

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Rat je najstariji zanat na svetu i ratova poput današnjih je uvek bilo, kaže za „Vreme“ spoljnopolitički novinar Boško Jakšić. Zašto smatra da ipak neće biti velikog rata i kako se Srbija drži u ovom svetskom vihoru
Hoće li ovo na Bliskom istoku prerasti u veliki, totalni rat? Neće, kaže za „Vreme“ Boško Jakšić, čuveni novinar koji je u poslednjih pola veka izbliza pratio sve krize na Bliskom istoku.
Veliki, otvoreni rat bi, kaže, podrazumevao učešće Irana i, na drugoj strani, Sjedinjenih Država koje bi morale da potisnu sve što misle o izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu i intervenišu:
„Tako da nas možda čeka poluvarijanta šireg konflikta, replika onoga što se dogodilo sa Libanom 1982. i 2006, a oba ta rata sam pokrivao kao novinar. Ako se unapred predviđa gubitnik – ne u vojnom, nego u političkom smislu – to će opet biti izraelski premijer“, kaže Jakšić.
„Neće biti totalne pobede“
Izraelski desničari, ali i opozicija sada traže „eliminaciju Hezbolaha“ koja podseća na cilj „totalne pobede nad Hamasom“. Taj nemogući cilj, kaže Jakšić, vodio je ciničnoj računici po kojoj je u redu pobiti desetine hiljada civila u Gazi.
„Niti će biti totalne pobede nad Hezbolahom, niti će se stvoriti uslovi da se 60.000 Jevreja vrati svojim domovima na severu Izraela“, dodaje on.
Razgovor sa Jakšićem je na naslovnoj strani idućeg broja „Vremena“ koje na kioske stiže u četvrtak (3. oktobar). Pričali smo tu i o snalaženju Srbije u ovakvom svetu i o upozorenjima predsednika Aleksandra Vučića na „dvostruke standarde“ Zapada.
O tome Jakšić kaže da veliki ne vole da im mali drže piridike, i da se Vučić igra strpljenjem tih velikih – i Zapada i Rusa – ali ih za sada nekako zadovoljava.
„Dovoljno razuma da se izbegne treći svetski rat“
Taj svet, u kojem Vučić i Srbija sa njim „lelujaju“, zapao je u teška vremena, kaže Jakšić. Teško je reći kako i kada će se završiti, ali kaže da neće biti trećeg svetskog rata niti nuklearnog sukoba – toga se svi previše plaše.
„Ovi pobočni ratovi, regionalni i lokalni – njih je uvek bilo. Protivrečim omiljenoj dosetki da je prostitucija najstariji zanat. Nije, rat je najstariji zanat. Prostitucija je nastala zbog ratnika, da se razonode tokom odmora. Rat je imanentan civilizaciji. Ali, dobro je da postoji dovoljno razuma da se izbegne treći svetski rat“, dodaje on.
Ceo intervju sa Boškom Jakšićem čitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka (3. oktobar). Ovde se možete pretplatiti na štampano ili digitalno izdanje.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve