
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Šta se dogodi u bilo kojoj od 31.536.000 sekundi jedne godine

Deset… devet, ma kako da su do tad bile raspoložene, zvanice se konačno sabiru, osam, gledaju na satove i staju na mestima na kojima su se zatekle, sedam, šest, sve više glasova odbrojava, četiri, u isti glas, tri, dva, jedan. I onda – još jedan. Kad istekne poslednji minut 2008. neće početi 2009. godina. Na odlazeću godinu će biti dodata još jedna, prestupna sekunda kako bi se takozvano atomsko vreme uskladilo sa astronomskim.
Obrtanje planete svojom periodičnošću još od Vavilonaca određuje da jedan dan traje 86.400 sekundi i ono se može shvatiti kao najstariji instrument za merenje vremena, ali zbog varijacija u rotaciji, Zemlja se ne okrene svaki put za potpuno isto vreme. Atomski časovnik je zato znatno savršeniji – njemu se omakne da pogreši za jednu sekundu tek na svakih 1,7 miliona godina. Kako se zbog tolike tačnosti ne bi stvorila veća razlika sa planetom, Međunarodna služba za praćenje rotacije Zemlje i referentnih sistema dodavanjem prestupnih sekundi povremeno usklađuje ova dva vremena.
Prestupna sekunda je, naravno, nezgodna, po svojoj prirodi prekobrojna stvar koje bi se precizni metrolozi rado odrekli. Može vam ličiti na snalažljivca koji se ugurao u red dok drugi strpljivo čekaju, kad on ne bi bio pojava mnogo uobičajenija od one koju vodeća metrološka služba dekretom propisuje. Mada više nalik na komšiju koji ispred vas izlazi iz lifta baš na onom spratu gde vas dočekuje nekakva svečana grupa ili ništa manje značajna, jedna radosna osoba, ta, suvišna, dodata, prestupna sekunda je kao i svaki jedinični vremenski interval, onaj za koji po definiciji protekne 9.192.631.770 perioda zračenja koje odgovara prelazu između dva hiperfina nivoa osnovnog stanja atoma cezijuma 133.
Njeno uvođenje je rutinska procedura koja se izvodi dvadeset četvri put od 1972. godine, a ona sama se ni po čemu ne razlikuje od ostalih 31.536.000 sekundi u jednoj godini. No, kao ni za ostale, nije za potcenjivanje ni to koliko dok ona traje ostarite, ni koliko redova, plata i drugih strepnji otčekate, ni koliko druge pustite da čekaju ili dok sami sebe čekate da nešto preduzmete. U okolnom, ogromnom svetu mnogo toga se desi u svakoj od tih jedinica našeg, ljudskog vremena. Šta je sa drugim vrstama? Da ih one i te kako mogu proživljavati najbolje pokazuje podatak da je najduži zabeleženi let jednog pileta iznosio 13 sekundi. Da li vam je svaka takva sekunda, svaka sekunda vašeg života prekratka da biste je uzeli u obzir?

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve