Komentar
Vladan Radosavljević (1960 – 2023): Novinar i pasiji sinoviBahatost, odbijanje dijaloga i sila danas su samorazumljivi. Otud psi-ubice i slični načini za hranjenje osećaja vlastite moći i statusa u ljudskom čoporu
Bahatost, odbijanje dijaloga i sila danas su samorazumljivi. Otud psi-ubice i slični načini za hranjenje osećaja vlastite moći i statusa u ljudskom čoporu
Da je ovo holivudska božićna priča, teško bolesnog beskućnika koji trpi velike bolove milosrdni ljudi bi uz pomoć uviđajnih socijalnih radnika smestili u državnu zdravstvenu instituciju gde bi mu bila pružena neophodna mediciniska nega. Ali ovo je priča o srpskoj stvarnosti
Izvesni su samo njegovi monolozi i naš transfer blama. Sve ostalo može da bidne, ali ne mora da znači. Tako je to u doba neizvesnosti. Ipak – preživećemo
Ministarki je zaštita životne sredine dopunski posao. Onaj sa punim radnim vremenom obavlja u stranci. Zato skandalozna reakcija vlasti na amonijak u Pirotu nikoga nije sablaznila, baš kao ni Jelena Karleuša, Željko Mitrović i patrijarh Porfirije na istoj pozornici. Šta reći osim – zlatno doba
Hvala Bogu što je Aljbin Kurti ustuknuo pred vojnom silom Srbije i spremnosti njenog vrhovnog komandanta da je upotrebi, pa zečevi neće morati da postanu vukovi, što napisa na Instragramu Aleksandar Vučić
Jedna neobična godina je za nama, a broj utisaka daleko prevazilazi okvire ovog pregleda. Kada smo svi pomislili da je korona na izdisaju, da ćemo se vratili koliko-toliko redovnom stanju, izbio je rat u Ukrajini i gurnuo nas u još veću, globalnu krizu. Premotajmo, dakle, kao na savremenim daljinskim upravljačima, ovu godinu, možda se u podsećanju otkriju nekakvi nagoveštaji budućnosti
Ova i ovakva, Vučićeva, Srbija nije u stanju da obezbedi nijednog jedinog saveznika ni za klikere, a kamoli za rat. Vučićevi lični bogati prijatelji, diktatori iz arapskog sveta, tu su samo radi bogaćenja svog, njegovog i njegovih ljudi, ni zbog čega drugog. Ograničen na tehnologiju održavanja na vlasti, bez bilo kakve političke ideje ili ideologije, „vrhovni komandant“ makar zna da u ratu ne bi imao nikakve šanse ni protiv koga
Kao razlozi za okretanje leđa Crkvi najpre se navode finansijske zloupotrebe i seksualno zlostavljanje, boljke na koje je malo koja veća institucija imuna. A gde je tišina gušća, tamo su snažnije ukorenjene. Predsedavajući Nemačke biskupske konferencije kaže da je „narod Božiji u Nemačkoj nestrpljiv“ i da je reforma neophodna, a papa Franja odvraća od ishitrenih poteza zbog „opasnosti od protestantizacije"
Šolc za Vučića ima štap, ali nema šargarepu. Vučić za Šolca nema ni toliko, ima samo latentnu pretnju da bez njega, kao „faktora stabilnosti“, iskra može da padne na bure baruta. Najnoviji izlivi prostakluka usemereni prema nemačkim političarima i diplomatama svedoče o nervozi jer bi Berlin da suzi Srbiji prostor za politiku koju je Vučić jednom precizno opisao kao „vrdanje“
„Našim javnim prostorom vladaju fudbalski huligani, promovišu se retrogradne i direktno zle ideologije, na zidove zgrada se postavljaju likovi osuđenih javnih zločinaca čiji se zločin ne dovodi u pitanje, a oni se ne veličaju pod pretpostavkom da ih nisu počinili, već se veličaju upravo zato što su radili to što su radili“
Zašto je Aleksandar Vučić srećan zbog „otkrića“ velikih zaliha krečnjaka? Pa da ima za krečenje tolikih Potemkinovih sela svog režima
Čini mi se da u ovom takozvanom hibridnom ratu neko u Srbiji neprekidno i dosledno ratuje protiv zdravog razuma svojih građana sa priličnim uspehom
Ciprasov „skandal“ zapravo je jedini istinski socijalistički događaj na tzv. socijalističkom kongresu. Socijalistički u onom smislu zarad kojeg su jednom neki mladi ljudi išli da ostave svoje kosti u Španiji
Ako je ijedna utakmica u istoriji fudbala zaslužila da ne bude odlučena penalima već da bude ponovo odigrana, onda je to ova. Ali, pošto to nije moguće, posle izvođenja jedanesteraca trijumfovala je Argentina. Kada se strasti budu slegle, i oni koji su navijali za Francusku će reći da je tako i pravednije
Stara je floskula da je utakmica/meč za treće mesto u bilo kom sportu tužan događaj jer su akteri prethodno poraženi u polufinalu, pa je duel gubitnika uglavnom otaljavanje posla. Meč između Hrvatske i Maroka nije bio takav, naprotiv
Mladi Balašević dobio je bezmalo tri četvrtine ukupnog budžeta kojeg je Grad Novi Sad namenio filmskom stvaralaštvu, preko firme koju je osnovao za vreme trajanja konkursa. I to nije prvi ovakav slučaj u njegovoj karijeri. Na neki perverzan način, podržavajući Aleksu, vlast se sveti Đorđu i svemu onome što je on simbolizovao
„Poređenje sadašnjih barikada na Kosovu i onih iz devedesetih oko Knina je umesno. Ono je pokazatelj nedostatka političkog mišljenja, jer mi se posle 32 godine vraćamo na blokadu puta kao na jedino sredstvo rešavanja problema“
Kao da je bol zbog krvavog raspada zemlje nosio duboko u sebi i kao da ga je to izjedalo iznutra sve vreme. I sav uspeh, sjajan život, smeh po kome ga pamte, nije mogao da pobedi tu duboku tugu koja ga je pratila od početka raspada Jugoslavije. I Italija, kao i Srbija, oplakuje legendu jugoslovenskog, srpskog, italijanskog i evropskog fudbala
„Vikend-ratovi“ minulih godina podsećali su na priču o pastiru koji je iz hira vikao „vuk, vuk!“ Poenta nije da vuk ne postoji, nego da je došao kad više niko nije verovao pastiru. Vučićeva krivica je što je sto puta urlao da zabavljao glasačke mase na nekoliko dana. Sada možda stvarno ima razloga da urla, ali mu malo ko veruje
Računajući na popularnost vojske Slobodan Milošević je nakon Kumanovskog sporazuma formirao jedinicu za povratak na Kosovo. Nikad nigde nije otišla. Nešto slično ponavlja sadašnji predsednik Srbije. U oba slučaja, reč je o jeftinom rijalitiju
Naši životi, naši demoni i naši problemi su slepi putnici u Belom lotosu, koji takođe putuju sa nama i neprijatno nas iznenađuju
Prvi put su među četiri najbolje ekipe Mundijala istovremeno Hrvatska, država sa manje od četiri miliona stanovnika, i Maroko, zemlja za koju fudbal sigurno nije prva asocijacija. Zvuči kao čudo, ali ni Hrvatska ni Maroko nisu tu slučajno, već kao dokaz da rad, posvećenost i strast mogu da dovedu do čuda, i u fudbalu, i u životu, a to je dragocena lekcija
Bez obzira na to ko je za koga navijao i kakve ko strasti i kog porekla u srcu nacionalnom gaji, fer je i sportski reći: bravo komšije. Svaka čast na borbenosti i istrajnosti. Tako se igra turnirski fudbal. Ej bre, Brazil ste eliminisali!