

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Pokušali smo parama koje nemamo da kupimo uslugu koja nam ne treba, pa se posle čudimo kad se pojave sumnje na korupciju. Nabavke za vojsku (ali i za policiju u poslednje vreme) jesu mnogo zgodne, kao i oduvek: pokriveni tajnošću, takvi poslovi otvaraju neslućene mogućnosti




Kao i na sva tela u blizini planete, na veštačke satelite koji kruže oko Zemlje deluje gravitaciona sila, ali za razliku od jabuka, ministara i drugih tela sklonih padu, sateliti ne padaju ka tlu, pošto ih u ravnoteži održava centrifugalna sila koja se javlja kao posledica njihovog kružnog kretanja. Centrifugalna sila zavisi od rastojanja i brzine satelita, tako da je na većim rastojanjima potrebna manja brzina da bi se satelit održavao na svojoj ravnotežnoj orbiti. Postoji nekoliko vrsta satelitskih orbita: niska zemaljska orbita (Low Earth Orbit, LEO), srednja zemaljska orbita (MEO) i geostacionarna zemaljska orbita (GEO), koja je od Zemlje udaljena 35.786 kilometara. Na ovoj orbiti sateliti se kreću brzinom koja je jednaka brzini rotacije planete, tako da GEO sateliti zapravo miruju u odnosu na površinu Zemlje i sve vreme se nalaze iznad jedne njene tačke. Zbog ove pogodnosti, na GEO-u se najčešće nalaze telekomunikacioni sateliti, dok se špijunski i drugi sateliti za osmatranje terena kreću na nižim orbitama. Tako i satelit EROS kompanije Imidžsat internešenel, čije je usluge Vojska SCG nameravala da kupi, asinhrono kruži na niskoj zemaljskoj orbiti od oko 500 kilometara iznad tla.
Mada su u rasplitanju i zaplitanju afere oko kupovine vojnih satelita, bivši ministar odbrane Prvoslav Davinić i drugi funkcioneri u njegovoj orbiti tvrdili da je Vojska SCG želela da nabavi satelit koji bi imao više različitih namena, od fotografisanja terena do komunikacije pograničnih službi sa Interpolom, satelit EROS ima samo jednu namenu – da osmatra i fotografiše područje koje klijenti kompanije odaberu. Možda je zapravo reč o tome da je u Ministarstvu odbrane sklopljeno još tajnih probnih ugovora sa nekim vlasnicima drugih vrsta satelita, ali je izvesno da se od Imidžsat internešenela nije moglo dobiti ništa više od solidnih fotografija, pošto je ova međunarodna kompanija, čak i prema navodu na njenom zvaničnom sajtu, isključivo „komercijalni provajder satelitskih fotografija Zemlje u visokoj rezoluciji“. Sam naziv satelita EROS je akronim od Earth Remote Observation Satellite, što znači „satelit za osmatranje Zemlje iz daljine“. Imidžsat je nevladina kompanija i pošto je nezavisna od američkih astronomskih instalacija, specijalizovala se za saradnju sa vladama i službama nacionalne bezbednosti u zemljama koje ne koriste američke obaveštajne podatke. Uz mogućnost izbora terena za osmatranje, ova kompanija svojim klijentima garantuje i diskreciju u radu.
Prvi satelit kompanije EROS A lansiran je 5. decembra 2000. godine, a u orbitu ga je podigla ruska raketa nosač Start-1. Kompanija planira da u narednim godinama lansira još dva satelita, B i C, kako bi povećala učestalost preletanja osmatranih tačaka. Prema navodima kompanije Imidžsat, sateliti EROS su „lagani LEO sateliti visoke rezolucije dizajnirani za brzo manevrisanje među ciljevima za fotografisanje“. Zbog svoje velike brzine, planetu obiđu za svega 94–96 minuta, a tokom 24 časa naprave 15 revolucija oko Zemlje, tako da imaju dva prolaska sa vizuelnim kontaktom iznad svake pojedinačne zemaljske stanice. Raspon vidljive trake koju mogu da pokriju iz orbite iznosi do 960 kilometara, tako da EROS svaku tačku na Zemlji može da poseti i snimi dva do tri puta nedeljno. Fotografije koje ovi sateliti prave su visokog kvaliteta, sa standardnom rezolucijom od 1,9 metara. Uz to, Imidžsat svojim klijentima nudi i takozvane hipersemplovane fotografije terena koje imaju rezoluciju od 1,2 metra, što je dovoljno dobro kada na tlu poziraju avioni, vojni brodovi i veće vojne formacije. S obzirom na to da je reč o komercijalnoj kompaniji, tolika rezolucija je izuzetno dobra, ali je neuporedivo gora od osmatračkih kapaciteta koje imaju špijunski sateliti američke vojske. Dok je SCG izvan evroatlanskih integracija, ti kapaciteti su van domašaja Vojske SCG, ali je pravo pitanje šta bi uopšte vojska radila i sa fotografijama rezolucije koju nudi EROS. Budući da nema ratne pretnje, niti u našem susedstvu ima pokreta većih vojnih formacija, teško je zamisliti šta bi drugo, osim da u Domu Vojske organizuje foto-izložbu savremene umetnosti utemeljene na satelitskom konceptu.
Slobodan Bubnjević


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve