Pre pet godina protiv Marin le Pen se formirao “republikanski front” u kojem su se okupile maltene sve političke snage kako bi sprečile njenu pobedu, pa je Makron uspeo da pobedi sa 64 odsto glasova. Ovoga puta je izvesno da takve pobede neće biti, jer je Makron uspeo da svojom vladavinom kao “predsednik bogatih” frustrira ogroman broj birača. Iako u ovom trenutku Makron po istraživanjima ima prednost, klatno može lako da se okrene protiv njega i s najbeznačajnijim povodom
Rezultati prvog kruga predsedničkih izbora u Francuskoj pokazali su da birači velikom većinom odbacuju vladajući liberalni poredak. Vodeći kandidati radikalno desnog i levog krila političke scene osvojili su preko 50 odsto glasova: Le Pen 23,1 odsto, Melanšon 22 odsto i Zemur 7,1 odsto. Tome treba dodati glasove i drugih antisistemskih kandidata kao što su komunista Lasal (3,1 odsto), “provincijalac” Rusel (3 odsto) i “tvrdi desničar” Dipon-Enjan (2,1 odsto), kao i dva kandidata komunističko-trockističke orijentacije sa ukupno 1,4 odsto glasova. Snage “liberalne demokratije” nisu “skrpile” ni 40 odsto glasova: Makron 27,8 odsto, Pekres 4,8 odsto, Žado 4,6 odsto i Idalgo 1,7 odsto glasova.
Neočekivan debakl je doživela kandidatkinja republikanaca Pekres, koja nije dobila ni 5 odsto glasova, koliko je neophodno da bi država pokrila troškove predizborne kampanje, a socijalistička kandidatkinja Idalgo je dobila samo 1,7 odsto glasova. To dobro ilustruje dubinu razaranja političkog sistema: do pre samo pet godina u Petoj republici dominirale su dve velike stranke, republikanci (degolisti) i socijalisti, a danas njihovi kandidati ne mogu da dobiju ni po 5 odsto glasova.
Otklon birača od establišmenta
Izborni rezultati pokazuju sve veći otklon Francuza od postojećeg establišmenta. Na prethodnim izborima 2017. godine “sistemski” kandidati dobili su preko 50 odsto glasova u prvom krugu, a sada ne mogu da skupe ni 40 odsto. Posebno je napredovala radikalna desnica, koja je u zbiru dobila preko 30 odsto glasova u prvom krugu. Napredak je ostvario i kandidat radikalno leve orijentacije Melanšon, koji je zamalo uspeo da uđe u drugi krug.
U drugom krugu izbora Makron može da privuče najveći broj birača sistemskih kandidata, ali to nije dovoljno za pobedu. Da bi pobedio, on mora da privuče i dobar deo Melanšonovih glasova, kao i ostalih levičara – komunista i trockista.
Makronov lov na levičarske glasove
Da bi nekako prišao tom delu biračkog tela, Makron je neposredno posle prvog kruga počeo da “popušta” oko penzione reforme. Iako je bilo predviđeno da se starosna granica podigne sa 62 na 65 godina, Makron je počeo da pominje da će ići samo na 64 godine. Nivo panike pokazuje i pisanje uglednog portala “Politiko”, čiji je novinar u ponedeljak obavešten sa visokog mesta da nema “popuštanja” oko penzione reforme, da bi samo par sati kasnije dobio informaciju da će reforme ipak biti ublažene.
Foto: APPanični ustupci levici: Emanuel Makron / Foto: Tobias Schwarz/Pool Photo via AP
Koliko su birači levice frustrirani Makronom, pokazuje i odgovor gradonačelnika grada Trap (jednog od daljih predgrađa Pariza) na pitanje novinara britanskog “Obzervera” šta može Makron da uradi kako bi privukao birače levice. Gradonačelnik (koji je inače bio aktivista u Melanšonovoj kampanji) je odgovorio da bi za Makrona bilo najbolje da ućuti, pošto svakim svojim nastupom toliko iritira birače da će ostati kod kuće, ili glasati belim listićem.
Nacional-socijalistička Marina
Marin le Pen se usredsredila na socijalna pitanja, gde obećava značajnu podršku ugroženim slojevima stanovništva, i po tome teško može da se zaključi da je u pitanju kandidat krajnje desnice. Uspela je da izbegne neugodne teme i da se vrlo malo bavi osetljivim pitanjima spoljne politike; neutralisala je napade da je “Putinov čovek” rečima da osuđuje napad na Ukrajinu, a u uslovima pada standarda i inflacije stiče se utisak da birače za to i nije briga.
Pored toga, odustala je od radikalnih poteza koje je najavljivala u prethodnoj kampanji kao što je napuštanje Evropske unije ili evra, a od spoljnopolitičkih poteza namerava da napusti vojno krilo NATO-a, kao što je pre više od pola veka uradio i general De Gol.
Od predsedničkih kandidata nju su podržali Zemur i Dipon-Enjan, a istraživanja pokazuju da će dobiti i deo glasova drugih kandidata (Melanšona i Pekresove).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prošla je godina otkako su „Kobre“ u Novom Sadu pucale u vazduh navodno štiteći bivšeg premijera Miloša Vučevića. Advokat Marko Pantić naglašava da Vučević kao štićeno lice nije trebalo da bude na tom skupu, jer je tim činom ugrozio i sebe i one koji su ga obezbeđivali
Miloš Vučević najavio je da bi Srbija mogla da bude manje od 100 dana udaljena od izbora, uz poruku da svi učesnici treba unapred da prihvate izbornu volju građana
Navikavanje na nasilje predstavlja možda najvažniji politički učinak režima, piše „Vreme“ u novom broju povodom novih napada na kritičare vlasti. Društvo koje prestane da očekuje reakciju institucija počinje da nasilje prihvata kao deo svakodnevice
Vučićeva dosadašnja kampanja jasno pokazuje ko mu je ciljna grupa - ljudi preko 60, a još više oni koji imaju više od 70 godina. Da li je to dovoljno da pobedi na izborima? Analitičari za „Vreme“ govore da je ovo dvogodišnja partija šaha u kojoj su se učesnici ipak puno promenili
Crvena zvezda doživela je sportski debakl, ali zato uprava kluba zarađuje od preprodaje igrača. Da li je to slika Srbije i šta o tome misle delije? Koje su posledice posete Zelenskog Beogradu? Kako je žubor Ibra nekoliko dana nadjačao sve drugo?
Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.