikom potkrepio Kostićevu izjavu snimcima dvojice „civila“ koji su se muvali oko portirnice njihove kuće, a reporter je ustvrdio da su oni priznali da su iz policije, te da su svoje prisustvo obrazložili pričom da se nešto sumnjivo dešava u komšiluku ove televizije.
U ovom „javljanju uživo“ u program emisije Kostić se pokazao i dobro obaveštenim, jer je voditeljku upozorio da zna da je pet minuta ranije, u „novim okolnostima“, od učešća u emisiji odustao i Branko Pavlović, novi direktor Agencije za privatizaciju Vlade Srbije – kada je video da je na razgovor o „šećernoj aferi“ umesto vlasnika došao šef pravne službe MK Komerca, izvesni g. Jovan Purar.
Na pitanje voditeljke šta će sada i gde će kao novosadski ilegalac spavati u Beogradu, Kostić je odgovorio da se lako može skloniti u stotinu stanova svojih prijatelja. Istina, verovatno je već u tom trenutku i voditeljki i gledaocima bilo jasno da Kostić još sedi u Crnoj Gori, pa je ovaj deo telefonskog razgovora više imao teorijski karakter i u njegovoj pozadini je bilo pitanje: je li se g. Kostić definitivno odmetnuo od srpskog pravnog poretka i sklonio u „unutrašnju emigraciju“ (u Crnoj Gori) ili samo koristi kršenje proceduralnih pitanja da bi dokazao da se protiv njega vodi državna (predizborna) hajka.
Da bi ovo zamešateljstvo „uživo“ u spomenutom „Utisku nedelje“ došlo do vrhunca, postarao se pomoćnik ministra policije Miroslav Milošević, šef uprave za javnu bezbednost MUP-a, koji se, takođe, javio telefonom „uživo“ u emisiju da pročita saopštenje u kojem se iznosi tvrdnja da je Kostić na informativni razgovor pozvan uredno i to povodom „prikupljanja obaveštenja u vezi s poslovnim odnosom NIS Naftagas prometa i MK komerca“ te da će „kada Kostić stupi na teritoriju Republike Srbije, dejstvovati pravna država“. On je pri tom još naglasio da oko toga neće biti nikakvog pregovaranja i pogađanja.
U ovoj poenti mnogi u Novom Sadu videli su aluziju na okolnost da je Kostić već jednom ranije, još potkraj Miloševićevog režima, „umakao“ sa informativnog razgovora. Ova priča kaže da je on tada na informativni razgovor pozvan telefonom, te da je rekao da će doći za jedan sat kada isprati neke poslovne goste. Čim je spustio slušalicu, međutim, Kostić je seo u kola i u roku od tog jednog sata već je bio na teritoriji Mađarske. Vlast mu je tada oduzela lager robe vredan više miliona nemačkih maraka, kako je kasnije izjavio. No, čini se da je nekoliko meseci potom – došlo do izvesne „nagodbe“ između njega i Miloševićeve policije, pa se šef MK Komerca vratio u zemlju i obnovio poslovanje firme.
Ovoga puta, tvrdi Kostićev advokat Vladimir Horovic, nije bilo nikakvih ponuda za nekakvu nagodbu, osim što je on, kao ovlašćeni zastupnik, u telefonskom kontaktu sa policijskim inspektorom Kamenkom Ajdićem, tražio da se na pozivu za informativni razgovor njegovom klijentu (pozivu od 19. maja), u skladu sa zakonom (i štampanim formularom), naznači tema tog razgovora i što je tom inspektoru pokušao da uruči opravdanje za nedolazak Kostića u zatraženom terminu – zajedno sa kompletnom dokumentacijom koja se odnosi na potonje preciziranje teme tog razgovora, koja sadrži 21 dokument (u pozivu od 20. maja).
U tom opravdanju, to jest „izjašnjenju“ (teškom oko jednog kilograma, kako kaže Horovic), koje je policiji poslato preporučenom pošiljkom, kada je fizičko uručenje bilo odbijeno, ujutro 21. maja, Kostić navodi da je na službenom putu i da fizički nije u mogućnosti da se odazove pozivu policije u određenom roku, ali da povodom teme razgovora izjavljuje da mu „nisu poznate okolnosti pravnog posla MK Kommerca d.o.o. Novi Sad i NIS Naftagasa promet, s obzirom da je pregovore i druge poslove oko zaključenja ugovora vodio generalni direktor MK Komerca d.o.o. Novi Sad, Srdan Ilin, potpisnik svih ugovora. U tom smislu, Kostić sigurno smatra da je ovom izjavom otklonio i prateću temu koja je naznačena u ponovljenom pozivu – a reč je o navodnoj „zloupotrebi položaja“.
Naknadno je advokat Horovic medijima saopštio i uslove pod kojima bi se Kostić vratio sa službenog puta: da mu se uruči zakonit, uredan poziv (što bi značilo i da se povuče raspisana „potraga“).
U stručnim pravnim krugovima smatra se da je policija i posle „postpetooktobarskih“ izmena Zakona o krivičnom postupku, kojima je „informativni razgovor sa građaninom“ nešto preciznije regulisan – u praksi nastavila da ga zloupotrebljava, pošto druga vrsta ovog instituta, „informativni razgovor sa osumnjičenim licem“, zahteva ozbiljnije obrazloženje, a podrazumeva i pratnju branioca. U ovom konkretnom slučaju čini se da se Kostić plaši da bi na kraju četiri sata informativnog razgovora (koliko je zakonom sada dozvoljeno za razgovor policije sa građaninom) njegova uloga bila prekvalifikovana u „osumnjičeno lice“, te da bi možda posle sledujućih 48 sati zadržavanja u pritvoru protiv njega mogla biti pokrenuta i istraga, koja bi u zatvoru mogla da ga zadrži sve do donošenja presude.
U trenutku kada ovaj tekst odlazi u štampu, još nije jasno kako će se završiti opisani proceduralni manevri, ali se nameće utisak da se policija sada suočava sa ljudima koji imaju mogućnost da angažuju jake advokatske ekipe, koji su vodili računa da njihovi pravni poslovi imaju dokumentovano pokriće i koji imaju dosta „prijatelja“ u javnosti i političkim centrima – a, verovatno, i u samoj policiji i u državnim službama. Tu dobra volja da se afere raščiste ili arogantna sila – nisu dovoljne, već su potrebne i visoka pravna stručnost i pravna skrupuloznost.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve