
Bioskop
Stoicizam, vitalnost i život u stalnom raskoraku
Tri arthaus noviteta: Bučerov prelaz, Prošli životi i Flašaroši
Tri arthaus noviteta: Bučerov prelaz, Prošli životi i Flašaroši
“Dosta sam sluđen na kojoj sam ja uopšte strani, da li se slažem sa svojim roditeljima, sa babom i dedom, da li se slažem sa svojom generacijom po nekim stavovima. Pokušao sam da ‘izađem’ iz davanja nekog konačnog suda ili moralne vertikale kako bi trebalo da bude, već sam davao sebi tu vrstu slobode da budem iskren prema pokušaju da postavim neka pitanja kako prethodnim generacijama, roditeljima, tako i svojoj – šta je to što živimo i da li zapravo imamo put kojim se krećemo ili samo stihijski radimo neke stvari tek da bi se reklo da ih radimo”
Pre neki dan objavljena “nova” pesma The Beatles-a Now and Then, već sad je privukla više medijske pažnje nego mnoge savremene pop zvezde. Najavljena kao njihov “poslednji singl”, ona predstavlja dostojanstven kraj najveće karijere u rokenrolu
U filmu ima veoma, veoma malo krvi i nasilje je samo nagovešteno, ali ne i eksplicitno prikazano. Stariju publiku će ova odluka verovatno frustrirati (čemu horor film ako u njemu ne može biti prolivanja krvi?), ali klincima to očigledno ne smeta
Iz pozicije tradicionalnog, tvrdo orijentisanog i modernistički nastrojenog istoričara umetnosti, spomenicima koji komemoriraju borce i žrtve Drugog svetskog rata i NOP-a danas preostaje samo univerzalna, takoreći vanvremenska umetnička vrednost, koja je oslobođena (autonomna) od svih ideoloških naslaga. Nažalost, to je upravo pozicija desnice
Da li festival može snažnije da integriše pozorišni region i na koji način to izvesti, a da užička publika i dalje bude zadovoljna
Predrag Krstić (priredio, preveo i uvodni tekst napisao): Ljudi od pera i filozofi; Akademska knjiga, Novi Sad, i Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd 2023.
Novi konceptualni album čuvenog birmingemskog benda je ne preterano ambiciozna, ali zgodno osmišljena kompilacija reinterpretiranih “sablasnih” hitova iz prošlosti, uz nekoliko novih pesama grupe Duran Duran, koja je ovim tematskim izdanjem želela sebi da napravi muzički saundtrek za “ultimativnu žurku za Noć veštica”
Ovde u znatnoj meri pratimo koliziju oprečnih mentalitetskih i svetonazorskih skupova vrednosti – srpski pacijenti su skloni hedonizmu, euforiji, kao i melanholiji i fatalizmu, kada postane očigledno da se stvari kreću u nepovoljnom smeru, dok kod francuskih naučnika imamo neutaživu i nepokolebljivu veru u moć novih i novih pokušaja, kao i nemogućnost da suštinski pojme razbarušenost onog drugog i drugačijeg
Standardni džez glavne struje / raznih razdoblja tokom celog festivala bio je retka prilika da se upijemo u instrumentalnu muziku koja još pomalo može da nas sakrije od spoljne ludnice na koju smo osuđeni. Parafraziraću ovog puta malo nategnut slogan BJF, Jazzscapes – od tih pejzaža, važniji su nam JazzEscapes
Gibonni pravi odrasle pesme, kroz njih je sazreo i to omogućava i svojim slušaocima. Ipak, neiživljena iz rane mladosti ostala je sklonost stadionskom roku, očitovana pretrpavanjem zvuka i bine
Martin Skorseze je pokazao da u nepobitno ozbiljnim godinama (rođen je 1942. godine) ima snage, i uma i tela, da se nakon krajnje upitnog filma (Irac) vrati u vrhunsku autorsku formu, na kakvu je, uostalom, još davnih dana i navikao brojnu “armiju” poklonika i poštovatelja
“Beograd je fantastičan ‘kejs stadi’ za tranzicijski kapitalizam. Ako želite vidjeti što nekontrolirani kapitalizam i političke crony-gazde radi gradu, Beograd je savršeni laboratorij. Ukine povijesnu željezničku stanicu, otme i gentrificira obalu, zbriše živu i autentičnu sirotinju s ‘boljih lokacija’ (Savamala), a tu operaciju nekontrolirane, top-daun gramzivosti ušminkate s maskarom spomenika, statua, jubileja… Da živim u Beogradu, mislim da bih se kao novinar pola vremena bavio urbanizmom. A zapravo to radim i u Hrvatskoj.”
Mark Linkus bio je jedini stalni član voljenog američkog sastava Sparklehorse, blistavi vlastelin melanholije, nenasilni anarhista alternativnog roka. Pucao je sebi u srce usred bela dana, 6. marta 2010, tačno u 13.20 u Noksvilu, Tenesi. U to vreme, započinjao je navodno svoj novi život, ali je zla kob već od ranije zacrtala njegov životni put. Mnogo nam nedostaješ, dragi Mark
Emil Sioran: Na vrhuncu beznađa; Prevod s rumunskog Petru Krdu; KOV, Vršac, 2023.
Bronja Žakelj: Belo se pere na devedeset Prevela Sonja Ćirić; Laguna 2023.
Izgleda da Srbe četnici i četničke teme ipak ne zanimaju previše ili bar ne zanimaju one koji su spremni da plate bioskopsku ulaznicu
Bitef je suviše važan festival da bi mogao da trpi neizvesnost i proizvoljnost. Naša očekivanja od Bitefa su velika ne samo zbog duge tradicije već i zato što je on naš glavni pozorišni prozor u svet
Ovo je film izmontiran iz serije, uz to bez i najmanjeg izgleda za proboj u svetu (pa čak i u regionu), ostvarenje veoma skromnih umetničkih dometa koje se bioskopske distribucije dokopalo “na mišiće”
Nije kod Fosea vreme tek sila koja se odvija bez obzira šta junaci rade, već se vreme nalazi u samim junacima kao forma čulnosti koja strukturira njihov život, te su možda baš zbog toga Foseovi tekstovi, na način neuporediv, istovremeno savršeno fizički i duboko metafizički
Dva događaja sa ovogodišnjeg BITEF-a ukazuju se kao akteri (van)institucionalne diskusije o pevanju. Jedan je operska instalacija Sunce i more, drugi je predstava Raspevana mladost. Obe izvedbe su pevane i između ostalog diskutuju tradiciju institucionalnog i vaninstitucionalnog operskog i ostalih pevanja iako se ne deklarišu kao opere
Nije aktivizam to što nas može uzbuditi u pozorištu. “Nove forme, nove forme su potrebne!” Ko zna, možda će ih i biti do kraja festivala. Nadamo se da će nam novi selektorski tim pokazati kako razume sintagmu “nove pozorišne tendencije”, odnosno u kom pravcu treba dalje da se razvija festival
“Jedna je stvar osloboditi se kolonijalnog gospodara, a sasvim druga da počneš da savladavaš roba u sebi. Do tog unutrašnjeg oslobođenja još nismo došli. Oslobodili smo se Turaka, ali se nismo izgradili kao slobodni subjekti. Autoritarizam se stalno vraća. Sve boreći se protiv Turaka, tražimo i nalazimo naše sultane”
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Aleksandar Vučić više nije u stanju da povrati ravnotežu u pobunjenom društvu. To se najbolje vidi u ravni govora: nijedno njegovo baljezganje više ne prolazi
Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa
Srbija nije spremna za požare, oluje i poplave, ali je predsednik Aleksandar Vučić spreman da od svega napravi propagandu
Policajac i policajka su snimljeni dok su u pokušaju iznude studentkinju čupali za kosu. To je klasičan primer mučenja i torture, grubo kršenje zakona za koje bi morali da snose posledice
Vlada Srbije usvojila je novu javnobeležničku tarifu na kojoj je sada vrednost boda porasla sa 150 na 180 dinara, što je porast od 20 posto. Pored toga pojedine naknade sada su duplo skuplje nego što su bile
Užičani su tokom velikog protesta "Srbijo, Užice te zove" blokirali Jadransku magistralu. Traže da se puste devetorica uhapšenih u tom gradu. Od policije nije bilo ni traga ni glasa. TV Pink je protest proglasio "propalim" i slagao da je bilo "jedva 2000 ljudi".
Pripadnici Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata (JZO) u žižu javnosti dolaze sa jačanjem protesta građana i studenata. Gde su naprednjački batinaši, tu su i oni. Njihov komandant Marko Kričak, u prethodnom životu referent za prodaju automobila, je čovek od poverenja Bate Gašića
Da li delovi današnje besede patrijarha Porfirija, govor na protestu u Užicu sveštenika Milića Dragovića, i poziv Eparhije žičke predstavnicima vlasti da ne zaborave da štite narod, nagoveštavaju novi stav SPC prema vlasti
Studenti Pravnog u blokadi organizovali su javno obraćanje, a studenti Fakulteta dramskih umetnosti šetnju do kružnog toka Ušće, ali je u hodu odlučeno da se ide do Brankovog mosta