

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
U zvaničnim pravosudnim krugovima vlada uverenje da je Opačić imao nameru da ubije Suvajdžića u sudnici, što bi moglo da ishoduje optužnicu za pokušaj ubistva. Jer, šta bi bilo da mu je taj šiljak zario u oko


Eksces se dogodio u trenutku kad je u prošli petak svedok saradnik Miladin Suvajdžić zvani Đura Mutavi pokazao srednji prst optuženom Nenadu Opačiću kada je pored njega prolazio u sudnici Okružnog suda u Novom Sadu nakon završenog svedočenja pred sudskim većem. Budući da je bio korak-dva od Suvajdžića, Opačić je hitro skočio do njega i udario ga šiljatim predmetom u lice nanoseći mu lakše povrede. Srećom, stražari su brzo reagovali i sprečili Opačića u eventualnom daljem napadu. Policijska ekipa i dežurni istražni sudija Okružnog suda obavili su uviđaj posle ukazane lekarske pomoći povređenom Suvajdžiću. Predsednik krivičnog veća Jelica Janjušević novinarima je kratko saopštila da se dogodio incident tj. da je tokom suđenja Opačić napao Suvajdžića. Niko od nadležnih nije hteo da saopšti detalje. Ministar pravde Vladan Batić rekao je da je Opačić povredio Suvajdžića zašiljenom četkicom za zube, Opačić je tvrdio, govoreći svom advokatu, da je reč o olovci, a nadležni u sudu, odnosno službena lica koja su bila u sudnici se ograđuju: biće utvrđeno čime je povređen Suvajdžić. Kao da to nije bilo jasno vidljivo nekoliko trenutaka posle intervencije zatvorskih čuvara.
Iako se čini da je nevažno čime je Opačić povredio svedoka, taj detalj je veoma važan jer od njega umnogome zavisi kvalifikacija dela za koje će Opačić bez sumnje naknadno biti optužen.
Dobroćudni Lala, zatvorski stražar u novosadskom Okružnom zatvoru, procenio je da bi pretres Nenada Opačića po izlasku iz pritvorske jedinice bio suvišan. Ta, gospodin Opačić, jedan fini čovek, ne bi on sebe uvaljivao u još veće nevolje i pravio neke gluposti pred sudom. Uostalom, u više puta brižljivo objavljenim pretresima zatvorskog boravišta Nenada Opačića stražari nisu otkrili da li on priprema iznenađenje u vidu, na primer, nekog oštrog, šiljatog ili tupog predmeta kojim bi u sudnici mogao da načini incident. Međutim, čini se da su stražari prevideli plastiku koju inače zatvorenici često koriste u međusobnim obračunima. Naime, zagrevanjem i oblikovanjem plastičnih predmeta može se dobiti šiljato ili oštro veoma opasno ubojito oružje. Kao i struganjem plastike o pod ili zid. Pogotovo od četkice za zube čije su drške u najnovijim modelima duže od uobičajenih. Takav jedan „bodež“ je po svemu sudeći Opačić prošvercovao u prethodno detaljno pregledanu sudnicu. U zvaničnim pravosudnim krugovima vlada uverenje da je Opačić imao nameru da ubije Suvajdžića u sudnici, što bi moglo da ishoduje optužnicu za pokušaj ubistva. Jer, šta bi bilo da mu je taj šiljak zario u oko?
Jedan od branilaca Nenada Opačića, novosadski advokat Vladimir Horovic, kaže da je reč o Opačićevoj „konkludentnoj reakciji“, odnosno da je njegov branjenik bio izazvan onim srednjim prstom Đure Mutavog. Biće da će se o tome zatražiti mišljenje sudskih veštaka.
Napad na Suvajdžića izazvao je burnu reakciju nadležnih budući da se o njegovoj bezbednosti posebno brine jer je gotovo izvesno da će on biti jedan od ključnih svedoka u predstojećem suđenju optuženima za ubistvo premijera Zorana Đinđića. To je bilo vidljivo i kad je iz Okružnog zatvora u Beogradu bio doveden u Novi Sad pod jakom pratnjom pripadnika SAJ-a. Suvajdžićev nadimak Đura Mutavi proistekao je iz njegovih ranijih privođenja u policiju kad je uporno ćutao znajući da će njegovi poslodavci ishodovati puštanje bez krivične prijave ili sa krivičnom prijavom koja je po pravilu završavala u košu tužilaštva.
Pomenuto suđenje i Suvajdžićevo svedočenje obavilo se bez prisustva javnosti izuzimajući blisku rodbinu optuženih. Zanimljivo je i indikativno da je kod nas poznat identitet svedoka saradnika, ali je tajna sve ono o čemu je pred sudom govoreno za razliku od uobičajene prakse u svetu: ne zna se ko je svedok, ali je njegovo svedočenje javno. Inače, odmah posle incidenta u sudnici ministar pravde Vladan Batić suspendovao je upravnika Okružnog zatvora u Novom Sadu i smenio načelnika službe obezbeđenja „zbog očiglednih propusta i na osnovu principa objektivne odgovornosti“.
• Sudsko veće u Novom Sadu odlučilo je da Nenad Opačić zbog incidenta u sudnici ne prisustvuje glavnim raspravama sve do okončanja procesa. I rodbini optuženih uskraćeno je dalje prisustvo u sudnici jer je primećeno da ona remeti rad suda reagovanjem u sudskom hodniku.
• Nenad Opačić više ne boravi u novosadskom zatvoru, navodno je premešten u zrenjaninski, u kome neće moći da prima posete (izuzev branilaca) i hranu zgotovljenu van zatvorske kuhinje.
• Advokati Nenada Opačića i ostalih pripadnika veterničkog klana podneli su zahtev za izuzeće predsednika krivičnog veća Jelice Janjušević i predsednika novosadskog Okružnog suda, a o čemu će odlučivati Vrhovni sud Srbije.
U optužnici za krivično delo otmice i primoravanja na protivpripodni blud piše da su Opačićevi saradnici 25. februara 2003. godine doveli oštećenog Marića u kafe „Mikele“ u Veterniku s namerom da razgovaraju o Uglješi Ljubojeviću, ranije ubijenom u novosadskom restoranu Verige. Pošto je Marić stigao, počela je jedna vrsta saslušanja koja je podrazumevala udaranje pištoljem po glavi i telu da bi Marić priznao da je bio umešan u ubistvo Ljubojevića. Istog dana je nedeljnik „Identitet“ objavio intervju sa Opačićem u kome on naširoko govori o svom prijateljstvu s pokojnim Ljubojevićem. Takođe, Opačić je tada tvrdio da Uglješa Ljubojević ne radi za njega, nego u njegovoj kući u Veterniku drži teretanu jer je i sam bio jako talentovan bokser. On je tada poručio njegovim ubicama da se dobro čuvaju. Mladen Marić, na koga je pala sumnja, prošao je na ispitivanju kod Opačića sa prelomom jagodične kosti i hematomom na desnom oku. U optužnici se navodi da su ga okrivljeni primoravali i na seksualne radnje („stavljali su svoje polne organe u usta oštećenom“). Marić je popustio pred argumentacijom Opačića i drugova i priznao da je učestvovao u ubistvu pokojnog Ljubojevića. Sutradan 26. februara otmičari su vezali Marića lisicama, strpali ga u gepek automobila „golf 2“ i povezli preteći da će ga ubiti i baciti u Dunav. Ipak, oteti Marić je sačuvao prisebnost i snagu pa je na jednom pit stopu uspeo da iskoči iz gepeka, dotrči do tržnog centra Planeta 021 u Novom Sadu i prijavi slučaj policiji. Policija je uhapsila Opačića i drugove koji su, navodno, svoj postupak nazvali „građanskim privođenjem“ pošto su ustanovili da je Marić umešan u Ljubojevićevo ubistvo. Hteli su reći da su radili ono što policija do tada nije uspela. Ranije je Nenad Opačić prvostepenom presudom Okružnog suda u Novom Sadu osuđen na četiri i po godine zatvora zbog preprodaje 49,6 grama heroina, a protiv njega i tzv. veterničke grupe pokrenut je postupak pred specijalnim tužilaštvom.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve