Popularni fenomeni – Stand-up komedija
Otvoreni mikrofon
Prošlog vikenda u Velikoj sali Doma omladine Beograda održan je trodnevni Prvi regionalni festival stand-up komedije, žanra u ekspanziji
Prošlog vikenda u Velikoj sali Doma omladine Beograda održan je trodnevni Prvi regionalni festival stand-up komedije, žanra u ekspanziji
Dimitrije Boarov odlično zna ono što se izgleda više nigde ne uči: da nema i ne može biti dobrog pisanja bez jako mnogo i jako dobrog čitanja
"Ljubav i sloboda, to su dve stvari na kojima počiva ljudska vrsta. S tim što za ljubav treba i malo sreće"
Ceo "vajb" subotičko-segedinskog Šinobusa naprosto je zarazno pozitivan i nepretenciozan, a kvalitetom ozbiljan i besprekorno promišljen
Duško Gojković ovih dana ne samo da slavi osamdeset godina života, nego puni i pedeset pet godina otkako je snimio prvi album
"Na BEMUS-u neće biti za svakoga ponešto. Ja nisam za festival opšteg tipa i to nije nešto što bih ja smatrao dobrim konceptom"
U Vukovaru je održana prva regionalna kulturološko-popmuzička konferencija u okviru projekta "Muzika bez granica"
U odličnoj tehničkoj opremi, na preko trista stranica masivne knjige, u ovom svojevrsnom strip leksikonu sakupljeno je blizu četiri stotine stripova od gotovo dvestotinak crtača i sličnog broja scenarista sa jugoslovenskog prostora koji su stvarali tokom XX veka, ali i u državama nakon velikog raspada
Ovogodišnji pozorišni festival MESS, a može se uostalom, unapred reći, i celu teatarsku sezonu u Bosni i Hercegovini, obeležila je predstava Pismo iz 1920. godine Olivera Frljića. Svojom prvom režijom u zavičaju, a nakon što je u širem regionalnom kontekstu već stekao slavu i reputaciju, Frljić se potvrdio kao trenutno najzanimljiviji post-yu pozorišni režiser. Uzevši čuvenu Andrićevu priču kao predložak, ali u zaista najlabavijem mogućem smislu, Frljić je zapravo ispisao svoje pismo iz 2010. godine
"Siguran sam da će srpski i albanski muzičari otkriti sve ono što ih povezuje i staviti akcenat na to, a ne na ono što ih razdvaja kada budemo gostovali, na primer, u Briselu"
Majls je za džez ono što je Pikaso za slikarstvo
"Kad ne radim nedelju dana, ja se već ne osećam dobro. I znam da će tako biti do mog poslednjeg dana – dok sam živa radiću, kad prestanem da radim, više me neće biti"
Posle trideset i jedne godine postojanja, 21. septembra 2011. članovi grupe R.E.M. objavili su da se razilaze i da bend više ne postoji. Posle petnaest albuma, završila se era R.E.M.-a. Ostali su pesme i sećanja
Odlazak Serđa Bonelija jedan je od događaja koji ne obeležavaju samo evropsku i svetsku strip scenu, već i čitavu jednu eru
Iz godine u godinu, BITEF pokušava da pokaže provokaciju, koje više, kao ni tragedije, nema
Svi volimo one koji žive to što pevaju – Toma, Bili Holidej – ali su nam potrebni i oni koji stoje kod zavese na pozornici i kao vanjski, svevideći narator umesto autorefleksije daju čitavu sliku, odnosno što više moguće od nje. Pogotovo kad je reč o svetu koji smo znali samo kao daleki eho. Vasilija Radojčić je bila takva pevačica
Na prethodnih 39 festivala prikazano je 4000 filmova koje je videlo oko četiri miliona gledalaca. Pet meseci pre početka jubilarnog, 40. FEST-a, objavljen je njegov program
Nije živeo ni stotinu dana nakon svog pedesetog rođendana, a posle smrti je postao najveća ozbiljna književna zvezda dosadašnjeg toka dvadeset prvog veka. Roberto Bolanjo (1953–2003) i njegov opus najnoviji su dokaz da priče i romani o pesnicima i piscima ne moraju biti sterilni i dosadni. Njegov magnum opus, petodelni roman 2666, pojavljuje se pred srpskim čitaocima u izdanju Lagune i prevodu Igora Marojevića
I kao pevač i kao autor, Toma Zdravković je bio veliki umetnik, zapravo najveći koji se ikada pojavio i ostvario unutar jednog oficijelno prezrenog i nekanonizovanog žanra
Predstave prikazane u prvoj polovini Bitefa obeležila je velika izlaznost. Publika je, naime, sa njih masovno izlazila
"Ne mislim da je dobra ideja predstavljati Srbiju našim folklorom ili popularnom muzikom koja je u sebe inkorporirala folklor zato što su ta dela u domenu turističkih atrakcija – kao kad Holanđani nude svoje klompe, lale ili marihuanu"

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Studenska lista Novosadskog univerziteta gotova je, saznaje „Vreme“, dok se kandidati Beogradskog univerziteta tek finiširaju. Neka imena već su potvrđena redakciji „Vremena“

Prvog novembra, u okolini sela Jelakce teško je ranjen Milan Vukašinović iz Leposavića. On se nalazi u KBC-u Niš gde mu je odstranjen bubreg, potvrdio je za „Vreme“ izvor iz ovog KBC-a. Šta javnost do sada zna?

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić izjavio je da je razgovarao sa Dijanom Hrkom i Uglješom Mrdićem, koji štrajkuju glađu i pozvao Hrku na sastanak u predsedništvu kako bi razgovarali o nastavku protesta. Hrka potvrdila da se čula sa Vučićem i poručila da mu „neće iči na noge"

Iako u Srbiji trenutno čak četvoro ljudi štrajkuje glađu, stiče se utisak da su građani u velikom broju prilično indiferentni prema tom najekstremnijem obliku mirnog protesta. A i nemaju svi iste motive