
Obrazovanje
Nacionalni udžbenici: Znanje po ukusu SNS-a
Usvajanje predloga zakona po kome će svi osnovci učiti iz nacionalnih udžbenika, narodnjaci su ocenili kao istorijski trenutak, a izdavači smatraju da je to protiv nacionalnog interesa
Nakon psihodeličnog triptiha Da li ste videli ovu ženu? Dušana Zorića i Matije Gluščevića i uzbudljive drame o želji za bekstvom Ovuda će proći put Nine Ognjanović, pred nama je i Mihailovićev film koji svakako zavređuje pažnju i od tri navedena naslova poseduje najveći komercijalni potencijal
Nije tajna da srpska kinematografija crpi snagu iz debitantskih filmova mladih autora. Svoj celovečernji debi je 9. marta 2023. godine publici predstavio i Luka Mihailović, mladi reditelj i scenarista, do sada najpoznatiji po svojim kratkim studentskim režijama Ludi i Jedan poziv. Indigo kristal donosi priču o Vuku, tridesetogodišnjem povratniku iz zatvora, koji se vraća u rodni Šabac i shvata da su poslove sa drogom preuzeli neki novi klinci, uključujući i Zizija, brata Vukovog najboljeg prijatelja (i partnera u zločinu) koji je nekoliko godina ranije izvršio samoubistvo. Indigo kristal je priča o “smeni generacija” i pokušaju iskupljenja, prijateljstvu i ljubavi, a ujedno i presek beznađa u kome se nalazimo kao društvo. Ponuđeno jeste mračno, ali istovremeno i poletno i energično, što olakšava gutanje gorke pilule.
Indigo kristal je treći recentni debitantski/diplomski film koji je nastao uz podršku RTS-a: nakon psihodeličnog triptiha Da li ste videli ovu ženu? Dušana Zorića i Matije Gluščevića (prikazanog i nagrađenog u Veneciji, a zatim prikazanog i nagrađenog na Festivalu autorskog filma) i uzbudljive drame o želji za bekstvom Ovuda će proći put Nine Ognjanović (prikazanog i nagrađenog na Slemdensu, a zatim prikazanog i nagrađenog na FEST-u), pred nama je i Mihailovićev film koji, iako premijeru nije imao na nekom od svetskih filmskih festivala, svakako zavređuje pažnju i od tri navedena naslova poseduje najveći komercijalni potencijal.
Glavnu ulogu u filmu tumači Miodrag Radonjić, koga je proslavio lik Baće iz franšize Južni vetar, i koji je u Indigo kristalu manje više na poznatoj teritoriji. Vuk je umornija i u život razočaranija verzija Baće, što je samo potencirano činjenicom da Mihailović u svom debiju poseže za sličnim miljeom kao i Miloš Avramović u prvom Južnom vetru – s tim da u Indigo kristalu akcenat nije na akciji, nego na drami (što je odluka koju je, između ostalog, diktirao i budžet). Film su producirali Radonjić (Archangel Studios) i Avramović (Režim), što je još jedna spona sa Južnim vetrom. Svet koji stvara Mihailović jeste nastao po određenom šablonu (što je, uostalom, slučaj sa većinom filmova koji se bave organizovanim kriminalom), s tim da, srećom, poseduje dovoljno osobenosti kako bi se izborio za vlastitu autentičnost. Tome doprinosi i crno-bela fotografija za koju su bili zaduženi Vladimir Milivojević Bugi i Vladimir Đurić. Uticaj Kasovicove Mržnje? Sasvim moguće, mada je to “ukidanje boja” istovremeno i dodatno iskazivanje stava prema svetu u kome živimo i, uz to, način da se Indigo kristal dodatno izdvoji od ostataka srpske filmske ponude.
Pristojan je to film, naročito u svojoj prvoj polovini. Mihailović se pokazao prilično ambiciozan, i bez obzira na to što je snimao u skromn(ij)im produkcionim uslovima, Inigo kristal ima sasvim lep narativni zamah: njegovi aduti su veliki broj živopisnih likova, često smenjivanje lokacija i više isprepletenih narativnih slojeva. Radonjić je dobar u svojoj prvoj glavnoj filmskoj ulozi, njegov Vuk definitvno poseduje tu potrebnu stamenost i usredsređenost, dok je Denis Murić kao Zizi, kao što se od njega i očekivalo, “ukrao” svaku scenu u kojoj se pojavio. Iako obojica glume u registrima koji su slični onima u kojima smo ih ranije već gledali (Radonjića u Južnom vetru, Murića u Zlatnom dečku), Mihailović se trudi i uspeva da njihove likove iznijansira i udahne im dovoljno svežine. Lik Maje, Vukove dugogodišnje simpatije, u tumačenju Nine Janković, pomalo deluje kao višak, ali je neophodan da bi se štiklirao ljubavni podzaplet.
Miloš Petrović Trojpec na filmu obično tumači epizode, dok je ovde jedan od ključnih aktera (pa se uz Radonjića i Murića šepuri i na posteru), te se primetno trudi da opravda ukazano poverenje, uz to se dobro zabavljajući tumačeći lik Godžija. Mihalović upotpunjuje ponudu proverenim glumcima svih generacija (Gorica Popović, Miloš Đurović, Pavle Mensur) i reperima (Relja Seksi Despotović, Đorđe Bibić Biba, Dimitrije Lacku Spirovski), a tu je i, što je lepo iznenađenje, Dragomir Mršić koji je svetsku slavu stekao švedskim serijalom Laka lova. Tokom drugog čina, a posebno u trećem, Indigo kristal posrće, priča gubi usredsređenost i na mahove deluje zbrzano, mada Mihailović i ekipa uspevaju da je zaokruže da zadovoljavajući način i ponude kraj koji ostaje u sećanju i nakon što napustite bioskopsku salu.
Mihailović je radnju smestio u svoj rodni Šabac, što treba pohvaliti jer nam je filmska decentralizacija preko potrebna. Ipak, za razliku od inđijskog Lihvara od pre par godina, Indigo kristal zapravo nema izražen lokani kolorit – i to ne zato što je film crno-beli – već zato što bi ista priča mogla da se premesti u neki drugi srpski grad, uključujući i Beograd, a da suštinski ostane ista. To filmu daje na univerzalnosti, ali krnji potencijal koji je donosilo snimanje u Šapcu. Trajanje od 105 minuta je previše izdašno, i verujem da bi energičnija montaža poslednje trećine koristila filmu, te da bi za ovu priču 90 minuta ipak bila prava mera, ali dobro… fercera i u ovom obliku u kojem je stigao pred publiku. Vidi se da se Mihailović latio teme koja ga zanima i da zna kako da je predstavi gledaocima, balansirajući između umetničkog i komercijalnog, sa namerom da nam pokaže sve nijanse sive. Niz debija vrednih pažnje tako se nastavio, što je od svega i najvažnije, a nije bez značaja ni to što je film za prvi vikend pogledalo preko 20.000 gledalaca, što je hvale vredan razultat i zagrevanje pred Munje: Opet!, koje u distribuciju ulaze krajem tekućeg meseca.
Usvajanje predloga zakona po kome će svi osnovci učiti iz nacionalnih udžbenika, narodnjaci su ocenili kao istorijski trenutak, a izdavači smatraju da je to protiv nacionalnog interesa
Vlada Srbije je odobrila 35 miliona dinara za prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru koji je zamišljen kao pandan hrvatskom Pulskom festivalu, a pre toga su obnovljena tri Doma kulture u kojima će biti prikazivan. Novac za međunarodne festivale još uvek je upitan
Republički zavod za zaštitu spomenika kulture već ima gotov predlog da se Sajmu vrati status kulturnog dobra. Traže od kolega iz Gradskog zavoda da urade svoj deo posla
Tokom karijere GN'R su prodali više od 100 miliona kopija albuma širom sveta, a njihov prvenac „Appetite for Destruction“i danas se smatra jednim od najuspešnijih debitantskih albuma u istoriji
Kako saznaje portal „Vremena“, sednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije sa Čedomirom Antićem na čelu jeste održana, ali na njoj nije odlučeno o konkursu za naslednika Vladimira Pištala kao što se očekivalo. Moguće je da se čeka odluka Vlade Srbije
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve