img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Kultura sećanja

Veliki bački kanal: Vidi se s Meseca

13. август 2022, 11:32 Dimitrije Boarov
Foto: Marija Janković
Arterija Vojvodine: Kanal Dunav-Tisa-Dunav
Copied

Malo je poznato da je Vojvodina, ta "žitnica" Srbije i nekada Jugoslavije, gotovo iz ničega stvorena ljudskom pameću i političkim i ekonomskim planom na močvarnom i bolesnom terenu, praktično bez stanovništva, pre samo dve stotine godina. Projektanti velikog Francovog kanala, kanala Dunav-Tisa dugačkog 100,5 kilometara, bila su dva brata – Jožef i Gabor Kiš. Ovaj kanal je stvorio Vojvodinu

U junu 2001. godine uopšte nije adekvatno obeležena 200. godišnjica puštanja vode u korito kanala Dunav-Tisa dugo 100,5 kilometara (s pet prevodnica). A reč je o evropski značajnom vodoprivrednom objektu, koji se lepo vidi i na fotosima američkih kosmonauta snimljenim s Meseca. Mnogi ga čak smatraju kanalom koji je stvorio Vojvodinu i povezao Srbiju s centralnom Evropom, još početkom XIX veka.

Pustinja

Naime, malo je poznato da je Vojvodina, ta „žitnica“ Srbije i Jugoslavije, gotovo iz ničega stvorena ljudskom pameću i političkim i ekonomskim planom na močvarnom i bolesnom terenu, praktično bez stanovništva, još pre samo dve stotine godina, a još manje je poznato da su glavni projektanti, nekada najvećeg hidromelioracionog poduhvata u Jugoistočnoj Evropi, projektanti velikog Francovog kanala, kanala Dunav-Tisa, bila dva brata – Jožef i Gabor Kiš (naši istoriografi su njihova imena preveli sa Josif i Gavrilo)

IMG-3464
Most preko Velikog bačkog kanala u Srbobranu / Foto: Wikipedia.org

Veliki bački kanal na neki način „proizveo“ je ne samo ekonomsku bazu današnje Vojvodine već je neosporno u direktnoj vezi i s višenacionalnim karakterom Vojvodine. Do danas traju rasprave među istoričarima je li kanal građen da bi se osigurala materijalna baza za opstanak nemačkog kolonizovanog stanovništva Apatina, Sombora, Crvenke, Kule, Vrbasa, Srbobrana i Bečeja ili su ova mesta kolonizovana u XVIII veku da bi se obezbedila radna snaga za izgradnju kanala i za velike hidromelioracione radove koji bi od pokrajine oko Dunava i Tise napravili prehrambenu bazu čitave Habsburške monarhije. Strategijski razlog u prvom kolonizacionom planu, Mersijevom planu, pa i u nešto kasnijem Kotmanovom planu, kako smatra dr Borislav Jankulov (a to mišljenje zastupaju i mađarski istoričari), nalagao je da Nemci katolici što pre stvore populacioni klin i da se u Vojvodini užlebe između starih antiaustrijskih saveznika – Turaka i Mađara, a da se takođe stvori i privredna podloga za vođenje daljih ratova protiv Turske i za prodiranje Austrije preko Balkana na istok.

Ovo mišljenje ne deli Živko Vladisavljević, već u prvi plan kao razlog kolonizacije stavlja nedostatak radne snage za obradu ogromnih plodnih prostora i za velike hidroregulacione radove koje je bilo neophodno izvesti da bi se podvodna zemlja osposobila za zemljoradnju. Taj zadatak očigledno nisu mogli izvesti „večito na boj spremni i naoružani“ Srbi, koji su se u ove krajeve doselili 1690. godine predvođeni patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem. U tom smislu, Vladisavljević podseća da su graničarske porodice morale raditi zemlju pod pretnjom batinanja, što je znak da nisu bile motivisane za proizvodnju viška hrane, a nisu bile ni za melioracione radove jer je za njih ionako suve zemlje bilo dovoljno.

Ratovi, močvara i nezdrava klima

Po Miloševu i Dimitrijeviću, zbog čestih ratova i velikih močvara te nezdrave klime, u Bačkoj i Banatu krajem XVII veka gustina naseljenosti nije prelazila 2,3 stanovnika po kvadratnom kilometru, a, na primer, u južnoj Bačkoj močvare su zauzimale 54 odsto ukupne površine (u severnoj Bačkoj 35 odsto). Prema mađarskim istoričarima Babošu i Majeru, koje citira Slavko Bogdanović, tisko plavno područje bilo je široko 60-70 kilometara, pa se između retkih naselja saobraćaj odvijao uglavnom čamcima jer je u Banatu čak 500.000 katastarskih jutara najčešće bilo pod vodom.

IMG-3465
Kanal u Novom Sadu / Foto: Wikipedia.org

Nikola Mirkov smatra da su Turci posle osvajanja Bačke i Banata namerno upropastili sve dotadašnje (istina nedovoljne) vodoprivredne objekte, to jest, da su namerno stvarali močvare da bi lakše zaustavili evropske vojske. Vojvodinu su tada pokrivali beskrajni trstici i rojevi insekata, voda je bila nezdrava, zaraze su rasterale stanovništvo, pa je ona na pojedinim kartama obeležavana kao „deserta“ (pustinja). Vasa Stajić, citirajući mađarskog istoričara Rajsiga, navodi podatak da je 1720. godine u Bačkoj bilo tek oko 30.000 stanovnika.

Braća Kiš

Kako je došlo do gradnje velikog kanala? Nikola Petrović je među prvim jugoslovenskim istoričarima uočio povezanost prosvećenog apsolutizma Habsburške imperije i merkantilističke ideologije razvoja u potezima Beča u XVIII veku na području današnje Vojvodine. U našem habsburškom slučaju Leopold I 1670. godine osniva privilegovanu Trgovačku orijentalnu kompaniju, Karlo VI proglašava 1717. godine slobodu plovidbe Jadranom, proglašava Trst i Rijeku 1719. slobodnim lukama, a 1723. od ugarskog sabora traži da se izrade projekti velikih kanala koji bi povezali Dunav i Tisu. Nešto kasnije, 1750. godine, Marija Terezija osniva Privilegovanu kompaniju Trst-Rijeka, a zatim pokreće istraživanja (Maksimilijan Fremo) kako bi se region srednjeg Podunavlja saobraćajno povezao s ovim jadranskim lukama.

_MAR333114272
Foto: Marija Janković

Carica počinje hidromelioracione radove i gradnju kanalske mreže u Banatu kako bi se omogućila veza između temišvarske privilegovane trgovačke kompanije, koja je osnovana 1759, i jadranskih i dunavskih luka na zapadu i severu Monarhije (preko Tise ili Dunava, Save i Kupe). To je istorijski ambijent u kome se gotovo nužno, rekli bi deterministi, u glavama braće Kiš pojavila ideja gradnje velikog kanala i u kome je ona postala stvarnost.

Stariji od braće Kiš, Jožef, rođen je 18. marta 1748. godine u oficirskoj porodici u Budimu. Datum rođenja tri godine mlađeg brata Gabora nije poznat. Jožef se za inžinjerca obučio na akademiji u Beču, a zajedno s bratom posle školovanja duže vreme boravio je u Engleskoj gde je baš tada građen razgranat sistem plovnih kanala. Kada je napustio vojsku, Jožef je kao hidrotehnički inženjer na Dunavu prvo radio kod Bratislave, a kasnije je premešten u centralnu Bačku.

IMG-3468
Šlajz (prevodnica) kod Bečeja / Foto: Wikipedia.org

Prvi njegov vodoprivredni poduhvat bilo je dreniranje blatišta oko Sivca, Kule i Vrbasa između 1875. i 1877. godine. Mereći nivoe vode na širem prostoru, uočio je da između kote Dunava kod Bačkog Monoštra i kote Tise kod Bačkog Gradišta, na razdaljini od oko 100 kilometara, postoji razlika od sedam metara i 27 centimetara. Palo mu je na pamet da bi se izgradnjom jednog kanala na tom pravcu plovni put preko Dunava – od rumunske soli i banatskih njiva do tržišta u Pešti i Beču – mogao skratiti za preko 230 kilometara. Tako je rođena ideja koja će se 12. decembra 1791. godine složiti u predstavku caru Leopoldu II, s tvrdnjom da je plan kanala tačno pripremljen i snimljen o njihovom trošku, i u kojoj je opisana „velika korist koju će od njega imati trgovina, fabrike, manufakture, i njegov doprinos ovoj, po svom položaju i kvalitetu zemlje, tako lepoj pokrajini“.

Posle izvesnog natezanja, na preporuku izvesnog Kempelena, pronalazača govorne mašine i šahovskog robota, jednog inteligentnog, obrazovanog i veštog prevaranta, car Franc II odobrio je 2. avgusta 1792. gradnju kanala braće Kiš, a oni su s državnim erarom zaključili ugovor o gradnji 27. marta 1793. godine.

Privilegovana brodarska kompanija u Beču

Za gradnju je osnovana Privilegovana brodarska kompanija u Beču, prvo akcionarsko društvo u Habsburškoj monarhiji. Radovi za koje je trebalo naći preko 3000 radnika, što je bilo najteže, odvijali su se uz mnogo muka, kako tehničkih, tako i finansijskih.

Braća Kiš su unapred pokušala da ugarskoj vladi predlože i čitav sistem valorizacije kanala, pa su predložili svojevrstan mehanizam robnih rezervi koji bi u Kraljevini „zauvek sprečili skupoću i glad i obezbedili neprekidan izvoz poljoprivrednih proizvoda“. Međutim, posle mnogo sukoba unutar kompanije, braća Kiš su smenjena s položaja polovinom 1797. godine, a kanal je građevinski završilo novo rukovodstvo juna 1801. godine.

_MAR349314420
Foto: Marija Janković

Gotovo ceo XIX vek će u Vojvodini biti obeležen ekonomskim napretkom koji je doneo veliki kanal, ali i političkim, pa i oružanim borbama za kontrolu dobiti od tog napretka.

Kada je Franc II 1792. overio odluku o izgradnji kanala Dunav-Tisa (i odobrio da on ponese njegovo ime) doneta je još jedna odluka značajna za ekonomsku istoriju podunavske monarhije. On je prihvatio da izgradnju i ekploataciju dobije Privilegovano kraljevsko brodarsko društvo sa sedištem u Beču, prvo akcionarsko društvo privatnog kapitala u Habsburškoj monarhiji (o čemu je 27. marta 1793. prvo potpisan ugovor između Ugarske komore i projektanata, a nešto kasnije zamenjen ugovorom države s kompanijom).

Bez obzira na to što je državni erar u slučaju Privilegovane brodarske kompanije na 50 uplaćenih akcija, s prikupljenim kapitalom od 500.000 forinti, sam dodao kredit od 200.000 forinti – pre početka gradnje kanala Dunav-Tisa, niko u to vreme nije mogao imati ni elementarnu garanciju da će pokrenuti poduhvat doista opravdati očekivanja i donositi svojim akcionarima između osam i deset odsto dividende godišnje, tokom 25 godina koncesije.

Vodena infrastruktura

Zanimljivo je da je u ovom poduhvatu na teritoriji Ugarske, od 50 akcija s glasom u skupštini akcionara, 36 akcija bilo u rukama austrijskih aristokrata i magnata, a samo pet mađarskih magnata držalo je 14 akcija.

Ako, dakle, pogledamo strukturu kapitala za osnivanje Prve brodarske kompanije koja je kretala u gradnju kanala Dunav-Tisa, vidimo da je 80 odsto angažovanih sredstava (računajući i subvencioni zajam Bečkog dvora) ušlo iz austrijskih izvora. Sličan odnos zadržao se i prilikom dodatnog zaduživanja ove kompanije posle 1798. godine kada je postalo jasno da će predračunska vrednost radova od oko 900.000 forinti biti daleko premašena – i kada je do kraja gradnje angažovano ukupno oko 4.000.000 forinti.

Kako primećuje Nikola Petrović, dobar deo tog kapitala prelio se na prostor današnje Vojvodine iz centralnih i zapadnih zemalja Habsburške imperije i bitno je uticao na količinu novca u opticaju, dao snažan podsticaj trgovini i cirkulaciji robe i novca, dakle, formiranju unutrašnjeg tržišta i međusobnom povezivanju pojedinih regiona srednjeg Podunavalja.

Ovako veliki poduhvat, bez obzira na to što je, sigurno veoma doprineo povećanju ratarske proizvodnje u ovim krajevima i omogućio život kolonizovanom području, ipak je bio „iznad tekućih mogućnosti“ samog regiona. Privilegovana brodarska kompanija bila je stalno u gubicima iako joj je dvor dodatno omogućio zakup četiri velika pribrežna komorska imanja, pa su se po isteku dvadesetpetogodišnje koncesije, čitavih 15 godina rastezali pregovori između erara, koji nije hteo da preuzme poslovanje kompanije, i vođstva te kompanije, koje je gledalo da se otarasi već zapuštenog kanala pošto nije bilo u stanju da za njegovo održavanje prikupi amortizaciona sredstva.

Posle Austro-ugarske nagodbe 1867. godine, kanal je odlukom ugarskog sabora od 1870. godine ustupljen na eksploataciju Stefanu Tiru (na 75 godina), pod uslovom da osnuje akcionarsku kompaniju koja će rekonstruisati i produžiti kanal. Ovaj bivši mađarski revolucionar i general iz 1848. uspeo je da osnuje akcionarsko društvo Frances canal company s kapitalom od 13, 5 miliona forinti, ali je 78 odsto vlasništva u tom društvu pripadalo engleskom kapitalu, a samo 28 odsto je zadržala mađarska vlada. Ta, u suštini, engleska kompanija eksploatisala je kanal Dunav-Tisa (ali ga i produžila za 69 km) sve do 1945. godine – dakle, i za sve vreme postojanja Kraljevine Jugoslavije kada je on dobio novo prigodno ime: postao je Kanal kralja Petra I, a to ime dato je i privilegovanoj kompaniji koja je osnovana 1923. godine. Socijalistička Jugoslavija će ga temeljno obnoviti i dograditi u hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav po projektu našeg čuvenog hidrologa Nikole Mirkova.

Investicije u vojvođansku zemljišnu i vodnu „infrastrukturu“, dakle, u poslednja tri veka bile su ogromne. Prema podacima dr Žarka Miloševa, 1720. godine bare i močvare zahvatale su 35 odsto površine Vojvodine, dok danas pokrivaju samo 0,8 odsto površine. Od 1718. godine do danas u Vojvodini je iskopano preko 20.000 kilometara odvodnih kanala, s desetak hiljada mostova, propusta i crpnih stanica, a uz reke i kanale izgrađeno 1300 kilometara odbrambenog nasipa.

Vreme broj 607, 22. avgust 2002.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Tagovi:

franc II vojvodina gabor kiš jožeš kiš kanal dunav-tisa močvara vojvodina pustinja vojvodina veliki bački kanal vovodina kanal žitnica srbije
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Politika i pravosuđe

02.јун 2025. M.N.

Vučićevi “junaci” na slobodi: Studenti pozivaju na protest

Mlatili su studente palicama, studentkinji su polomili vilicu, za predsednika Srbije Aleksandra Vučića su “junaci”, a za sud su od ponedeljka momci kojima nije mesto u zatvoru

Na licu mesta

02.јун 2025. Nemanja Rujević

Prodor u Ćacilend: „A ko vam je koordinator?“

Ako ćaci-vratare uhvatite učmale, možete se ušetati u zabranjeni kamp u Pionirskom parku. Ako vas upozore da ne smete biti tu, prosto ih oterate dođavola

Vučić i ćaci

02.јун 2025. B. B.

Ćaci mnogo poštuju Vučića, a on je mnogo zabrinut za njih

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zamolio je „Studente koji žele da uče“ da ne započinju najavljeni štrajk glađu. Oni su ga, gle čuda, poslušali

Vučić o izborima

02.јун 2025. M. L. J.

Vučić: I policija učestvovala u „državnom udaru“

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da bi i izbori 2026. ili 2027. godine bili neizvesni zbog navodnog istinskog državnog udara

Hronika

02.јун 2025. B. B.

Izgoreo autobus đaka iz Prokuplja koji su krenuli na ekskurziju – nema povrđenih

Đaci su iz Prokuplja krenuli su na ekskurziju u Sokobanju, ali su stigli samo do Krivog Vira pošto im se autobus zapalio i pretvorio se u izgorelu olupinu

Komentar

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučić pod kapuljačom

Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1795
Poslednje izdanje

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati se
Smene na čelu novosadske policije

Od ranije poznati načelnici

Sve greške predsednika Srbije

Aleksandar Vučić, vođa opozicije

Slučaj Novaka Đokovića

Uvek svoj, a na pravoj strani

Intervju: Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”

Sve može biti muzika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr