

Porodična hronika
Strpljivo raspetljavanje zamršenih niti prošlosti
Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.




Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.




Bista Šandora Maraija u Budimu i priča o piscu čija načela nisu bila za prodaju ni u najtežim okolnostima


Feljton o piscu čija “glava govori engleski, srce ruski, a uho sluša francuski”, potomku ruske aristokratije koji je brodom “Nadežda” pobegao od Oktobarske revolucije, zbog Lenjina promenio datum rođenja i izgubio sve – i prvu ljubav, svoju Anabel Li – pa se oženio u vajmarskoj Nemačkoj i sa ženom Jevrejkom preživeo Hitlerov režim; u Parizu poljubio pa ostavio nesrećnu emigrantkinju Irinu i od Hitlera pobegao u Ameriku, napisao bestseler knjigu o jednom pedofilu i jednoj nimfeti, o čemu se i danas raspravlja u pokretu MeToo; a pred sam kraj života čuo da se njegova Anabel Li iz raja udala za čekistu i u Rusiju se vratio nije, a na Čarobnom bregu na visini od 1900 metara pao pri pokušaju da uhvati leptira Parnassius apollo, poslanika Olimpa


Rut Ozeki, Knjiga forme i praznine, prevod s engleskog Aleksandar Milajić, Booka, Beograd 2024.


Dok se otvara Međunarodni sajam knjiga sa brojnim otkazivanjima, učenici Četrnaeste beogradske gimnazije organizuju humanitarni sajam knjiga. Na njemu izlažu oni koji su odbili učešće na „pravom“ sajmu


Uprkos otkazivanju pojedinih izdavača i zahteva za odlaganjem ove manifestacije, počinje ovogodišnji Sajam knjiga. Udarni termin je 1. novembar - na dan kada se obeležava godinu dana od smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu


Posle više od četiri decenije, objavljeno je u jednoj knjizi šest najranijih beležnica Ive Andrića koje su se selile iz džepa njegovog studentskog kaputa, zatvoreničke košulje, diplomatskog fraka i na koncu, iz radnog stola u ostavinsku rukopisnu riznicu


Mnogi ljudi su mi prilazili nakon filma sa osmijehom, istovremeno brišući suze. Mislim da ih dirne to što film obrađuje jednu epohu izuzetnih stvaralaca, koji su neizostavan dio naše zajedničke istorije


David Albahari, Sudija Dimitrijević/ Gospođica B., Čarobna knjiga, Beograd 2025.


Dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost Laslo Krasnahorkai je poznat po svojim dugim, vijugavim rečenicama, distopijskim i melanholičnim temama


Znam da me dio ljudi politički ne voli zbog mog novinarstva, pa se to s ovom knjigom sigurno neće promijeniti ni nabolje ni nagore. Jedan ekstremni desni nedeljnik prošlog je tjedna objavio naslovnicu sa slikama nas sedam i naslovom: “Sedam novinara batinaša”. Nekako ne vjerujem da jedna knjiga može to puno promijeniti. Ali – imam svoju publiku, i novinsku i knjišku. Knjiga se u Hrvatskoj izvrsno prodaje, što znači da dio ljudi ima potrebu za ovakvim usložnjavanjem stvari


Zdenino najbolje djelo je roman Glupača, u kojem ima autobiografskih elemenata i koji je postao kultnom knjigom mnogih čeških generacija, kako onih u egzilu tako i u domovini, jer se knjiga raznim podzemnim kanalima masovno krijumčarila u Čehoslovačku. Glupača se danas smatra jednom od temeljnih knjiga češke kulture i spada među najbolja prozna ostvarenja češke literature dvadesetog stoljeća




Suzan Sontag, O ženama,
prevod s engleskog Nada Donati; Štrik, Beograd 2025.


Na društvenim mrežama pojavila se inicijativa da se održi novi Sajam knjiga - u virtuelnom prostoru. Tako će ljubitelji knjiga moći da pazare, a da ne idu niz dlaku rukovodstvu Beogradskog sajma knjiga koje ignoriše godišnjicu tragedije u Novom Sadu 1. novembra


Istina je najveća senzacija – jedno je od pravila koje je primenio Nebojša Jovanović u istorijsko-novelističkoj knjizi Dvor kneza Mihaila Obrenovića o vladaru koji je Beograd pretvorio u evropsku prestonicu


Upravo stoga što je bio, ili se znao nametnuti, kao odjek zajedničke ideologije (kako u “karađorđevićevskoj”, tako i u Titovoj Jugoslaviji), Andriću je bilo “dozvoljeno” odabrati kome i kako pripada. Jednostavno je bio osoba takva kova i stoga mu je kao “zajedničkom jugoslavenskom duhovnom blagu” uspje(va)lo biti “i njihov i naš”, što Desnici, također klasiku hrvatske i srpske, dakle jugoslavenske, ali nedvojbeno i svjetske književnosti, nije bilo dozvoljeno




“Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka, novac je u Jugoslaviji počeo da zamenjuje ideologiju, porasle su kriminalne aktivnosti. Kriminalci su postali društveni fenomen, a tajna služba je počela da ih angažuje u inostranstvu dajući im imunitet u zemlji. Ovo je sve više proizvodilo koroziju unutar države. Kao simbolu tog vremena, u knjizi govorim o Arkanu”


Često mi čitaoci kažu da im knjiga izaziva nelagodu, ponekad košmare. Moj cilj, naravno, nije da se iko oseća loše, ali istovremeno ne znam koja je svrha pisanja koje samo sklizne i ne ostavi nikakav utisak, nikakav miris, nikakvo sećanje. U tom smislu drago mi je što Naprsline pobuđuju emocije, pitanja. Nelagodu


Verisimove dosetke poput “smrt je poslednje što želim da mi se dogodi”, ili “kada pomislimo da znamo sve odgovore, dođe život i promeni sva pitanja”, ušle su u svakodnevnu upotrebu


U knjizi „Vixera“ Srđan Cvijić detaljno dokumentuje ubistva koja je jugoslovenska služba sprovodila u emigraciji. U novom broju, „Vreme“ razgovara sa Cvijićem




“Odrekao bih se svakog prošlog ili budućeg priznanja ako je to uslov da se rodi dete više. Svako dete je nova nada, nema li dece, nema ni nje. Nadam se zemlji gde se pitaju kvalifikacija i znanje, a ne njihovi falsifikati”


Da ne okolišamo: očaravajući su romani španske spisateljice Almudene Grandes. Nema u njima formalnih iskoraka, novih književnih postupaka, jezičkih eksperimenata, ili lavirinata: Almudena Grandes, naprosto, zna da priča priče i ništa je drugo osim pripovedanja ne zanima


“Jedna od mojih etiketa je ta da pišem o ljubavi. Ne bih da se branim, ali kad bih na ovom svetu videla samo ljubavne priče, to bi značilo da je moj pogled uzak, a život veoma romantičan. Ali nijedno od ta dva nije sasvim tačno”