
Sport
Dečaci su pobedili žene 7:1, a komentari su glupi
Švajcarska ženska reprezentacija izgubila je ubedljivo od kadeta jednog kluba i zato žanje sprdnju na društvenim mrežama. Koliko je budalasto uopšte porediti muški i ženski sport
Dve beogradske galerije upravo izlažu (od 6. do 17. oktobra) najnovije radove Aleksandra Cvetkovića objedinjene ciklusom Alegorije na grčke motive: u Galeriji ULUS-a izložene su slike i objekti, a u Galeriji Dar-Mar radovi na papiru i objekti. Grčka mitologija je tema kojom se Cvetković bavi godinama unazad, transponujući je u likovni jezik, kako piše u katalogu izložbe, „nastojeći da mit sagleda kroz njegovu poentu ili ključni aspekt kojim se može iskazati, on ga redukuje na jednostavnu, ali uvek efektnu likovnu formu, dodeljujući joj funkciju znaka kadrog da asocijativnim potencijalom ostvari željeni alegorijski kvalitet. U tom pogledu, Cvetkovićeva umetnička taktika se i na ovoj izložbi ogleda u činjenici da on posmatrača ne stavlja pred svršen čin pasivnog prihvatanja ponuđenog sadržaja likovnog dela, već mu asocijativnim smernicama rasplamsava maštu i podstiče ga na mentalnu i duhovnu aktivnost…“
Aleksandar Cvetković (1947) jedan je od najeminentnijih srpskih slikara. Priredio je više od 60 samostalnih izložbi i učestvovao na brojnim likovnim manifestacijama. Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada, a izdvajaju se prve nagrade Oktobarskog salona 1977. i 1988, Zlatna paleta 1985, nagrada „Politike“ iz Fonda Vladislava Ribnikara 1990. godine, nagrada na Međunarodnoj izložbi crteža u Nirnbergu 1979, Nagrada na Bijenalu umetnosti u Aleksandriji 1980…
O sebi kaže da 54 godine nije ispustio četkicu iz ruke, a slika od dvadesete. Sebe definiše kao klasičnog slikara: „Dok mi ne zamiriše terpentin, ništa ne vredi.“ Deset godina je živeo u Njujorku, a onda se vratio u Šumarak, selo na obali Dunava u Deliblatskoj peščari. Ne ide mu se u grad zato što ga tamo mnogo toga onespokojava. Rado priča o vremenu dok je bio član legendarne jugoslovenske grupe Siluete, i naglašava da još uvek svira. Ima bend koji svira samo američki rokenrol i bluz, zovu se Malkolm Bridžer bend, po pevaču Englezu koji poslednjih desetak godina živi u Beogradu. Sviraju po klubovima Banata, a gostovali su i u Beogradu.
O temi kojom se dugo bavi, Alegorijima na grčke mitove, kaže da nema kraja, da je otrovan njome, i da se odlično uklapa u mir i tišinu njegovog Šumarka.
Švajcarska ženska reprezentacija izgubila je ubedljivo od kadeta jednog kluba i zato žanje sprdnju na društvenim mrežama. Koliko je budalasto uopšte porediti muški i ženski sport
“Andrić čita i komentariše, bez popustljivosti ili podilaženja: njegov sud nepotkupljiv je i odlučan, precizan i kao uklesan u kamenu. Može biti i zato što je svestan da se neće naći licem u lice sa očekivanjima svojih kolega, niti zapise obnarodovati, što mu daje slobodu da bude otvoren”
Kako su arheolozi, tražeći na lokalitetu Dvorine kuću poslednjeg srpskog despota, otkrili crkvu cara Dušana koja po dimenzijama i freskama prevazilazi vladarske zadužbine tog vremena
Kako da stignete od Novog Sada do Novog Kneževca na svadbu kad tog dana “Lasta” otkaže sve polaske bez objašnjenja i objave
Bio je obavezni deo svake zgrade, da vodi računa o njoj i o stanarima. Živeo je u prizemlju, bez sunca, uvek tu kad vam treba
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve