Naprednjačko belo usijanje: Dobro došli u moderno varvarstvo

Željko Mitrović prijeti još većom i crnjom „Zadrugom“. Naprednjački poslanici postavljaju nove standarde prostaštva i govora mržnje. Sam Aleksandar Vučić džiberski vrijeđa Evropsku uniju pred predsjednicom Slovenije Natašom Pirc. Ni otvoreni pozivi na linč glumaca ne jenjavaju…

Trend je jasan – krizu u društvu režim namjerno dovodi do bijelog usijanja. Nakon gubitka inicijative duže od mjesec dana, predsjednik Srbije je pokrenuo ofanzivu. Na proteste protiv nasilja u društvu odgovara povećavanjem nasilja.

Zna li Vučić što radi? Uvjeren je da zna. Pojedina istraživanja javnog mnijenja govore da mu je rejting stabilan ili neznatno manji nego prije tragedija 3. i 4. maja. Ne možete mi ništa kao ni žaba lješnjaku, poručuje zato građanima na protestima. Cilj mu je da ih iznuri i frustrira zbog dosadašnjeg izostanka opipljivih rezultata okupljanja kako bi se u dogledno vrijeme razišli i odustali od svojih zahtjeva.

Međutim, Vučić nije problem u očima većinskog biračkog tijela: njegova brutalna propaganda ga uvjerava da je on taj koji hrani i poji, oblači i obuva. Sasvim drugačije stoji Srpska napredna stranaka. Čak i njeni glasači smatraju većinu naprednjačkih kadrova za krajnje sumnjive i naprasno obogaćene tipove. A u krizama, ovi drugi skloni su pasivizaciji ili kombinacijama kako bi zaštitili sve što su stekli poltronstvom, beskičmenjaštvom i „snalaženjem“. Naime, Predsjedništvo SNS-a ne spaja ideologija ili zajedničke vrijednosti, nego goli lični interesi.

Zato Vučić ne izlazi iz televizijskih studija. Na jednoj strani želi demoralizirati oponente, a na drugoj – i to još više – militarizirati i ohrabriti partijski aparat. Otud skandal predsjednika Srbije na konferenciji za medije sa predsjednicom Slovenije i etiketiranje javnih ličnosti po televizijama; otud naprednjačka „Zadruga“ u Skupštini; otud izazivačka najava Željka Mitrovića… Jer dok god Vučić bude poručivao svojoj partiji da se ništa nije promijenilo, ona će mu uzvraćati istom mjerom.

Kakve će biti posljedice te toksične politika nikoga od njih ne zanima. A i zašto bi? Samo u modernom barbarstvu osjećaju se zaštićeni i svoji na svome.

Može li im proći? Ako moral išta znači u politici i javno životu, odgovor je ne. No pasaran!

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com