Intervju – Ljiljana Pekić
Radionica Pekić
"Pekić obogaćuje svakog ko ga čita, daje mu nove ideje, uči ga da misli, a svakako će ga i nasmejati"


"Pekić obogaćuje svakog ko ga čita, daje mu nove ideje, uči ga da misli, a svakako će ga i nasmejati"


"Intelektualci u Srbiji ćute. Osim časnih izuzetaka. Nažalost. Opozicija u Srbiji ne postoji. SANU, koja bi trebalo da bude svest i savest naroda, ćuti u trenutku kada i kulturno i svako drugo biće u Srbiji izumire. I narod ćuti. Da li je to dobro ili ne? Više ni sam ne znam. Voleo bih da ovo poverenje koje imaju premijer i njegova stranka ovoga puta ne bude izigrano. Ja nisam od onih koji bi se radovao da ova politika propadne samo zato da bi propala i da bismo se radovali jer smo eto pogodili da će nas i oni izdati i prevariti, pokrasti. Ja nisam od onih koji slave svoje poraze"
Nekog drukčijeg pjesnika bi umanjilo to što ga voli i toliko odvratnih ljudi. Kad čitam, međutim, kako za Arsenom žale i oni za koje bih, pod zakletvom na sudu, posvjedočio da su se rodili i bez srca i bez duše, odjednom i u njima, duboko ispod zloće i cinizma koji su ih izobličili, naslutim onu iskru ljudskog i božanskog koju su gnostici prepoznavali u svemu živom i neživom pa mi ih bude žao umjesto da ih prezirem. I to učini velika poezija


Za potrebe ove priče, pre svega, treba razjasniti u čemu je posebnost i prava uloga "novog talasa" u donošenju novih vrednosti u našu kulturu – oko čega se svi učesnici i posmatrači sa strane slažu – i koje su to vrednosti bile. Tekst je namenjen mlađima od 27. godina


Arsen je pisao, pevao i živeo, pa naposletku i umro, svima nama koji smo mogli razumeti šta znači kad "na stolu novine još leže, sa nekim datumima jula", i svima koji su, razvejani po svetu, tamo poneli i Arsena, kao dokaz da nisu tikve bez korena nego ljudi dostojni neke bolje sudbine




Famoznoj ulici Fuada Midžića koju je Zabranjeno pišenje opevalo od Selene pa nadalje, ulici u kojoj je stanovala autorska ekipa Pušenja, posle rata je promenjeno ime. Džaba je Fuadu Midžiću pred posleratnim sarajevskim vlastima bilo to što je bio musliman, kad je bio i komunista i partizan i jasenovački logoraš i ilegalac koji je poginuo u poslednjem danu rata i NDH-zijske vlasti nad Sarajevom. Uzeli su mu ulicu, a u toj promeni imena bilo je, međutim, nečeg i dijaboličnog i jezovitog i neverovatno simboličnog. Ulica Fuada Midžića danas se zove ulica Asima Ferhatovića Haseta, a to je isto kao da se zove i ulica Zabranjenog pušenja ili ulica Top liste nadrealista ili ulica Doktora Neleta Karajlića ili ulica Seje Sexona ili ulica Maršala Tita ili - sve to zajedno


"Kad će običan čovek, i tamo i ovde, shvatiti da Hrvate i Srbe i danas spaja, ako ne bratstvo i jedinstvo, a ono bratstvo u nevolji – nevolji koja nas čini tako sličnima... I hoće li se upitati šta su uzroci te nevolje, hoće li biti u stanju da ih prepozna u nacionalističkim strastima kojima već više decenija, i tamo i ovde, biva sistematski trovan"


"Ti znaš šta je Guča – ljudi opasno sviraju, ovi naši Cigani. Malo jeste raštimovano, ovde-onde, ali kad počnu da sviraju, groove je to. A onda mi iz diskografske kuće Enja Records, za koju snimam godinama, kažu: ti treba da snimaš s njima. Objasnim Ekremu Sejdiću da producent hoće da me snima kako sviram s njima, a oni da me prate. Pitam, hoće doći u Minhen? Ne, to ne valja. U Beograd? Ne, i to im je veliki grad. Hoće tamo gde mirišu ćevapi. I odem u Vranje. Prvog dana bilo je malo kruto, snimali smo u kući Bore Stankovića. Oni stanu ukrug i sviraju. Sviramo, završimo, odjedanput tišina u krugu; pored mene Ekrem s njegovom trubicom, okrene se, dâ mi ruku pa mi kaže: ‘Gosin profesore, bata Dule – sad si naš.’ Primaju me u pleme!"


"U muzici sada imate dva paralelna sveta, one u muzičkoj industriji i sve ostale. Jedina razlika u odnosu na vreme Sex Pistolsa je što danas postoji internet gde svoj rad možete učiniti vidljivim, ne treba vam Meklaren koji će ići i urlati unaokolo trudeći se da vas progura u novine. A u Engleskoj je sad situacija kao u vreme Margaret Tačer. Potpuno ista klima"


Strip Borisa Stanića i holandskog istoričara Gvida Van Hengela uspeo je da odoli izazovu banalizovanja "velike teme" Sarajevskog atentata
Knjiga probrane prepiske Miroslava i Bele Krleža nije tek "tabloidna" hrana za radoznalost, nego uzbudljiv portret jedne epohe iz "donjeg" rakursa neretko tegobne umetničke svakodnevice


Kako je bilo pratiti evropske filmove u društvu onih koji u "Evropu" nadiru kroz vrata i prozore, preskačući zidove i ograde


"Autentična ‘narodna’, tradicionalna folk muzika danas je stvar prošlosti, istorije, i ona najfinije i najbrutalnije definiše karakter određenog naroda i kulture. Savremena (turbo) folk (i popularna) muzika, koja uveliko vulgarizuje tradiciju, ali zato nije ništa manje precizna u definiciji narodskog karaktera. Obe verzije folk muzike utemeljene su na Blut und Boden filozofiji, iako se savremena verzija bar donekle pokušava prodavati kao izraz globalnog kôda. Za Laibach je ‘muzika iz naroda’ u principu ona koja ubija i zbog koje se gine"


Nijednom zakonu, koji kao omča guše kulturu, Ministarstvo kulture se nije ni ovlašno protivilo. Naprotiv
Sjajna memoarska knjiga Maria Vargasa Ljose je uzbudljiva mešavina priče o "ranim jadima", otkrivanju prijateljstva, erotike i književnosti, te hronika njegovog političkog angažmana u zrelim godinama


"Svedoci smo da kultura i umetnost podižu srušene mostove na Balkanu i dobrim delom obavljaju posao političara. Mladi se povezuju kroz različite projekte i ucrtavaju neke svoje putanje. Sklapaju se novi poslovi, prijateljstva, brakovi... Autobusi opet putuju od Vardara pa do Triglava"


Kroz svoj autorski prvenac, sada već proslavljeni i nagrađivani strip, autor niže sećanja i želje sa dočeka nove godine iz vremena kada je bio osamnaestogodišnjak. Tri decenije nakon izlaska legendarnog Kitaja bluza, Baruov strip je u izdanju novosadskog Komika konačno objavljen i kod nas


Egipatski glumac Omar Šarif umro je 10. jula u Kairu. Njegovim odlaskom kao da se završava epoha u kojoj je film umeo da bude više od umetnosti, da formira i menja sliku sveta, a filmski likovi su mogli da ljude čine boljima
Studija Predraga Krstića o „skarednim rečima" je osvežavajući iskorak u svet „nedostojnih" tema, kakvih za filozofsko ili bilo koje drugo ozbiljno posmatranje čoveka i sveta, naravno, nema


"Ne pišem samo o lekarima. U literaturi me uopšte ne zanima lekarska profesija. Kao što nije ni Ijana Mekjuana kada je opisivao životni dan jednog neuropsihijatra. Nego čovek. Enigme koje se kriju u ljudskoj duši. Individualna i kolektivna podsvest. Psihološki trigeri karaktera i na prvi pogled neobjašnjivih ponašanja i delovanja. Ali pisac se u građenju likova i formiranju priče drži sveta koji najbolje poznaje jer je tako uverljiviji, s obzirom na to da izmaštani deo mora da liči na stvarnost jednako kao sama stvarnost. To je zakon literature"


Duhovite karikature belgijskih majstora na ovu temu mame osmehe, Supermen svojim snažnim mlazom probija zid u javnom WC-u, telefonska govornica u kojoj neko stalno zaboravlja svoje odelo, Fart Vejder poziva Luka da ga povuče za prst... Ali, kako se ne šaliti na račun heroja koji nose gaće preko hulahopki?!


"Nisam siguran da li levica i desnica uopšte mogu da postoje u samoj literaturi. Pisac treba da bude izvan i iznad toga. Svako delo, ne mora biti veliko, ali dobro delo, mora da izražava sumnju prema svemu. Ako pišete s pozicija levice ili desnice, vi onda nemate sumnju, a ako ne sumnjate, čemu onda pisanje? Onda je to pamflet, letak. Kao što su mnoga dela napisana u socijalističkim režimima, upravo to, čisti pamfleti. I na Zapadu ima mnogo takvih pamfleta. To nije književnost. Mene kao pisca to nikada nije zanimalo... Ali, hteo to pisac ili ne, u delu moraju da, iz neke daljine, u pozadini, dopiru buka i bes nekog ratnog sukoba i nekog ljudskog nerazumevanja"
Prvi tom šestoknjižja Karla Uve Knausgora je izazovno poigravanje bespoštedno iskrenim uvidima u sopstvena tabuizovana (ne)osećanja kao eksplozivan prozni materijal
Naslov ovog teksta potiče iz čuvene pesme grupe Bafalo Springfild Nowadays Clancy Can’t Even Sing. Pre nekoliko dana Dejvid Krozbi je izneo sumnju da će Džoni Mičel moći ikad više da govori. Čak i da to možda nije sasvim istina, aneurizma koja ju je nedavno pogodila onemogućila je legendarnu autorku i pevačicu da više ikad zapeva. Može li pevačica da živi bez glasa


Među vrhuncima nedavno završenog Bečkog festivala bio je komad o nestajanju pisane kulture Oproštaj od papira, ruskog autora Evgenija Griškoveca, i obrada Ibzenovog Jona Gabrijela Borkmana u režiji Australijanca Sajmona Stouna


Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj


Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti


Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Dolaskom Manje Grčić na čelo Javnog servisa, promenjena je struktura programa RTS-a


Odlasci iz SAJ-a zvanično su uglavnom odlasci u invalidsku ili preveremenu penziju na lični zahtev, a nezvanično - zbog nemogućnosti rada u atmosferi straha


Branislav Šovljanski je imenovan na privremenu rukovodeću poziciju u N1, objavila je Adrija njuz Belgrad


Ministarstvo kulture, kao najvažniji finansijer, izdvaja velika sredstva za minorne projekte lokalnih zajednica, birajući svoje pozorišne uprave kojima će dodeliti sredstva, neumorno tražeći svoje interpretatore među piscima, glumcima i rediteljima – smatra reditelj Nebojša Bradić


Brod pod holandskom zastavom stajao je u Novom Sadu bez posade - duže od godinu dana. A onda se otkačio i samo srećom nije bilo neke veće havarije. Ko je za ovo kriv?