img
Loader
Beograd, 32°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dejan Savićević

Čovek za svaka vrata

19. septembar 2001, 21:35 Zoran Jevtović
Copied

Navijači Zvezde i Milana odavno su mu oprostili to što ga je vazda boleo neki "primicač", "cvrcaboca", "leva loža" a italijanski karabinjeri mu nikad nisu zamerali to što su kod opakih crnogorskih šanera nalazili njegov broj mobilnog telefona

PRVI MEĐU DEVET MILIONA „SELEKTORA“: Dejan Savićević

Na srpsko-crnogorskoj fudbalskoj sceni Dejan Savićević je ličnost sa verovatno najvećim ugledom i harizmom. To je posebno postalo vidljivo od trenutka kada je skinuo dres, obukao (uvek za broj veće) sivo odelo i preuzeo mesto selektora državne reprezentacije: kao čarolijom/majstorijom povraćeno je interesovanje nacije i samih igrača za reprezentaciju. Potvrdilo se kada je izabran za predsednika Fudbalskog saveza Crne Gore čime je okončao rasulo koje je pretilo da potpuno uništi jugoslovensku fudbalsku organizaciju: prestala su mučna prepucavanja, a crnogorski fudbalski funkcioneri „smirili su loptu“.

Na opšte iznenađenje, ali uz podršku crnogorskog političkog vrha, Savićević prihvata poziv iz Beograda za člana selektorske komisije zajedno s Ivanom Ćurkovićem i Vujadinom Boškovim. Pored svih tutora (Boškov, Ćurković) i saradnika (Moca Vukotić, Vladislav Bogićević i Zoran Filipović), Deju su igrači, funkcioneri, navijači, štampa i na kraju političari progurali u „operativnog“ člana selekcije, odnosno selektora.

Savićević je tako nasledio reprezentaciju na kojoj su eksperimentisali Đorić, Petković i Živadinović. Zbog njih su se igrači podelili u tri grupe: na one koji su požurili da se oproste od plavog dresa, one koji se foliraju da su povređeni i one koji namiguju kameri dok se svira himna. A himni zviždi ceo stadion. Novi „operativni“ selektor je bio primoran da juri rezultat sa igračima koji uglavnom nisu standardni prvotimci u svojim klubovima. Posle remija sa Slovenijom kojim se jugoslovenska reprezentacija praktično oprostila od učešća na Svetskom prvenstvu, Dejo se radovao što niko nije bi agresivan prema njemu (!). Prosto je bio začuđen što je, u zemlji s devet miliona „selektora“, bio jedan od retkih, ako ne i jedini selektor, koga posle neuspeha niko ne krivi.

Savićeviću (kao i ostalim članovima komisije) mandat ističe 6. oktobra, posle meča sa Luksemburgom. Tada će, pod uslovom da bude izabrano novo rukovodstvo i organi FSJ-a, biti imenovan i novi selektor pri čemu Genije ima najveće šanse. U međuvremenu daje izjave koje dodatno povećavaju njegov rejting: „Nisam za to da ja moram da ostanem selektor. Osnovno je to da onaj koji se prihvati selektorskog posla, ma kako se zvao, mora da potpiše ugovor s FSJ-om na dve godine i da u tom periodu ne razmišlja ni o Real Madridu ni o reprezentaciji Brazila… Jednostavno, da se posveti samo selekciji Jugoslavije, što znači da nema odlazaka posle šest meseci ili godinu i po dana! Ono što je bilo, bilo je: popusta ne sme više da bude…“, izjavio je Savićević.

PUNE RUKE POSLA: Drugi zadatak koji je Dejan Savićević prihvatio, tj. rukovođenje FSCG-a, takođe nije lak. Stoga je odmah krenuo džombastim putevima svoje republike da obiđe fudbalsku bazu ali i da konsoliduje vlast. To znači da će morati da se petlja s konstituisanjem FSJ-a prema „ključu“ (crnogorski predsednik, srpski generalni sekretar, vaš selektor, naš trener itd.), s delegatima, sudijama i nameštenim utakmicama. Istovremeno, ako se realizuje projekat privatizacije podgoričke Budućnosti (Savićević i Mijatović navodno zainteresovani da ulože sredstva odnosno otkupe klub), Dejo bi zaista imao pune ruke posla i koncentrisao bi ogromnu moć.

Postavlja se pitanje odakle potiču ugled i harizma Dejana Savićevića čija se popularnost u ovom trenutku može porediti sa onom koju uživa savezni predsednik. Zašto su Kuguarsi njemu posvetili svoj hit „Dejo majstore“ a ne nekom Dragiši Biniću ili Piksiju? Zašto, za razliku od mnogih fudbalera koji treskom zatvaraju vrata iza sebe, Dejan Savićević s osmehom i bez poziva može da pokuca na vrata svih klubova za koje je igrao kao i na ona na kabinetima Koštunice, Đukanovića, ali i premijera Italije Silvija Berluskonija?

Savićević je jedan od malobrojnih koji je svoju veličinu overio u inostranstvu a nije ispljuvan u domovini, za sada. Najlepši i najuspešniji deo svoje karijere Dejo je proveo u Italiji gde je „kalčo“ poligon svih hirova i frustracija „homo italikusa“. U tom šizofreničnom svetu, gde su zvezde poput Maradone i Gulita preko noći skidane sa nebesa i gažene kao pikavci, jedinstvena je priča o Geniju, koji je šest godina nosio na leđima prestižnu „desetku“ nacionalnog ponosa, ekipe Milana, osvojivši tri prvenstva i jedan Kup šampiona.

Još pre dolaska u jedan od najtrofejnijih klubova sveta, Savićević nije ostavljao Italijane ravnodušnim. Zadivio ih je marta ’88. u Splitu, kada je u dresu reprezentacije predriblao celu italijansku odbranu i ušetao se u gol. Pamtili su ga iz Crvene zvezde po „neviđenom“ (zbog magle) golu, kada je malo falilo da zaustavi pohod Milana na evropski tron. Gazda Milana Berluskoni tvrdio je da je već tada odlučio da ga otme Zvezdi, iako je morao da preduhitri vlasnika Juventusa Đanija Anjelija, koji je u Savićeviću video novog Platinija. Međutim, negativan odjek dobijale su u to vreme izjave trenera Sampdorije Vujadina Boškova („Ne voli da trenira.“) kao i simptomatična slučajnost da su igrači Zvezde, poput Stojkovića i Prosinečkog, predisponirani za povrede.

BERLUSKONIJEV MILJENIK: Savićević se u prvim milanskim danima družio sa Sašom Đorđevićem, koji je u isto vreme došao iz Partizana u Filips. Leta ‘92. često su se mogla videti dvojica najtalentovanijih jugoslovenskih sportista kako zajedno džogiraju u milanskim parkovima. Treninzi su potrajali do onog trenutka kada su Italijani počeli da ih prepoznaju. Na prvoj utakmici protiv gradskog rivala Intera publici je pružio svoju vizit-kartu u vidu nezaboravnog one man showa: u jednom trenutku kreće u dribling kao među kegle, gubi usput levu kopačku, čuperak mu je u očima, dribla još dvojicu, šutira bosonog sa 18 metara i pogađa prečku. Na tribinama delirijum. I pored poteškoća da odmah nauči italijanski jezik pristaje da gostuje u TV emisijama, gde ubira simpatije zbog svojih lapsusa. Iako njegov pogled deluje odsutno, Savićević pokazuje temperament i na terenu: kada kratkonogi Donadoni ne stigne njegovo dodavanje, teatralno širi ruke prema publici i ukorava Dejana, on pritrči i (tečnim) govorom ruku ga upozorava: „Nijesi mi ti ni otàc ni majka.“ Trener Kapelo je u početku čupao travu zbog Savićevićevog nekonvencionalnog shvatanja fudbala i improvizovanih akcija jedan-na-jedan, ali i jedan-na-dva-tri itd. Dugo je tinjao njihov sukob koji se često završavao izostavljanjem Savićevića iz tima i po tome podsećao na odnos s Ivicom Osimom u reprezentaciji. Međutim, gazda Berluskoni je stao u njegovu zaštitu i smirio tenzije pa se odnos sa Kapelom vremenom znatno poboljšao. Takođe, Savićević je pristao da spoji svoj neukrotivi talenat sa neophodnom taktičkom disciplinom kakvu je oličavao tadašnji Milan (sa rekordnih 58 utakmica bez poraza ‘94. godine). Nekoliko godina kasnije Kapelo je uslovljavao svoj povratak iz Real Madrida ostankom nezamenljivog Savićevića, a više puta je izjavljivao da igra Milana, striktno zavisi od zdravstvenog biltena njegove „desetke“. Veliki publicitet imala je izjava tadašnjeg selektora Italije Ariga Sakija, inače omraženog „ubice lepog fudbala“, da su jedina dvojica igrača koji vrede cenu karte – Maradona i Savićević. Vrhunac u svojoj italijanskoj karijeri Savićević je doživeo u Atini, maja ‘94, kada je u finalu Kupa šampiona Milan deklasirao favorizovanu Barselonu sa 4-0 (utakmica je proglašena za najlepšu pobedu u istoriji kluba). Savićević je odigrao fenomenalnu partiju, „poslao po mleko“ pola katalonskog tima i postigao senzacionalan gol, lob-udarcem s pola terena.

Kao svaki veliki umetnik koji ne ostavlja ljude indiferentnima, Savićević je podelio i milionsko „navijačko telo“ Milana. Glumac Dijego Abatantuono (protagonista filma Mediteraneo), poznati VIP-huligan Milana, izjavio je u jednoj emisiji da neće doći na San Siro dok god bude igrao Savićević. Tom prilikom na njega je fizički nasrnuo komediograf i filozof Đene Njoki, zaljubljenik u Savićevićevu fudbalsku maštu. Njoki je na Rai Tre (dakle državnim parama) pravio i specijalne emisije gde je dovodio lažne likove koji bi na srpskom uz simultani prevod pričali o Dejanu – njegova prva ljubav, drug iz detinjstva kome je Dejan ukrao loptu…

POGLAVICA: Nadimak Genije Savićeviću je nadenuo Đermano Bovolenta, poznati novinar „Gazete delo sport“ (u Italiji najčitanije štivo posle Biblije) zadužen za praćenje Milana: on je više puta dolazio u Jugoslaviju tragajući za korenima svog ljubimca. Tako je doneo priču da onaj dijamant koji ponekad bljesne iz Dejanovog zuba zapravo nije postavljen da bi ojačao „dvojku“, nego označava da je Savićević poglavica svog plemena u Crnoj Gori. Neko se s italijanskim novinarom očito našalio, ali je u Italiji ostala priča o Deju poglavici.

Za jugoslovensku koloniju na Apeninima godinama je predstavljao referentnu tačku i ime na koje se često može pozvati. Surova čekanja u redovima centralne policijske kvesture za produženje „seođorna“ (boravišna viza), mogli su se izbeći donošenjem Dejanove fotografije s potpisom (šatro) posvećenim dotičnom policajcu. Ako se ima u vidu da su, pre Savićevića, dika i ponos Jugoslovenima u Italiji bili Boro Cvetković (u drugoligašu Askoliju) i Davor Jozić (u skromnoj Ćezeni), jasno je kakav je preporod doneo Dejan Savićević i kolika vrata je, zajedno s Mihajlovićem i Jugovićem, otvorio novim fudbalerima iz Jugoslavije.

U vreme najteže ekonomske krize u domovini, u tišini i bez reklame, pomagao je hiljadama onih koji su gladovali, bolovali ili patili zbog nekih drugih muka. To ljudi dobro pamte, a valjda su zbog toga neki klubovi u Crnoj Gori pomislili da su dolaskom Savićevića na mesto predsednika FSCG-a rešeni svi njihovi finansijski problemi.

Samo zlonamerni mogu Geniju da zamere što nije vrednije trenirao. Navijači Zvezde i Milana su mu odavno oprostili to što ga je vazda boleo neki „primicač“, „cvrcaboca“, „leva loža“ a karabinjeri mu nikad nisu zamerili to što su kod opakih crnogorskih lopova nalazili njegov broj mobilnog telefona. Nisu se ljutile ni one podgoričke familije koje su ga ‘94. zvale da preko Berluskonija, vlasnika Milana i predsednika vlade, izdejstvuje oslobađanje nekih nespretnih ali „čestitih“ đetića iz milanskog zatvora San Vitore. Naravno, Dejo nije mogao da deranžira svog predsednika. Sofisticirana milanska publika oprostila je Geniju što prvih meseci nije skidao šareno Versaćeovo „perje“.

Koliko je dobro što se Savićević aktivirao u jugoslovenskom fudbalu toliko je teško zamisliti tako skromnog i blagog čoveka koji, da bi dugo i uspešno vodio jugoslovensku reprezentaciju, mora da pravi aranžmane s društvom koje bi, po staroj navici, da mu sastavlja ekipu na salveti iz Madere. Lakše ga je zamisliti kao neuspešnog ugostitelja u Budvi (kupio je restoran Vidikovac iznad plaže Mogren), a najbolje bi mu „stajali“ petlići lokalnog kluba kojima bi pričao bajke o svetlima San Sira i Nou Kampa.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Ilustracija

Srbija

24.jul 2025. N. M.

Velike vrućine prazne Gružansko jezero

Veliki broj toplotnih talasa i velikih vrućina ovog leta doveo je do zabrinjavajuće niskog nivoa vode u Gružanskom jezeru u centralnoj Srbiji

Prirodni resursi

24.jul 2025. Sara Štefen / DW

Ljudski život na veresiju: Resursi planete zemlje troše se brže nego što mogu da se obnove

Prekomerna potrošnja prirodnih resursa već decenijama prelazi kapacitete Zemlje da ih obnovi. Global Footprint Network upozorava da je Dan ekološkog duga za 2025. godinu pomeren na 24. jul, što znači da od danas koristimo više resursa nego što planeta može da proizvede tokom cele godine

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr