
Analiza
Zločin bez kazne i kazna bez zločina
U biti svih srpskih problema je da zločini prolaze bez kazne, a kazne se izriču bez zločina. Smrt 16 ljudi u Novom Sadu prelila je bačvu nalivenu slučajevima bezakonja
U biti svih srpskih problema je da zločini prolaze bez kazne, a kazne se izriču bez zločina. Smrt 16 ljudi u Novom Sadu prelila je bačvu nalivenu slučajevima bezakonja
Biro za društvena istraživanja (Birodi) predložio je osam mera koje bi trebalo da obezbede što viši nivo kvaliteta kandidata za članove Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
U turističkim agencijama interesovanje je deset odsto manje nego prošle godine, ali ljudi i dalje vole da putuju za prvomajske praznike
Nakon studenata na veliku protestnu scenu su stupili novi „teroristi“ – srednoškolici. Oni su se iz Beograda, Valjeva, Užica, Gornjeg Milanovca, Šapca, Čačka, Kraljeva, Bajine Bašte pešice uputili ka Novom Sadu
U državi sa više kladionica nego apoteka, prošla godina pokazala je da je igra na sreću — ozbiljan biznis. Pet najvećih firmi inkasiralo je preko 120 miliona evra profita. Dok broj kladionica raste, a uplate ne jenjavaju, ostaje pitanje: čija je to zapravo dobit
Otpor prema papi Franji u vrhu hrvatske Katoličke crkve nije bio samo verske prirode – bio je i politički i ekonomski. Njegova otvorenost prema marginalizovanima i distanca od etnoreligijskog nacionalizma učinili su ga nezgodnim saveznikom za one koji od crkve prave instrument vlasti
Na protestu u Rači zbog urušavanja plafona u osnovnoj školi u Saranovu, građani su izneli konkretne zahteve – od krivičnih prijava protiv izvođača i nadzornog organa, do ostavki u opštinskom veću. Pad konstrukcije težine gotovo jedne tone mogao je imati katastrofalne posledice
Manje od dva dana blokade – toliko je vremena bilo potrebno da se uvidi koliko je javni medijski servis slab i nemoćan, kako spolja tako i iznutra. U trenutku pisanja ovog teksta, osmi je dan blokade, a šesti kako RTS ne emituje svoj program. Izgleda i da se suočavaju sa štrajkom unutar kuće. A suština blokade RTS-a nije u onome što objavljuje, nego u onome što prećutkuje
U mesecima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu plamen pobune proširio se po celoj Srbiji. Prvi protesti krenuli su u Novom Sadu odmah nakon tragedije. Vlast je odgovorila hapšenjima, kordonima policije i zastrašivanjem, ali umesto smirivanja demonstranata usledili su novi protesti
Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
Nedavno formiranje vlade Đure Macuta jeste deo režimske osvete i cinizma. Najviše se to vidi po “crnoj trojci” novih ministara postavljenih da se obračunaju sa delovima društva koji su predvodnici i simboli velikog višemesečnog bunta, čiji je povod bio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je odneo 16 ljudskih života. Treba rasturiti prosvetu, univerzitete, nepoćudne medije i delove pravosuđa koji odbijaju da slušaju naredbe, što javno, saopštenjima, što krijući se iza zakonskih procedura. Za to su izabrani oni koji neće imati problem da urade sve što im se kaže, pa i da pojačaju naredbe svojim invencijama
U kratkom vremenskom periodu vlast je po pitanju litijuma isprobala tri različite strategije, u rasponu od agresivnog nametanja do tihog sklanjanja teme u stranu, i epilog je svaki put bio isti – dalji pad podrške projektu rudarenja litijuma u Srbiji. Praktično, politički, demografski i socijalni korpus vladajuće stranke (odnosno koalicije) predstavlja jedino preostalo uporište i bastion projekta iskopavanja litijuma. Ali i tu je primetno određeno kolebanje i osipanje
Moj deda Josif je u Zagrebu imao 21, ja u Parizu 22, moja ćerka u Budimpešti 17. Svesno smo stali na stranu podjarmljenih i na tim smo pozicijama postojano. Eto, zato idem na proteste. Zato je išao i Josif, zato idu i njegovi potomci, srećom ima nas u velikom broju. Muka nam je od raznih uzurpatora i pripadajućih im ljigavaca, siledžija i kojekakve koterije, klovnova i animir--dama kojima nikad dosta dok se smenjuju kao na traci. Jer – kako je to pre nekih 150 godina u Londonu zapisao taj jedan tip po čijem je imenu nazvana ulica u Berlinskom kvartu Nojkeln, gde se nalazi stan na mansardi u kojem sam provodio neke od najlepših i najsudbonosnijih dana u svom životu – društvo se ne sastoji od pojedinaca, već izražava zbir međusobnih odnosa, odnosa u kojima se ti pojedinci nalaze. I zato je važno kako se ti odnosi uspostavljaju
Članak “Obzor države” Jevrema Grujića štampan je u Zemunu 1849. godine jer ga je cenzura zabranila u Srbiji. Reči koje su posvećene “unutrašnjem oslobođenju” vrlo su aktuelne i dan-danas, a današnjim “zrelim” generacijama ne ide nimalo u prilog što ih današnja mladost mora ponavljati kao da nismo 170 godina udaljeni od vremena njihovog nastanka. Ukratko: “Za unutrašnje oslobođenje mora se narodu našem predstaviti: Šta je on kao narod jedan, kakva prava treba da ima? – Šta je vlada, zašto i od koga, i koje su granice njene? Kazati mu upravo: Šta znači jednom narodu u državi živeti i pozvati ga da i on tako živi”
U društvu u kojem više od trideset godina vlada zaglušujući muk u odnosu na devedesete, u kojem smo okruženi muškarcima koji nose neobrađene traume sa ratišta, svaka iskrena reč koja doprinosi suočavanju, posebno izrečena u momentu duboke krize i potrage za pravdom, isceliteljska je
Vrhovni poglavar Katoličke crkve pokušavao je da održi ravnotežu između vođstva i služenja (verujući da pravo vođstvo i jeste služenje), između liberalne i konzervativne struje, između vernosti crkvenom učenju i vernosti čoveku koji pati i traga. Otuda, sigurno da je bio razapet, što znači – ispunio je suštinu hrišćanskog života
Jasno je zašto politički protivnici pozivaju na otpor, ali ne izgleda ni da su oni koji su doveli aktuelnog predsednika na vlast presrećni zbog svega što se dešava u zemlji, jer je izbor krajnje jednostavan: ili će predsednik poštovati zakone, ili zakoni prestaju da važe. Trećeg nema
Antarktički kril, sićušni račić čija se gusta jata (na slici) vide iz kosmosa, na meti je ulova jer daje ulje koje ljudi vole, a njime se tovi i losos. Ceh plaćaju kitovi, foke i pingvini
Za nas koji dolazimo sa Balkana sve deluje kao paralelni univerzum. Ovde nema drame i vidljivih prenaglašenih emocija. Postoji jedno temeljno uverenje da je život ozbiljna stvar, ali da se u toj ozbiljnosti mora naći prostor za igru, harmoniju i nežnost. I da se to ne postiže slučajno, nego vežbom, redom, kulturom
Četrdeset godina proteklih od izlaska verovatno najvažnijeg garažnog bluz-rok izdanja na ovim prostorima tera na razmišljanje o dalekosežnom značaju grupe “Partibrejkers”. Ako ste bili dovoljno ludi i hrabri, odnosno ako ste uopšte postojali u ranim osamdesetim – niste mogli ostati isti nakon slušanja njihove prve ploče. Danas bismo rekli da je zvuk isporučen na njoj bio čist pank sa stavom, ali takođe i sa ukusom, mirisom i senzualnošću grada Beograda iz te davne 1985. I to onim od najmanje milijardu decibela. Dalje od toga nije se moglo. A i ne treba
“Jarboli”, Probaj golog muškarca, Odličan hrčak, 2024
Nismo nikad izgledali retro, već tako kako izgledaju osobe koje nisu spremne da same sebe ponižavaju. Ko je kriv porobljenoj većini koja se ponižava praćenjem sezonskih trendova?
Jevrem Obrenović je otkrio Srbiji evropski način života, njegova porodica i ljudi oko nje bili su primer kulture, modernosti i napretka, bio je jedan od osnivača mnogih današnjih institucija pa i Narodne biblioteke Srbije i SANU, napravio je prvu urbanu varoš, pa ipak, njegov stariji brat knez Miloš ga je oterao u izgnanstvo
Više od 1500 Australijanaca i Novozelanđana borili su se sa srpskim vojnicima u Velikom ratu, o čemu se ne bi znalo da nije bilo četiri fotografije. Sad je o tome snimljen dugometražni dokumentarni film Kajmakčalan, priča o slučajnosti i upornosti, o sudbini i savezništvu ljudi u borbi za bolji svet, ali i o dijaspori i patriotizmu
Kako se oseća pripadnica cincarskog naroda dok neumoljivo nestaje njen jezik pa samim tim i identitet, čija je ćerka svesna svojih korena i važni su joj, ali cincarski samo natuca, unuka se seti po neke pesmice samo o praznicima, a država u kojoj živi 40 godina ne dozvoljava da pripadnici njenog naroda osnuju nacionalni savet