

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


„Gradonačelnik Lavova Andrij Sadovij je još jednom potvrdio da u gradu u ovom trenutku nema niti jednog vojnog objekta i da je bombardovanje namerno, zločinačko uništavanje civilnog stanovništva. U celom svetu to se zove genocid“
Lavov, grad na zapadu Ukrajine 60 kilometara od granice sa Poljskom, koji je od početka ruske invazije na Ukrajinu napadnut samo jednom krajem marta pa je zato važio kao bezbedan, ponovo je raketiran u ponedeljak ujutro. Rusko Ministarstvo odbrane je uveče objavilo da su vazduhoplovne snage izvele napade na logistički centar ukrajinske vojske i uništile veliki broj uskladištenog oružja strane proizvodnje.
„Gradonačelnik Lavova Andrij Sadovij je još jednom potvrdio da u gradu u ovom trenutku nema niti jednog vojnog objekta i da je bombardovanje namerno, zločinačko uništavanje civilnog stanovništva. U celom svetu to se zove genocid“, kaže prevodilac brojnih srpskih pisaca na ukrajinski i ukrajinskih na srpski Ala Tatarenko koja živi u Lavovu.
Kaže da je pogođen „autoservis u kome se menjaju gume i pritom uništeno četrdesetak vozila“. „Lavov odavno nije industrijski centar“, kaže Tatarenko, „najpoznatiji je kao turistički grad sa posebnom atmosferom. Danas takođe ulicama prolaze ljudi sa koferima, ali su to uglavnom izbeglice sa područja gde se vode najteže borbe. Grad je zbrinuo više od 300 hiljada raseljenih ljudi.“
Dok razgovaramo, u Lavovu je na snazi vazdušna opasnost. Ala Tatarenko kaže da je to treća tog dana.
„Hrišćani treba da provode Veliki ponedeljak u miru i molitvi, ali stanovnici našeg grada mira nisu imali. U raketnom napadu poginulo je, prema trenutnim podacima, sedmoro civila, jedanaest je povređeno. Među povređenim je i jedno dete, trogodišnji mališan iz Harkova. Pobegao je od raketa kojima ruski agresor zasipa taj grad, ali su ga ipak zakačile u Lavovu.“
Lavov se spremao da jučerašnji dan provede kao i ranijih godina, priča Ala Tatarenko. „ Na Uskršnji ponedeljak postoji starinski običaj da momci polivaju devojke vodom. U Lavovu su pre nekoliko godina izdvojili za to poseban trg, da se polivaju željni polivanja, a da to ne zakači prolaznike. Nakon strašnog reketiranja devojka koju sam nekad upoznala kao organizatorku književnih večeri predložila je na društvenoj mreži da ovog puta odustanemo od tog običaja.“
Tatarenko se pita „šta je razlog napada na grad koji je uvek bio multietnički i multikulturalan?“ Navodi da je nakon bombardovanja ukrajinski novinar Vasilj Tereščuk rekao da je „Lavov za Putinovu propagandu simbol ukrajinskog nacionalnog otpora“. Tatarenko komentariše da se „još za vreme Sovjetskog Saveza pričalo o zlim banderovcima“, kako su nazivali ljude koji govore „svoj maternji, ukrajinski jezik“ pa se po tome razlikuju od drugih „u prilično rusifikovanoj Ukrajinskoj SSR“.
„Možda se zato tako lako poverovalo u postojanje ’ukrajinskih nacista’ koje, kao ni lavovske banderovce 1980-tih godina niko nije video. Osim ako to nisu ljudi koji govore ukrajinski.“
Nad gradom se, kaže, nakon bombardovanja dizao dim, gradski saobraćaj je privremeno promenio neke rute, ali su pozorišta „nastavila da rade prekidajući predstavu kad se oglase sirene. Jedna od privremenih Lavovljanki, profesorka koja je došla iz Berđanska, kaže da joj se nakon takvog koncerta otopio kamen u grudima. Lavov je grad koji želi da daruje lepotu“.
„A sinoć u marketu, jedna mala devojčica vikala je iz kolica drugarici, isto tako maloj i isto u kolicima: ’Tu sam! Nastja, tu sam!’. Tako se sada dozivaju ukrajinski gradovi. ’Tu sam!’ u smislu – ne brini se, OK sam, računaj na mene! Tu sam! – je konstatacija postojanja, moći Života u čiju pobedu verujemo.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve