Bioskop: Zvezde u podne, Noćni putnici, Zločin je moj i Maskarada
Atmosferičnost, možda i manirizam… pourquoi pas???
O kvartetu francuskih filmova viđenih na Festu, a sada udomljenih na našem bioskopskom repertoaru
O kvartetu francuskih filmova viđenih na Festu, a sada udomljenih na našem bioskopskom repertoaru
Svako ima količinu laži koju je u stanju da proguta, pa i poslušno izgovori, zarad vlastitog probitka ili pukog opstanka. Kod Dubravke Ugrešić, očigledno, tolerancija na laž bila je veoma niska. I zato joj je Laž odgovorila svakom merom odmazde koja joj je bila dostupna
Dragoslav Mihailović se u svojoj – recimo to tako – apartnosti čitavog života nosio sa sablastima prošlosti bez ikakvog kompromisa, ali Mihailovićeva beskompromisnost počiva na supstanciji pravednosti, a s pravedničkom beskompromisnošću nemoguće je nositi se ukoliko ne postoji filter umetnosti
Čitajte Boru Šnajdera: Dođite u Jugoslovensko dramsko pozorište (ja sam Jugosloven po srodstvu...): nasmejaće vas, zaboleti. Ostaće vam od smeha knedla u grlu. Prepoznaćete tvoj mentalitet, mentalitet građana Beograda, građana Srbije. Primera srpskog mentaliteta u dramama Aleksandra Popovića ima napretek: “Moral u prahu... Strugana ekonomija... Mleveni humanizam... Zidamo i raziđujemo... Po srpskoj formuli: ćar plus fajda jednako šteta... Smežurao se narod kao da je prokuvan u ceđi... Svi složni od poslušnosti... Ostalo je mrtvo more i duša se u njemu prokurvala, i časti se užegle, i dostojanstva uskisla, i korota popala po njima kao inje...”
Nakon psihodeličnog triptiha Da li ste videli ovu ženu? Dušana Zorića i Matije Gluščevića i uzbudljive drame o želji za bekstvom Ovuda će proći put Nine Ognjanović, pred nama je i Mihailovićev film koji svakako zavređuje pažnju i od tri navedena naslova poseduje najveći komercijalni potencijal
Tijana Grumić: Pre nego što počnemo režija Jug Đorđević Hartefakt
Mirjana Drljević: Niko nije zaboravljen i ničega se ne sećamo Booka, Beograd 2022.
Ovu predstavu pre svega treba posmatrati u kontekstu autorske saradnje Vladimira Tabaševića i Ivice Buljana u BDP-u. Onima koji su gledali i voleli predstavu Tiho teče Misisipi sigurno će se dopasti i Idiot
U konačnici, Usta puna zemlje su pre svega oproštajni film i kao takvog ga treba percipirati i vrednovati. Projekcija na zatvaranju 51. FEST-a bila je izuzetno prikladna, tim pre što je na istom festivalu, nepunu godinu ranije, Đorđević dobio nagradu “Beogradski pobednik” za životno delo
Vladimir Milisavljević: Hegelovo određenje idealizma Fedon, Beograd, 2022.
Jelić je bio lučonoša uvek na braniku pitkog, komunikativnog, urednog i poletnog repertoarskog filma. Uz sve to, počev od prvog rediteljskog rada dugog metra (čuvenog i besprekornog Bubašintera), Jelić je pokazivao zavidan stepen samosvesti i ubedljivo artikulisanog kontraelitizma
Među više od stotinu premijernih filmova lako je uočiti izvesne zajedničke sadržatelje koji u sasvim skladne rime dovode čak i geografski i pomalo i kulturološki udaljena ostvarenja nedvojbeno različitih autorskih profila. Kao što je to ove festovske zime slučaj sa jednim mladim srpskim filmom i jednim špansko-francuskim filmom
Pitanje da li je to što gledamo na Bitefu pozorište pratiće Ivana Medenicu do kraja njegovog mandata. Sa ove istorijske distance čini mi se da je Medenica upravo to i hteo – da pomeri granice našeg razumevanja pozorišta. U vreme intermedijalnih i transkulturalnih razmena i mešanja, granice svih umetnosti se šire i nastaju nove forme
Sergej Dovlatov: Pisma ženama; s ruskog prevela Natalija Nenezić; LOM, Beograd, 2022.
Miljenko Jergović: Vjetrogonja Babukić i njegovo doba; Booka, Beograd, 2021.
Miljenko Jergović: Imaginarni prijatelj; Fraktura, Zaprešić, 2022.
Pisao je lepo, a nikad kitnjasto, jasno, ali samo za one koji su dovoljno čitali da razumeju jasnoću, ozbiljno, ali nikada celomudreno, s diskretnim nanosima ironijske vedrine koje nikada nije sitnio za lepršavost dosetke bez prave poente
Koprodukcija Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Nacionalnog teatra Katalonije iz Barselone nastala kao deo šireg evropskog projekta “Katastrofa” u organizaciji Unije teatara Evrope
Autori dosta brzo uspevaju da isprofilišu likove, jasno predoče njihove pozicije unutar priče i ciljano rudimentarnog zapleta, kao i međusobne odnose i spone nezadovoljstava i iritacije, što dovodi do utiska da je zamka jalove kamernosti uspešno zaobiđena
DeLilova prefinjena i čak pomalo samozatajna satira u Baumbahovom filmu preinačila se u sprdnju koja nosi i podosta samodovoljnosti i samodopadljivosti, pri čemu onda i dosta onoga prenetog iz knjige deluje prenaglašeno ili opterećeno odveć intruzivnom simbolikom
Arijel Dorfman: Smrt i devojka; režija Nikola Ljuca; Bitef teatar
“Da je bilo sreće, SSSR bi se raspao malo kasnije ili se ne bi raspao uopšte, pa bi zanimanje za demokratizaciju Jugoslavije bilo mnogo veće. Ovako smo ispali nevažni baš kada smo mogli da budemo najvažniji. I tako smo ušli u period koji je odredio sve naše male živote i koji će se u udžbenicima istorije zvati ‘vreme ratova za jugoslovensko nasleđe’, koji je počeo tada i traje još i danas”
Najoriginalniji um istočne Evrope i konzervativni liberal koji se okrenuo socijalizmu kad su svi emigrirali u suprotnom pravcu
Prvo solo ostvarenje Davida Crosbyja “If I Could Only Remember My Name” izašlo je 1971, na vrhuncu popularnosti grupe Crosby, Stills, Nash & Young. Ovo skriveno remek-delo najbolje objašnjava suštinu hipi kulture i ličnost njegovog nedavno preminulog autora

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Bol Dijane Hrke od ovog trenutka bol je svakog građanina Srbije, koji je sačuvao u sebi jezgro ljudskosti u neljudskom režimu Aleksandra Vučića
Junaci priče o oslobađanju Srbije od varvara već godinu dana su studenti. Oni su prozreli srpskog gospodara muva, isprečili se nekadašnjim gradorušiteljima na putu uništavanja civilizacijskih vrednosti

Mladi ljudi spavali su pod oktobarskim nebom u Inđiji. Šta su za to dobili tamošnji naprednjaci? Još jedan mandat direktora škole ili javnog poduzeća? Legalizaciju divlje gradnje? Ugradnju u lokalne biznisiće

Kordoni Žandarmerije i Policijske brigade na prevaru su namamili Milomira Jaćimovića da svoj autobus sa raskrsnice kod Pravnog fakulteta u Beogradu odveze do Pete beogradske gimnazije. Tu su ga priveli i odveli u nepoznatom pravcu

Manifestacija „Dani srpske kulture“ u Splitu prekinuta je nakon što je grupa od 50 mladića, obučenih u crno, upala u prostorije Gradskog kotara Blatine uzvikujući ustaške parole. Policija tvrdi da nije bilo fizičkog nasilja

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Prethodna dva dana iz Ćacilenda se orila muzika patriotskih nota. Neki od muzičara čije su se pesme čule, osuđuju ovaj pokušaj slamanja Dijane Hrke i ograđuju se od prizora

Državno preduze „Tigar AD“ iz Pirota priključilo se neslavnoj grupi fabrika koji su na jugu Srbije počeli da optuštaju radnike