

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Centalnoj svečanosti, na kojoj se prikazala naša policija, prisustvovali građani i najviše rukovodstvo. Uprkos vrućini niko nije bio žedan, a sa najvišeg mesta ocenjeno da je posle ove manifestacije policija još bliža građanima


Nedavno je, na jednoj od televizija, prikazan snimak poslednje parade Jugoslovenske narodne armije, održane, valjda, u maju 1985. Ko je gledao, video, živu silu, naoružanje, tehniku, komandant parade, u vozilu, dolazi do bine sa najvišim državnim rukovodstvom, najviši državni rukovodilac, po prijemu raporta, odsečno kaže, naredi, Neka defile počne… i to traje. Bez želje da pravimo paralele, sugerišemo kontinuitet, i ostalo i tako dalje, ovo napred nam se jednostavno namestilo kao uvod o onome što sledi, a sledi proslava Dana policije, održana u subotu 14. juna u Nastavnom centru MUP-a Republike Srbije, a pod sloganom, neka bude moto, Građani i policija.
Dakle, Makiš, fudbalsko igralište, montažne tribine, centralna, betonska, natkrivena. Centralna tribina ima ložu, levo i desno velike policijske značke, ima i veliko ozvučenje, pred tribinom na crveno itison, levo policijski orkestar, na terenu strunjače… Ima i sto sa priznanjima, zastrt, ima i pravilno itisonsko, može li se reći, uzdignuće, imaju mikrofoni, ima dve velike, da kažemo, saksije s nekim veštačkim liščem, ima i sto za voditelja, jeste Sveta Vuković, voditeljski prosed, u bledoplavoj, kratkorukoj i voditeljskoj košulji. Tribine pune, naročito centralna i svečana sa sedalima. Jeste puna, ali može da primi još, eto zamenika šefa poslaničke grupe DOS-a u Skupštini Srbije, liberala Srbije Siniše Mitrovića, sportski obučen, američke Kavaja zelene pantalone, eto u zvanicama i jednog mladog i glavatog liberala, još neraspoređen a već zna mesto.


LEVO BATIĆ, DESNO ŽARKO: Već bije vreme, to sve uze da se raspoređuje, orkestar se postavi, postaviše se dobitnici priznanja, mali folklor, na početku atletske staze izađoše tri konjanika sa zastavom… Pristižu predstavnici diplomatskog kora, zapaža se gospođa sa originalnom i zgužvanom, na zeleno, mušemom na glavi, zapaža se i general žandarmerije Guri sa širitima, plavom šapkom. Vrhunac, evo, u teget odelu, premijera Srbije Zorana Živkovića, u svom odelu ministra policije Dušana Mihajlovića, evo generala policije, evo savetnika, eno i šefa jednog hotela, eno i šefa jednog restorana, sve to ode gore u ložu, u kor. Premijer i ministar sedoše centralno, iza generali, iza leve policijske značke ministar Batić, iza desne potpredsednik Vlade Žarko Korać. Cela loža, pa na poslužavnicima, bi poslužena Vujić vodom, to je ona nova, iz dubina, koja je tu stigla posle dubinskog tendera. Uto pustiše voditelja Svetu, Poštovani gosti i građani, draga deco, dobar vam dan, i dobro došli u Nastavni centar MUP–a Srbije. Dan policije obeležavamo radno i skromno u složenim bezbednosnim uslovima…


Voditelj Sveta nastavi da drži dikciju, svaka mu spikerska, prenese da će zastavu predati konjanici, od tri vide četvoricu, pa konjanika, veliko to, na itison stupiše ministar policije i general mu Sreten Lukić, Dušan primi zastavu, predade je generalu, ovaj salutira, poljubi zastavu, pozdravi se sa ministrom, salutira, predade je dalje, salutira, izmače se, ministar sve pozdravi, pozva premijera. Premijer Živković siđe na itison – u svečanu ložu stigoše i Mićunović, američki ambasador Montgomeri – pozdravi se, stade, reče, prijatna dužnost, reforme su zahvatile sve, pa i policiju, reče i o isukanoj sablji borbe protiv organizovanog kriminala, pohvali rezultate, da sablja ostane kod policije, da je vode zakon i patriotizam. Reče i da ova vlada neće terati policiju da je brani od građana, opriča da policajci i političari imaju puno toga zajedničkog, Pre svega to da su najčešći junaci viceva, i ne zna se koji su vicevi bolji, oni o političarima ili oni o policajcima. Ali, nemojte da vam to smeta, mi radimo na dobro građana, čestita praznik.
SEDAM NA JEDNU: Nastavi se voditelj Sveta, ukazom predsednika državne zajednice SCG, odlikovanja policajcima uručuje izaslanik predsednika zajednice, ko, potpredsednik republičke vlade i ministar Mihajlović. Generalu Lukiću medalja Obilića, ostalim pukovnicima i zastavnicima ostala priznanja. Pročita se i ukaz o novim generalima, odluka 01, br. 4160 i odluka 01, br. 4601 o vanredno unapređenim i sedmorici najboljih policajaca. Jedan zahvali u ime nagrađenih, bi defile uniformi, redovne uniforme sa opremom, bez opreme, svečane, za sve rodove i specijalnosti, pa na strunjaču izađoše polaznici srednje škole za policajce, pa bi neka poskočica, studenti policijske akademije na strunjači, folklor, izađoše specijalno obučeni psi sa sve najavom, Sada ćemo videti šta sve mogu policijski psi, jedna policajka, pa još studentkinja, na strunjači, savlada sedam naoružanih napadača, pa izađe žandarmerija, pobaca i otrese grupu huligana, pa bi desant iz helikoptera pripadnika SAJ-a, pa još Abraševića, pa moderni ples polaznica kursa za policajke, pa helikopter pozdravi publiku, pa publika pozdravi helikopter…
Voditelj Sveta pozva prisutne na ostale programe i razgledanje, preporuči koncert s velikim domaćim zvezdama, i loža siđe na travnati teren, prva iskorači potpredsedničko-ministarska trojka Mihajlović–Batić–Čeda u potpredsedničkoj majici Jovanović. Bi tu još najvišeg rukovodstva, Mićunović, Boris Tadić, načelnik Generalštaba Krga… Prikazaše se motociklisti, prikaza se koktel pod suncobranima, udariše pravo, na vatrogasnu prezentaciju, dunuše sirene, proradiše šmrkovi, udari pena, premijer lično isproba vatrogasnu dizalicu, pogleda sve o’zgo, i Mićunović, u svom tradicionalnom stavu, sve isprati sa naročitim zanimanjem i poslovičnim interesovanjem, povratiše se među suncobrane. Tu bi završnica, Sveta voditeljski najavi da će predsednik izviđača, u povodu jubileja, ministru Mihajloviću uručiti zlatnu značku. I ministar primi skroman zlatni znak, jer je proveo dugi niz godina u organizaciji i uveo mnogo novih elemenata u izviđački program. Ko nego Sveta reče da je svečanost završena, opet podseti na koncert s poznatim umetnicima.
I bi koktel, na meniju sve uobičajeno i redno, bi druženja, bi razmene, republički sa republičkim, savezni sa saveznim, pa najvišim rukovodiocima. U opštem razmenjivanju u’vatismo i kako se razmenjuju savezni savetnik za ekonomska pitanja, bankar Ljuba Mihailović, i savezni parlamentarac Mićunović. Ajd’ na koncert, i on u Nastavnom centru, na spisku umetnika grupa Amadeus, Željko Samardžić, Tijana Dapčević, Zorana Pavić, Ana Stanić, Romana. Ima bina, i to kakva, imaju reflektori, imaju instrumenti bez muzičara, samo nekoliko stotina prisutnih, malo li je za takav spektakl, umetnica Tijana Dapčević oraspoložava sa, Ajmo Srbi… Ali događanja još, službeni psi, službeni konji, izloženi i hameri, snajperi, mitraljezi, šaržeri, magnumi, koltovi, prigušivači… Bi i vatromet, kad je to uzelo da drma, tuče, varniči i rasprskava, koji je to bio kvalitet, koje trajanje.
I to nije bio kraj, pa proslave i obeležavanja. Sutradan u nedelju, na prve Duhove, delegacija Ministarstva posetila Brankovinu, kod Valjeva, gde je, tradicionalno, na grob prvog srpskog popečitelja vnutrenih dela, vojvode Jakova Nenadovića, položila vence. Stig’o ministar, stigli pomoćnici, stigli generali, stigli tužioci, specijalni. Venac položen, uz pomoć policajki u belim uniformama koje nisu viđene u Makišu. Policijski kor saslušao i slovo o vojvodi Jakovu, koji je bio i prvi komandant srpske artiljerije. Pošto je u porti crkve i grob Desanke Maksimović, i on tradicionalno posećen. Sveće zapalili ministar i pomoćnik mu general Lukić. Na grobu generale obrazovao brankovački prota, kome je Desanka lično i jedino poverila gde bi želela da bude sahranjena. Posle edukacije svi seli da predahnu. Jedino ministar stao ispred sobrašice i izjavio se novinarima. Rek’o o Danu policije da su ga posvetili građanima i da je ono, prethodnog dana, u Makišu, bilo namenjeno građanima, i pre svega deci. Rek’o i da je ta manifestacija, u Makišu, pokazala da je policija bliža građanima, druženje trajalo do kasno u noć. Ministar rek’o i o Šljivančaninu i Mladiću, to bilo i na televiziji, policija će raditi svoj posao, Mladić nije dostupan. Posle Brankovine, da završimo kako priliči, visoki predstavnici policije su obišli turističkoprivredne komplekse valjevskog kraja.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve