
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Slika koju objavljujemo uz ovaj tekst pripada arhivu "Vremena" i svako ko je prenese bez naše saglasnosti biće tužen slepoj pravdi
Poznajem ljude koji tri dana nisu prali ruke posle upoznavanja i rukovanja s Miroslavom Miškovićem. Očekivali su valjda da će zlatni prah ostati i na njihovim dlanovima.
Danas se prave da ne poznaju Miškovića. Svetislav Basara je pre neki dan napisao u dnevnom listu „Danas“:
„Kada bi, recimo, upravnik beogradske Proklete avlije počem pustio Miškovića da slobodno prošeta od Albanije do Kalemegdana, tvrd vam stojim da mu se niko ne bi javio, kamoli prišao. Kakvo crno javljanje! Lokalni dilberi ubrzano brišu tragove bilo kakve veze sa palim komercijalnim anđelom…“
Slušam i gledam te dojučerašnje prijatelje koji ritualno izgovaraju mantre poput one da pravosuđe treba da kaže završnu reč, kunu se da su s Miškovićem bili na distanci, a neki, poput nekih ministara, tvrde da su ga čak upozoravali da „malo prikoči“, osim što je dotični ministar pobrkao predmet kočenja.
Sasvim je civilizovano zagovarati da odluku o celom slučaju donese nezavisno pravosuđe. Pretpostavljam da dojučerašnji prijatelji ne bi hteli da svojim izjavama ometaju proces. To je sasvim u redu.
Ali, nije u redu da ćute o tome kako drugi ometaju taj isti proces u barem dve stvari: Miškovićevom pravu na pretpostavku nevinosti, ali, hajde, da to zaboravimo, i na drugu stvar koja je najbolje sažeta u poruci Aleksandra Vučića.
On je, naime, taj vodeći borac protiv korupcije i pobornik pravne države, na mreži Fejsbuk objavio da „Mišković neće pobediti“. Posle te poruke Miškoviću je određen pritvor od 30 dana. Prema prvom oglašavanju tužioca Miljka Radosavljevića nije jasno za šta se Mišković stvarno tereti, a i sam tužilac priznaje da tek predstoji sakupljanje dokaza mada će to, kaže, biti teško.
Dakle, oni, Miškovićevi prijatelji, mogli bi barem da kažu da je Vučić taj koji svojim izjavama pritiska pravosuđe; ali, jok, oni misle da je pravda slepa, narod ćorav, a da je Vučić zauvek uhvatio Boga za bradu, pa ne pušta… I sve mu se više dodvoravaju.
Slika koju objavljujemo uz ovaj tekst pripada arhivu „Vremena“ i svako ko je prenese bez naše saglasnosti biće tužen slepoj pravdi.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve