Čitavu deceniju se oteže donošenje Zakona roditelj-negovatelj. Zakonski akt, koji imaju sve zemlje u okruženju osim Srbije, omogućava kvalitetniji život roditeljima koji se brinu o teško bolesnoj i nepokretnoj deci. Povećala bi se primanja i izjednačio bi se status roditelja takve dece i hranitelja osoba sa posebnim potrebama. Tako bi se izbeglo odvajanje bolesne dece iz porodice
Roditelji teško bolesne dece i osoba sa smetnjama u razvoju već deceniju mole za usvajanje zakona roditelj-negovatelj, koji bi im omogućio dostojanstven život. Međutim, do toga još uvek nije došlo.
„Kako bi država efikasno pomogla roditeljima sa teško bolesnom decom potrebno je da novi saziv Skupštine Srbije pod hitno izglasa Zakon roditelj-negovatelj, koji se vuče po parlamentu naše zemlje desetak godina“, istakla je u razgovoru za „Vreme“ Jelena Đurin, majka malog Vukašina koji boluje od najtežeg oblika cerebralne paralize.
Na pitanje šta predstavlja Zakon roditelj-negovatelj, i zašto je toliko važan, Đurin odgovara da je to zakonski akt koji imaju sve zemlje u okruženju, osim Srbije.
„To je dokument koji će praktično pomoći svim roditeljima koji imaju teško bolesnu decu i koji će im povećati kvalitet života. Radi se o tri kucane strane izmena i dopuna Zakona o socijalnoj zaštiti. Dokument sadrži nekoliko novih stavki, a potrebno ga je i doraditi. Poslednji predlog zakona je teško naći, na internetu postoje prve varijante koje su kasnije menjane“, navodi Đurin.
Svakodnevne muke
Deca sa ovakvim bolestima skoro sve svakodnevne potrebe mogu da izvrše jedino uz pomoć roditelja i staratelja. Ne mogu da piju sama, da jedu, da se obuku, idu u toalet, kupaju se…
Jelena Đurin dodaje da predloženi zakonski akt definiše status roditelja koji su negovatelji tako što bi se jednom od roditelja deteta sa teškom bolešću ili osobama sa smetnjama u razvoju utvrdilo pravo na uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica prema važećem zakonu PIO.
„Ukoliko bi se izglasao taj zakon, izjednačio bi se status roditelja i hranitelja osoba sa posebnim potrebama, kako bi se izbeglo odvajanje iz porodice“, dodaje ona.
Na taj način bi roditelj koji ima takav status dobio državna primanja u iznosu prosečne minimalne neto zarade, uz obezbeđenja radnog staža i penzijskog i zdravstvenog osiguranja.
„Ovo primanje bi trebalo da se izjednači sa prosečnom platom, ili bar sa prosečnom potrošačkom korpom. Ukoliko u porodici ima više takve dece, status da se prizna za oba roditelja. U slučaju da jedan roditelj brine o više dece, primanja treba da budu srazmerna tome“, naglašava Jelena.
Inače, sadašnji zakonski okvir podrazumeva da kada dete napuni 18 godina – roditelj mora da ga tuži da bi zadržao starateljstvo nad njim. To je jedini praktični način da roditelji ostvare svoja prava.
„Kada dete napuni 18 godina, postaje faktički čovek, iako je nesposobno da se samo stara o sebi. Pošto ne može da odlučuje sam, roditelji moraju da tuže. U postupku nakon tužbe izlaze sudski veštaci, kako bi utvrdili činjenično stanje. Kada se sve to završi, roditelji plaćaju sudske troškove, nakon kojih se dobije papir o doživotnom starateljstvu“, precizira Jelena Đurin.
Privatna arhivaVukašin je veliki borac
Roditelji bez primanja ukoliko dete premine pre njih
Ono što je posebno osetljivo i što nije rešeno dosadašnjim zakonskim aktima je prenošenje prava brige nad teško bolesnim detetom.
„Ukoliko roditelj nije u stanju da se brine o detetu, ovo pravo može da prenese na najbližeg srodnika. Gledajući pakao koji žive porodice koje imaju decu od 20, 30 godina, a koje moraju da idu na sud da bi zadržale pravo starateljstva, ne mogu da se ne zapitam šta mene čeka“, otkriva majka dečaka bolesnog od celebralne paralize.
Kako bi roditelji bili sposobni, i kako bi ispunili sve što se traži od njih, sagovornica „Vremena“ predlaže da svi roditelje prođu obuke za hranitelja, kako bi imali sve uslove za platu i radni staž.
Kaže i da se u Srbiji često dešava da porodice žive od tuđe nege jednog člana, a da je život u takvim okolnostima izuzetno težak.
„Znate šta, desi se da dete premine pre roditelja. I da roditelji od 60 godina bez ikakvih primanja i bez mogućnosti rada, ostaju beskućnici. Dešava se, a ćuti se“, upozorava Jelena.
Predočava da je imati dete sa bilo kakvim oštećenjima „preskupo“, kao i da „to niko normalan ne može da zaradi i finansira“.
„A većina brakova je razvedena. Majke žive same sa decom od 20, 30 godina i žive od njihove tuđe nege od 38.000. To je poražavajuće“, istakla je Đurin.
Ona je zaključila da su potpisi za ovo zakonsko rešenje skupljeni pre nekoliko godina, kao i da je zakon u Skupštini, ali se ne stavlja se na dnevni red. Sve je ostalo na obećanjima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zaposleni na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu pozivaju akademsku javnost svih visokoškolskih ustanova da svojim potpisom podrže peticiju za ukidanje odluke o osnivanju Fakulteta srpskih studija
Cilj kampanje „Dok nas smrt ne rastavi“ Autonomnog ženskog centra je da upozori da femicid nije iznenadna tragedija, već poslednji čin dugotrajnog nasilja koje je okolina mogla da prepozna
U Službenom glasniku je pre četiri dana objavljena Odluka Vlade Srbije o osnivanju Fakulteta srpskih studija pri Univerzitetu u Nišu. Šta to znači? Koliko profesora podržava ovakvu odluku? Konačno, čemu sve to?
U šatoru ispred Banovine, iza metalne ograde sa katancem, Milomir i Milan Jaćimović nastavljaju štrajk glađu tražeći pravdu zbog zaplene autobusa. „Mogu nas pobiti, ali ne i skloniti“, poručuje Milomir dok im prolaznici sviraju u znak podrške
U ponedeljak (10. novembra) počela je 30. konferencija Ujedinjenih nacija o klimi COP30. Svi govornici su poručili: ako svetska zajednica ne preduzme više nego do sada u borbi protiv klimatskih promena, naš opstanak na planeti biće ugrožen
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“
Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!