

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Predsednik Narodnog pokreta Miroslav Aleksić je rekao da su sve institucije za protekle četiri godine pod očiglednom kontrolom, jer da nije tako, taj slučaj bi bio rešen mnogo ranije, a organizatori i nalogodavci bi već bili na služenju kazne
Prošlo je četiri godine od kada je u Jovanjici otkrivena najveća plantaža marihuane u Evropi i od kada vlast relativizuje taj slučaj, proganja policijske inspektore koji su je otkrili i štiti prvookrivljenog organizatora kriminalne grupe Predraga Koluviju, rekao je danas predsednik Narodnog pokreta Srbije Miroslav Aleksić.
On je rekao da su sve institucije za protekle četiri godine pod očiglednom kontrolom, jer da nije tako, taj slučaj bi bio rešen mnogo ranije, a organizatori i nalogodavci bi već bili na služenju kazne, saopštio je Narodni pokret Srbije.
Aleksić je podsetio da tužilaštvo za četiri godine nije utvrdilo tokove novca i finansijere projekta, niti se potrudilo da se utvrdi ko je prodavao tu marihuanu, iako su već hapšeni pojedini pripadnici Koluvijine grupe zbog trgovine narkoticima.
„Sudsko veće u slučaju Jovanjica za četiri godine nije završilo pripremno ročište za ‘Jovanjicu 2’, kojim su obuhvaćeni pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Vojne obaveštajne agencije koji su optuženi da su učestvovali u organizaciji ovog posla“, naveo je Aleksić.
Kako je objasnio, isto sudsko veće nije moglo da sačeka svedočenje inspektora Milenkovića koji je bio na bolovanju mesec dana zbog zdravstvenih problema, već su doneli odluku bez njegovog saslušanja da i drugi put odbaci više od 600 kilograma suve marihuane kao dokaz.
„Sve vreme vlast se obračunava sa policijskim inspektorima, što smo mogli da vidimo i u skupštinskoj raspravi gde ih je direktno napadao ministar policije, umesto da odgovara o umešanosti Bezbednosno-informativne agencije o kontaktu i saradnji sa Koluvijom“, istakao je Aleksić.
Aleksić je upozorio da je policijskim inspektorima život bio ugrožen, a na kraju su, posle četiri godine borbe, pritisaka i ucena smenjeni sa mesta na kom su radili, te da je nakon četiri godine sasvim jasno da vlast brani Predraga Koluviju i Jovanjicu.
M.J./FoNet
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve