Javna je tajna da odsek policije zadužen za borbu protiv terorizma, kao i agenti Bezbednosno-informativne agencije, godinama unazad umesto ekstremista i potencijalnih terorista prate opozicione političare i aktiviste. Zato se nameće pitanje da li su vehabijski planovi ohrabreni nedostatkom profesionalizma u bezbednosnom sektoru nauštrb jačanja partijskih kadrova? Sumnja se da je napad spreman duže vreme. Ali šta je za to vreme radila BIA, a šta rukovodioci iz odeljenja za suzbijanje terorizma? Odgovora je malo i puni su nelogičnosti
Najpre hitac iz samostrela, pa hici pištolja, zatim sirene i rotacije policije i hitne pomoći zauvek su promenili miran i vreo subotnji dan 29. juna. Nešto ranije, omorinu u beogradskom naselju Dedinje, kod izraelske ambasade, prekidao je samo kratki razgovor između dvojice Miloša. Jedan je radio kao žandarm, čuvar objekta, smešten u kućicu ispred diplomatskog predstavništva, a drugi je bio vehabija koji se predstavljao kao puki prolaznik dok je u nekoliko navrata zapitkivao policajca da li u blizini postoji neki muzej. Miloš koji je postao Salahudin sa sobom je nosio i jednu kesu, u njoj je bio samostrel koji je kupio dan ranije.
Sa strelom zarivenom u vrat, policijski žandarm Miloš Jevremović (34) uspeo je da iz opasača izvuče pištolj, repetira ga i puca. Ispalio je najmanje četiri hica u pravcu napadača, koji je, nekoliko trenutaka pre toga, na njega pucao iz samostrela. Žandarm Jevremović pogodio je svog imenjaka – Miloša Žujovića (25). Napadač se zateturao i pao, ali na tren.
Prema rečima istražitelja koji su rekonstruisali događaj, već sledećeg momenta bio je spreman za novi napad, podigao se i u samostrel stavljao novu strelu. I hrabri žandarm Jevremović, iako teško povređen, nastavio je da puca. Još pet, šest metaka u pravcu teroriste. Ruke žandarma već su malaksale, strela mu je bila duboko u vratu, gubio je snagu, poslednji metak koji je ispalio gotovo je okrznuo i njegovu nogu. Napadač je ležao na ulici i još nekoliko minuta davao znake života.
Miloš Žujović, Srbin po nacionalnosti, promenio je veru a ime u Salahudin, postao je vehabija, pripadnik radikalnog islama. Naposletku, završio je kao terorista ubijen na pločniku kraj zgrade Ambasade Izraela u Beogradu. Baš na tom mestu je i izveo teroristički akt kada je pokušao da ubije žandarma policije Srbije. Pored tela napadača, osim samostrela, ostalo je još jedno oružje – nož.
Povređenom žandarmu u pomoć su najpre pritrčale kolege sa obližnjih punktova koje su i pozvale hitnu pomoć. Ranjeni policajac bio je toliko pribran da nijednom nije pokušao da sam iščupa strelu iz svog vrata. To su kasnije u Urgentnom centru obavili vrhunski hirurzi koji su ga operisali.
Žandarm Jevremović i dalje je na odeljenju intezivne nege. Lekari kažu da je njegovo stanje stabilno i da se dobro oporavlja. Posle operacije, među prvima su ga obišli ministar policije Ivica Dačić i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Kad se oporavi, javno je obećano, za svoj herojski čin žandarm Miloš Jevremović biće odlikovan najvišim priznanjima. I zaslužio je.
Kolege žandarma Jevremovića kažu za “Vreme” da je reč o skromnom mladom čoveku koji već petnaest godina po suncu, kiši i snegu čuva značajne objekte.
“Miloš Jevremović je oduvek želeo da postane policajac poput svog dede koji mu je bio uzor. Dolazi iz poštene i skromne porodice. Supruga mu nema posao, a sa decom žive kao podstanari. Nikada se nije bunio zato što godinama radi u kućici i ne napreduje u službi. A život i događaji su pokazali da su za odbranu Srbije i građana najbitniji policajci koje srećemo na ulici”, kažu kolege povređenog žandarma.
I naglašavaju da nije bilo njihovog hrabrog Miloša, terorista je mogao da se pored samostrela i noža dokopa i policijskog pištolja, a onda bi razmere terorističkog čina mogle biti zastrašujuće, sa mnogobrojnim žrtvama.
Žandarm Jevremović je pokazao da je bio i prva i poslednja linija odbrane od teroriste.
Ali kako je do terorističkog akta uopšte došlo? Kako je Srbin iz srca Šumadije postao terorista radikalnog islama, upitao je javno i ministar policije Dačić.
DOK BIA I MUP SUZBIJAJU OPOZICIJU, TERORIZAM BUJA
Javna je tajna da odsek policije zadužen za borbu protiv terorizma, kao i agenti Bezbednosno-informativne agencije, godinama unazad umesto ekstremista i potencijalnih terorista prate opozicione političare i aktiviste. Zato se nameće pitanje da li su vehabijski planovi ohrabreni nedostatkom profesionalizma u bezbednosnom sektoru nauštrb jačanja partijskih kadrova?
Sumnja se da je napad spreman duže vreme. Ali šta je za to vreme radila BIA, a šta rukovodioci iz odeljenja za suzbijanje terorizma? Odgovora je malo i puni su nelogičnosti.
Ministar policije rekao je da je u bezbednosnim beleškama o Milošu Žujoviću – Salahudinu, napisano da bi mogao biti zloupotrebljen u cilju izvršenja nasilnog akta na teritoriji Srbije. Pre napada na policajca ispred izraelske ambasade, Žujović je prošao pored sinagoge, ali je odustao od terorističke akcije jer je bila prisutna policija.
Predsednik države je naglasio da je grupa kojoj je pripadao i napadač ispred izraelske ambasade praćena zbog indikacija da su skloni terorizmu i da je tužiocu bilo potrebno još 7 ili 8 dana da sakupi dovoljno dokaza da bi bili uhapšeni.
Prema saopštenim podacima, vehabija Salahudin je 11. marta ove godine došao u Upravu za strance sa suprugom Besom kako bi prijavio njeno boravište. Besa je iz Plava u Crnoj Gori i imaju jedno dete, a drugo je na putu. Nekoliko dana uoči napada poslao je suprugu nazad u Plav. Dan uoči napada, Salahudin je kupio samostrel u Zemunu, a onda noć uoči napada posetio svoju majku u Mladenovcu i tu su ga operativci izgubili iz vida.
Pa kako? Na to pitanje još nema odgovora, niti je iko preuzeo odgovornost za tako veliki propust.
Crnogorska policija je locirala i saslušala Besu Žujović, rođenu Hadžović, koja je ispričala šta se dešavalo 29. juna. Ona je izjavila da je dobila nekoliko video-poruka koje su je uznemirile i da je telefonom pozvala supruga. U jednom snimku, iz gradskog autobusa, Salahudin je pevao na ruskom, a navodno je rekao da ga autobus “vozi u dženet”. Dženet je naziv za raj u islamu, a u raju završavaju i šehidi – mučenici koji poginu u borbi protiv neprijatelja islama. U drugim porukama napadač je pominjao Izraelce koji ubijaju muslimane, objasnio je Dačić.
...Žandar Miloš Jevremović
I opet se pitanja množe. Zna se da BIA već godinama koristi maliciozne softvere poput ozloglašenog “Predatora” i “Pegazusa” kako bi u realnom vremenu pratila svaku aktivnost na svim telefonskim aplikacijama. Ta vrsta praćenja i prisluškivanja komunikacije koristi se uz odobrenje suda, nažalost, najčešće u montiranim procesima čija su pozadina politički obračuni ili partijska kadriranja. Zašto takve vrste malvera nisu primenjene za praćenje komunikacije osoba za koje je već urađena procena da su spremne i voljne za terorističke napade?
DEO VEHABIJA U BEKSTVU
Prešavši iz pravoslavlja u islam, Žujović se iz Mladenovca preselio u Novi Pazar. Tamo je živeo povučeno sa suprugom i radio kao dostavljač hrane.
Kao njegov saradnik u terorističkom napadu uhapšen je Igor Despotović (25), koji je ovog aprila osuđen na nošenje nanogice za delo povezano sa terorizmom jer je delio savete za trovanje nemuslimanskog stanovništva gasom sarin. Njih dvojica su imali konstantnu i dugu komunikaciju iz koje je jasno vidljivo kako su isplanirali svaki korak terorističkog napada ispred Ambasade Izraela u Beogradu. Uhapšen je i Kemal Begović nakon što je na više lokacija širom Srbije izvršen pretres.
Policijskoj poteri izmakao je stari znanac vehabija Senad Ramović Becan (51) iz Novog Pazara, koji je zbog terorizma bio osuđen na 13 i po godina zatvora. On je pre nepune tri godine izašao na slobodu, čak je i medijski nastupao. Zanimljivo je da se Ramović oglasio na dan napada na izraelsku ambasadu u Beogradu na Fejsbuku sa jedne molitve u društvu svojih sledbenika i sa istaknutom zastavom tzv. Islamske države.
Podsetimo, Ramović je uhapšen 2007. nakon žestokog oružanog obračuna sa policajcima u selu Trnava kod Novog Pazara. Tada je, upravo žandarmerija, dok su teroristi pucali i bacali bombe na njih, ubila jednog vehabiju i uhapsila još 14 pripadnika vehabijskog pokreta.
Samostrel – ubistveno oružje u slobodnoj prodaji
...…
Samostrel je korišćen kao glavno oružje tokom terorističkog akta u Beogradu. To je izuzetno precizno sportsko oružje na malim rastojanjima, čija strela može dostići brzinu i od 90 metara u sekundi i pogoditi cilj veličine pet puta pet centimetara na udaljenosti od 70 do 100 metara. Cene variraju od 200 do više od 500 evra. Zavisno od sile zatezanja tetive, samostreli pripadaju C i D kategorijama oružja.
To je oružje koje je dozvoljeno posedovati, ali nije dozvoljeno nositi. Utvrđeno je da ga je Žujović kupio legalno, u jednoj radnji u Zemunu, za 6.900 dinara. Ministar policije Ivica Dačić rekao je da će insistirati na promeni zakonskih propisa o samostrelima.
Teroristi nemaju ni veru ni naciju
foto: tanjug…
Beogradski muftija Mustafa Jusufspahić izjavio je, govoreći o ranjavanju pripadnika Žandarmerije ispred Ambasade Izraela u Beogradu, kako čvrsto veruje da “terorista ne može biti vernik, niti da vernik može biti terorista”.
“Islamska zajednica Srbije je sa velikom zabrinutošću primila vest da je danas ispred izraelske ambasade u Beogradu ranjen pripadnik Žandarmerije u terorističkom napadu od strane lica koje se, nažalost, deklariše kao pripadnik islama”, napisao je Jusufspahić na društvenoj mreži Iks.
Dodao je da duboko saosećaju sa ranjenim policajcem i njegovom porodicom, kao i da njihove molitve upućuju za njegovo zdravlje i brz oporavak.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.