

Nemačka
Prepolovljena prognoza privrednog rasta
Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto




NATO ima stotine stranica detaljnih vojnih planova o tome kako da se odbrani od napada spoljnog neprijatelja. Nijedan, međutim, ne predviđa da, recimo, SAD izvrše invaziju na Grenland, tj. Dansku
NATO ima stotine i stotine stranica detaljnih vojnih planova o tome kako da se odbrani od napada, ali su svi scenariji odvraćanja i odbrane uvek podrazumevali – spoljnog neprijatelja.
Ne postoji priručnik za to kako se nositi sa povećanim pretnjama predsednika Trampa da po svaku cenu preuzme teritoriju saveznika. Strategija generalnog sekretara NATO Marka Rutea do sada je bila da ćuti, ali to neće moći dugo da potraje, ocenjuje Dojče vele.
Danska premijerka Mete Frederiksen pokušala je da obuzda američke ambicije upozorenjem da, „ako SAD odluče da vojno napadnu drugu NATO zemlju, onda sve staje, uključujući i NATO, a time i bezbednost koja je uspostavljena od kraja Drugog svetskog rata“.
Ali čak i pre nego što dođe do bilo kakvih vojnih poteza – ili možda pre njih – ne treba potcenjivati uticaj eskalirajuće retorike.
„Ogromna je pobeda za Putina što uopšte vodimo ovu diskusiju“, primetio je Patrik Oksanen, viši saradnik Stokholmskog foruma za slobodni svet, dodajući da je trenutna situacija unutar alijanse ostvarenje sna sovjetskih lidera.
„Ovde na dalekom severu mi to shvatamo prilično ozbiljno, naročito to da su ove izjave došle ubrzo nakon Venecuele i da su dodatno ojačane ne samo od strane predsednika Trampa, već i njegovog savetnika [Stivena] Milera“, koji je doveo u pitanje suverenitet Danske nad Grenlandom i to da li bi se neke evropske trupe uopšte suprotstavile SAD.
Uznemirenost je pojačala objava Milerove supruge Kejti na društvenim mrežama, na kojoj je prikazana mapa Grenlanda prekrivena američkom zastavom i rečju „Uskoro“.
Ed Arnold iz Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), i sam bivši zvaničnik u vojnom štabu NATO-a, slaže se da se već sada „nanosi šteta“ savezu.
„To je alijansa izgrađena na vrednostima i poverenju“, rekao je Arnold za DW, tako da je „već i dolazak do ove tačke oslabio savez“. Sama ideja da se o ovome vode konsultacije u NATO-u bila bi loša i zbog „optike“, dodao je, jer bi to značilo da „32 saveznika sede za stolom, a glavni izazov i pretnja dolaze od nekoga za tim istim stolom“.
Neki posmatrači predlažu da bi jedno rešenje moglo biti da evropske članice NATO pošalju trupe na Grenland, kako bi pokazale Trampu da ozbiljno shvataju njegovu odbranu i da bi svako jednostrano raspoređivanje snaga iz SAD bilo nepotrebno.
Direktor Instituta Evropske unije za bezbednosne studije, Stiven Evert, smatra da takva inicijativa može biti korisna, ali samo ukoliko je vođena odgovarajućim razlozima. „Evropljani bi trebalo ozbiljno da shvate bezbednost Arktika“, rekao je, „i ako postoje praznine, treba da pokušamo da ih popunimo“.
Ipak, upozorio je da se tome ne sme pristupiti kao pokušaju da se Tramp umiri, jer se već pokazalo da takvi pokušaji „ne funkcionišu“.
„Ljudi, ovo nije vežba. Ovo nije nešto da možete samo da čekate i nadate se da će biti bolje. Ovo će se promeniti samo ako preduzmemo odlučne korake da branimo svoje stavove — ne agresivno, nećemo se boriti protiv američke vojske zbog Grenlanda ako do toga dođe — ali moramo biti vrlo, vrlo jasni o tome kako vidimo budućnost Grenlanda, budućnost saveza i svega što uz to ide.“
Anders Vistisen, danski poslanik u Evropskom parlamentu, slaže se sa Evertom i smatra da Evropa treba da „prestane da igra diplomatske igre, da popušta, da pokušava da ubedi SAD da budu razumnije ili da ih umiruje povećanim vojnim ulaganjima na Arktiku ili davanjem rudarskih koncesija na Grenlandu, ili bilo čim drugim o čemu se pričalo“.
Iako Vistisenova politička opredeljenja, kao člana desničarske Danske narodne partije, mogu navesti na pomisao da bi se slagao sa Trampom oko nekih pitanja, taj poslanik je zapravo pre godinu dana dospeo na naslovne strane – i izazvao buru –kada je upotrebio psovku govoreći Trampu šta bi mogao da uradi sa svojom namerom da kupi Grenland.
On za DW kaže da je obećao da tu frazu neće ponoviti javno, ali da i dalje stoji iza tog mišljenja i svoje taktike da koristi otvoren jezik kako bi Vašingtonu jasno stavio do znanja da je njegova pozicija neprihvatljiva.
„Nalazimo se u trenutku koji je toliko ozbiljan da nema mesta sumnji ili bilo kakvom manevrisanju u našoj komunikaciji“, rekao je Vistisen. „Moramo imati veoma snažan i potpuno jasan odgovor i poručiti američkoj administraciji i predsedniku Trampu: ne, nećete imati nikakva prava ni pretenzije na Grenland, i nećete nas ubediti, pritiskati ili zastrašivati da postupimo drugačije.“
Vistisen kaže da, iako ceni izjave podrške drugih evropskih lidera, ne veruje da bi oni zaista poslali trupe na Grenland. On očekuje da upravo njegova premijerka pruži dovoljno čvrstu odbranu. „Ovo je pitanje koje mora da se reši između Kraljevine Danske i američke administracije“, rekao je.
Per Klausen, iz redova Levice, smatra da bi upravo druga strana Brisela mogla imati moć da utiče na ovu situaciju. Klausen je uputio pismo svojim kolegama u Evropskom parlamentu u kojem predlaže da se suspenduje odobravanje sporazuma o carinama – za koji se uglavnom smatra da ide u korist SAD – dok Vašington ne odustane od Grenlanda.
„Ako prihvatimo ovaj sporazum dok Tramp preti međunarodnom poretku i iznosi direktne teritorijalne pretenzije prema Danskoj“, navodi se u Klausenovom pismu, „to će se smatrati nagradom za njegovu akciju i samo će dodavati ulje na vatru.“
„Imamo mnogo toga što bismo mogli da učinimo, a što bi veoma ozbiljno naškodilo SAD, ako govorimo o ekonomiji“, rekao je Klausen.
„I mislim da moramo potpuno jasno da stavimo do znanja Sjedinjenim Državama da smo spremni da upotrebimo to oružje ukoliko SAD ne prestanu sa agresijom prema Grenlandu.“
Klausen, u razgovoru za DW kaže da su njegovi sugrađani „veoma, veoma ljuti“, više nego uplašeni. Nada se da će njegov predlog dobiti dovoljno političke težine da natera SAD da obrate pažnju, odnosno da „shvate da Danska u ovoj situaciji nije izolovana i da evropski lideri ne govore samo o solidarnosti sa Danskom i Grenlandom, već su i spremni da deluju“.
Stiven Evert kaže da u tome vidi barem jedan ohrabrujući znak. Tokom sastanka u Parizu, održanog u okviru„Koalicije voljnih“ za podršku Ukrajini, lideri Nemačke, Italije, Poljske, Španije i Ujedinjenog Kraljevstva, pridružili su se danskoj premijerki Mete Frederiksen u zajedničkom saopštenju u kojem su naglasili da je „na Danskoj i Grenlandu — i isključivo na njima — da odlučuju o pitanjima koja se tiču Danske i Grenlanda“.
Saopštenje su izdali neposredno pre sastanka sa američkim posrednicima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom, pri čemu se evropski lideri nisu ustručavali od mogućeg sukoba koji bi takav potez mogao da izazove, niti od njegovog uticaja na američku podršku evropskim naporima u vezi sa Ukrajinom.
Iako ovaj korak može delovati kao mali, Evert kaže da je on „jasno pokazao koliko ozbiljno“ lideri doživljavaju ovu pretnju.
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.


Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Tramp je u obraćanju naciji iz Bele kuće rekao da će SAD uništiti sve iranske elektrane i da će gađati naftna postrojenja, ako se sa iranskim liderima ne postigne dogovor


“Moramo da dejstvujemo brzo i punom silom da okupiramo teritoriju, odatle sve proteramo, sve uništimo i pretvorimo je u mrtvu zonu”, kaže penzionisani izraelski general Uzi Dajan. Zašto se veći broj Izraelaca tome ne suprotstavi? Zašto ista ta većina poziva Irance da u ime slobode i progresa izađu na ulice i sruše teokratsku vlast, a nemo posmatra kako Izrael gubi atribut “jedine demokratije Bliskog istoka”


Estonija, članica NATO-a i Evropske unije koja se graniči sa Rusijom, živi između priprema za najgori scenario i svakodnevice koja je još uvek mirna. Dok država ulaže u odbranu, najveće podele ne pravi granica već jezik, generacije i identiteti


Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve