

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Vrh stranke se obavezao da Miloševića prihvati za nosioca liste i prvog kandidata za poslanika, zatim da će izbor poslanika obaviti u dogovoru s njim lično a da će lista odražavati jedinstvo SPS-a i Slobode, i da će zato na listu kandidata takođe, po njegovoj želji, staviti i sedam članova udruženja Sloboda. Od svega je na kraju ispalo da je Milošević poslužio kao nosilac liste


Odluka nadležnih u zatvoru u Ševeningnu da za još trideset dana produže telefonsku izolaciju najpoznatijih haških pritvorenika Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja (ovome drugom upravo je zabranjena i poseta supruge), kako ne bi mogli da do daljnjeg utiču na političke prilike u zemlji, sjajno je legla Miloševićevim socijalistima. Naravno, ako su još njegovi.
U prostorijama SPS-a na Studentskom trgu ovih dana su ionako strepeli šta će biti kada zazvoni telefon iz Haga i Milošević izdiktira listu kandidata za poslanike na kojoj bi se obavezno našla i imena bar pet-šest članova udruženja Sloboda, poput Bogoljuba Bjelice ili Uroša Šuvakovića. Pošto su telefoni zaćutali, članovi GO-a stranke odlučili su da urade po svom i sastavili spisak budućih poslanika na kome nema ni Slobodana Miloševića niti njegovih iz Slobode. Za njih su u SPS-u ionako verovali da bi mogli da odigraju prilično sumnjivu ulogu – šef bi ih izgurao na listu socijalista, a onda bi oni, prvom prilikom, mogli da odvoje svoju poslaničku grupu i budu rezervni Slobini socijalisti za slučaj da oni „originalni“ ne poslašuju baš svaku direktivu ih Haga. Socijalista je u prošlom sazivu skupštine bilo 37, da bi im kasnije Bane Ivković otkinuo sedam poslanika i osnovao sopstvenu stranku. Sada su spali na 22 mandata i žrtvovanje u ime Slobode jednostavno nije prošlo na sednici vrha stranke. Miloševićevi kandidati nisu dobili ni jedan jedini glas. Izabrani poslanici unapred su potpisali ostavke za slučaj da napuste stranku, a predviđa se čak i mogućnost da svojom imovinom garantuju da neće prelaziti u druge partije.
Ovoj demokratski donetoj odluci SPS-a Milošević će sasvim sigurno gledati pod postavu i nije isključeno da, kada telefoni prorade, prva vest iz Haga bude – najpoznatiji zatvorenik iz Ševeningena odriče se socijalista i osniva novu stranku. Pri tom bi mogao da se požali i da je vrh stranke na decembarskim izborima zloupotrebio njegovo ime kada ga je pozvao da predvodi stranačku listu za izbore. U pismu koje je poslato 30. novembra na ševeningensku adresu (pošto je prethodno od Milutina Mrkonjića i Dragana Hadži Antića stigla informacija šta šef poručuje iz Haga), vrh stranke se obavezao da Miloševića prihvati za nosioca liste i prvog kandidata za poslanika, zatim da će izbor poslanika obaviti u dogovoru s njim lično a da će lista odražavati jedinstvo SPS-a i Slobode, i da će zato na listu kandidata takođe, po njegovoj želji, staviti i sedam članova udruženja Sloboda. Od svega je na kraju ispalo da je Milošević poslužio kao nosilac liste, što su u startu mnogi procenili kao nov dokaz o nesposobnosti socijalista da se postepeno emancipuju od njegovog lika i dela. Odluku da sastave listu poslanika protiv njegove volje neki bi sada mogli da ocene i ovako – pošto su shvatili da se na Miloševiću više ne može previše zaraditi (stranka je ocenila da je nešto manje od osvojenih 300.000 glasova neuspeh), socijalisti su najzad zaključili da put ka modernoj evropskoj levici nikako ne može da vodi preko Haga, pa su dojučerašnjem šefu okrenuli leđa.
Ostalo je da se još vidi kako će Milošević reagovati na ovo – a sad adio. Neki od stranačkih funkcionera sigurni su da mu odluke GO-a neće biti po volji, ali se nadaju da sukoba neće biti, tim pre što je SPS spreman da, kako kažu, na svaki način podrži njegovu „pravednu borbu za istinu“ koju vodi u Hagu. Procenjuje se da će Miloševiću bez poslaničke grupe Sloboda ipak biti neuporedivo teže da pocepa SPS, ili osniva novu stranku.
Jedan od stranačkih funkcionera ubeđen je da će se, kada telefoni ponovo prorade, dogoditi isto ono što se dogodilo i posle poslednjeg partijskog kongresa koji je bio protiv Miloševićeve volje. „Prvo će da oćuti neko vreme, a onda će da nazove i pita – drugovi, kako je, šta se radi?“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve