

Prirodna katastrofa
Najmanje 164 poginulih u zemljotresima u Venecueli, više od 25.000 nestalih
Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava




Poseta Donalda Trampa Kini prevazilazi okvir klasične diplomatije i predstavlja pokušaj Vašingtona i Pekinga da, uprkos rastućem rivalstvu oko trgovine, tehnologije, Tajvana i Bliskog istoka, očuvaju stabilne ekonomske odnose i spreče prerastanje globalnih tenzija u otvoreni sukob
Završen je još jedan samit na najvišem nivou između Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Dvodnevna poseta američkog predsednika Donalda Trampa Pekingu, prva takve vrste posle skoro decenije, održana je u trenutku pojačanih tenzija između dve najveće svetske ekonomije. Odnosi SAD i Kine smatraju se najznačajnijim bilateralnim odnosom savremene međunarodne politike.
U trenutku dubokih geopolitičkih potresa, dvojica lidera imali su pregršt tema za razgovor – od trgovinskog i tehnološkog rivalstva dve zemlje, preko napetosti oko Tajvana i Južnog kineskog mora, pa sve do rata SAD i Izraela protiv Irana i globalne energetske krize. Šefu Bele kuće, koji se nakon pogoršanja odnosa sa gotovo svim zapadnim saveznicima i političkih brljotina na Bliskom istoku suočava sa ozbiljnim pritiskom na domaćem terenu, bio je potreban makar jedan vidljiv spoljno-politički uspeh.
Na sastanku u Pekingu, predsednik NR Kine Si Đinping pozdravio je „novu eru odnosa“ između dve zemlje, definisanu konstruktivnim i stabilnim vezama. Dvojica lidera složila su se da uspostave „konstruktivne strateške stabilne odnose” kao novu smernicu za bilateralne odnose.
Ova formulacija, koja je prvi put upotrebljena, nagoveštava nameru Vašingtona i Pekinga da ublaže tenzije koje su obeležile prethodne godine i da međusobno rivalstvo i saradnju učine organizovanijim i predvidljivijim. Za Kinu je od ključnog značaja da izbegne direktnu konfrontaciju sa Vašingtonom, uprkos sve snažnijim američkim pritiscima. Oni se ogledaju u pokušajima da se kineski rast ograniči trgovinskim i tehnološkim barijerama, ali i kroz jačanje savezništava Vašingtona u indo-pacifičkom regionu sa zemljama poput Japana, Južne Koreje, Australije i Indije, koje se u različitoj meri doživljavaju kao rivali NR Kine.
Istorijski susret Si-Tramp: Ulagivanje kineskom lideru koji ne okoliša oko Tajvana
Ipak, Si Đinping na sastanku sa Donaldom Trampom nije propustio da upozori svog američkog kolegu da je Tajvan, koji Kina smatra delom svoje teritorije, „najvažnije pitanje u odnosima Kine i SAD”. On je istakao da bi „pogrešno upravljanje” tim problemom moglo da dovede do „veoma opasne situacije”, u kojoj bi „dve zemlje mogle da uđu u sukob ili čak konflikt”, preneli su kineski državni mediji.
CNN je objavio snimak na kojem američki predsednik stoji pored Sija ispred Hrama neba u Pekingu, dok ga novinari u dva navrata pitaju da li je tokom razgovora sa kineskim liderom pokrenuto pitanje Tajvana. Donald Tramp na ta pitanja nije ni reagovao, a nakon kratkog trenutka tišine u kojem stoji zajedno sa Sijem, udaljio se od novinara. Ovakav stav u potpunom je kontrastu sa politikom bivšeg američkog predsednika Džozefa Bajdena, koji je pre samo nekoliko godina izjavio da bi SAD „vojno branile Tajvan“ u slučaju invazije Kine.
Ipak, simboličnu težinu nosilo je prisustvo američkog ministra „rata“ Pita Hegseta u delegaciji SAD, što pokazuje da pitanje Tajvana i bezbednosti u Indo-Pacifiku ostaje važno i za Ameriku. Vašington želi da pokaže da je spreman na dijalog, ali istovremeno i da ne namerava da odustane od vojnog prisustva u tom regionu. Uostalom, pre posete Kini, Tramp je izazvao veliku pažnju izjavom da će sa Si Đinpingom razgovarati o najnovijoj prodaji američkog oružja Tajpeju u vrednosti od 14 milijardi dolara, što Peking oštro kritikuje.
Vašington Kinu vidi kao strateškog rivala sposobnog da preoblikuje globalna pravila igre kroz trgovinu i tehnologiju, lance snabdevanja, veštačku inteligenciju, pa čak i međunarodne institucije. U tom okviru, Tramp se fokusirao na kratkoročne, opipljive dobitke u trgovinskim sporovima i bezbednosnim pitanjima, uz nastojanje da domaćoj javnosti i saveznicima prikaže američku moć.
Ova poseta je i pokušaj šefa Bele kuće da popravi svoj ugled među američkim biračima, koji je ove godine ozbiljno uzdrman kao posledica rata sa Iranom. Taj sukob dodatno je pojačao inflatorne pritiske u Americi i značajno je povećao mogućnost da republikanci predvođeni Trampom na novembarskim izborima izgube većinu u jednom ili čak oba doma Kongresa. Uprkos robusnoj američkoj privredi, CNN piše da „jaz između snažne američke ekonomije i slabog raspoloženja birača može imati ozbiljne političke posledice“.
Ali ni kineski građani, uprkos snažnom privrednom rastu zemlje, nisu pošteđeni finansijskih pritisaka. To se naročito odnosi na mlade od 16 do 24 godine, među kojima se stopa nezaposlenosti već mesecima zadržava na iznad 16 odsto.
Dve strane saglasile su se da „Ormuski moreuz mora ostati otvoren“ kako bi se obezbedio nesmetan protok energenata i stabilnost globalne trgovine. Kineski predsednik izrazio je i protivljenje „militarizaciji moreuza“, kao i svakom pokušaju naplate njegovog korišćenja, uz poruku da je Peking zainteresovan za veću kupovinu američke nafte kako bi smanjio zavisnost od tog pravca snabdevanja. Kini odgovara smirivanje tenzija oko Irana, s obzirom na to da njena ekonomija u velikoj meri zavisi od stabilnih cena energenata i nesmetanih trgovinskih tokova. Oba lidera su se takođe složila da Iran nikada ne sme da poseduje nuklearno oružje.
Nakon susreta, Tramp je izjavio da mu je Si Đinping poručio da Kina neće isporučivati vojnu opremu Iranu, kao i da je Peking „spreman da pomogne“ u ponovnom uspostavljanju slobodne plovidbe kroz Ormuski moreuz. Pitanje je, međutim, šta Kina očekuje zauzvrat, jer svaka transakcija – a Tramp to najbolje zna – ima svoju političku i ekonomsku cenu.
Bela kuća je saopštila da su lideri razgovarali i o nastavku napora da se zaustavi dotok fentanila u Sjedinjene Države, kao i o povećanju kineske kupovine američkih poljoprivrednih proizvoda. Inače, kuriozitet je da na bilateralnom sastanku predsednika SAD i Kine među zvaničnicima za pregovaračkim stolom nije bilo nijedne žene – ni na američkoj, ni na kineskoj strani.
Kina, međutim, danas nije ista zemlja kao što je bila prilikom prvog susreta dvojice lidera u Pekingu. O porastu globalnog uticaja Kine govori i statistika koju je precizno evidentirao Institut za političke studije Azijskog društva (ASPI). Podaci pokazuju da su „od 2013. do 2025. godine strani šefovi država i vlada ostvarili čak 894 zvanične posete NR Kini, dok su Sjedinjene Američke Države u istom periodu zabeležile 619 takvih poseta“. Peking je u istom periodu takođe ugostio lidere iz većeg broja država – iz 174 zemlje, naspram 163 koliko ih je posetilo Vašington. Sve ovo ukazuje da Kina ne samo da širi svoj diplomatski uticaj, već u mnogim regionima postaje važnije političko i ekonomsko središte od SAD.
Zbog svega navedenog, samit je pokušaj da dve najmoćnije države sveta uspostave novi model odnosa koji treba da spreči da ekonomsko i tehnološko rivalstvo preraste u otvoreni globalni sukob. Ili, kako je to Si Đinping naglasio tokom zdravice na gala banketu: „Ostvarivanje velikog preporoda kineske nacije i ponovo učiniti Ameriku velikom mogu ići ruku pod ruku“.
A Si Đinpingu, prema najavama, već krajem maja u Peking stiže još jedan dragi gost – predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin. Nakon njega doći će i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji tvrdi da će mu u Kini biti priređen još lepši doček nego predsednicima Amerike i Rusije.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


Rat protiv Irana je do sada najveći Trampov spoljnopolitički promašaj. Potcenio je snagu Islamske Republike. Narušio je savezništvo sa zemljama Zaliva, koje su kroz gorku lekciju utvrdile da Amerika ne može da im garantuje bezbednost. Pokvareni su odnosi sa Izraelom. Svet je zbog intervencije plaćao dramatično višu cenu nafte. Mnogi iranski zahtevi su iznenađujuć lako uvaženi, što potvrđuje da se Trampu žurilo da što pre izađe iz rata u koji uopšte i nije trebalo da uđe


Svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati istorijskog referenduma u Velikoj Britaniji, Najdžel Faraž je gostovao u jutarnjem programu ITV. Euforija među 52 odsto Britanaca koji su glasali da izađu iz EU bila je na vrhuncu. Onih 48 odsto koji su bili protiv uglavnom su bili očajni. A onda je Faraž pristalicama Bregzita servirao bombu za doručak. Znate onih 350 miliona funti nedeljno što smo Boris i ja obećavali da ćemo umesto u kasu EU preusmeriti u britanski zdravstveni sistem? E, od toga najverovatnije nema ništa


Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe


Svaki peti građanin Nemačke ne može da priušti nedelju dana odmora, pokazuju podaci nemačkog Zavoda za statistiku. Rast cena putovanja dodatno opterećuje kućne budžete
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve