Surove činjenice govore da su naočigled lučke kapetanije, policije na kopnu i na moru, organizatora izleta i nastavnika koji su decu vodili lakomi mešetari ukrcali na brod tri puta više putnika no što je registracijom dozvoljeno
TUGA I BOL: Banjaluka, 18. septembar 2001.
Organizovanje ekskurzija je, po rečima poznavalaca, posao „samo tako“, otprilike kao i uvoz neispravne hrane. O posledicama takvog poslovanja niko ozbiljno ne razmišlja, ili po već ustaljenom „neće valjda nama da se dogodi“ ili uz priču da su propisi, o saobraćaju ili ispravnosti namirnica recimo, nerealno strogi i da njihovo nepoštovanje nije greh već ispravljanje birokratske nepravde.
Tragedija koja se dogodila u nedelju popodne kod Svetog Stefana, kada su se u prevrtanju turističkog broda utopili četvoro dece i jedna nastavnica, samo je posledica niza velikih propusta ne samo pojedinaca već društva ucelo. Zajednički nazivi za to su gramzivost i moralna bedastoća.
ŠTASEDOGODILO: Turistički brod, čudnog i nimalo pomorskog naziva „Škorpion II“, prevrnuo se na dubini od osamnaest metara sa sto četrdeset putnika i potonuo malo nakon isplovljavanja sa južne strane prevlake do ostrva Sveti Stefan, a na oko sto pedeset metara od obale. U pomoć brodolomnicima prvi su stigli turisti na „pedalinama“, potom turistički brodovi „Olga“ i „Galeb“, obalska policija, kapetanija i, na kraju, ronioci. Na brod, registrovan inače za prevoz četrdeset osam putnika uz dva člana posade, bilo je ukrcano sto dvadeset pet učenika, osam nastavnika, direktor turističke organizacije u čijem je aranžmanu ekskurzija i bila organizovana, kapetan broda i njegov prijatelj i troje čeških putnika koji su se tu, nekako usput, našli.
Za sada, a izgleda i konačno, samo je kapetan broda Pero Vujičić uhapšen i predat istražnom sudiji zbog „osnovane sumnje da je počinio teško krivično delo protiv opšte sigurnosti“. Porodica Vujičić, sudeći po novinskim izveštajima i prostim „ukrštanjem“ imena, ima u vlasništvu više na tom mestu verovatno istim poslom angažovanih turističkih brodića koji su i u pomoć pritekli.
Istražni sudija Osnovnog suda u Kotoru Biljana Uskoković kaže da je zakonski postupak pokrenut samo protiv kapetana broda dok drugi, svi oni koji bi o sigurnosti dece morali da vode računa, nisu obuhvaćeni istragom. Kapetan je uhapšen i saslušan, saučešća su izjavljena, telegrami poslati …
U skladu s opšteprihvaćenim i duboko uvreženim obrascem ponašanja, ostali činioci u ovom događaju ne vide, ili bi najradije da zabašure, svoj deo odgovornosti.
Pođimo redom. U KBC-u Podgorica na odeljenju patologije urađena je obdukcija tela, i dr Miodrag Šoć, načelnik odeljenja, rekao je da je zbog „izbegavanja eventualnih manipulacija“ proveravana prisutnost alkohola u krvi žrtava. „Nije ga bilo“ zaključio je, ali upozorava motiv analize: izbegavanje eventualnih manipulacija. Manipulacije su, dakle, očekivane. Rezultati analize krvi nisu poznati.
Na konferenciji za štampu, upriličenoj ovom nesrećnom prilikom, načelnik budvanske policije Zoran Ulama rekao je da bi se „sa sigurnošću moglo reći da je uzrok nesreće prenatrpanost broda i ‘jako’ more“. A da nije bilo, kako reče vrli načelnik, „jakog mora“, tragedije verovatno ne bi ni bilo pa se o tome ne bi ni pričalo. Ovako, kriv je prokleti vetar maestral, koji i inače svako popodne tamo duva.
Da bi se videlo da je brod pretovaren ne mora se biti poseban znalac. Ukrcavanje dece je neko organizovao, neko je tu decu vodio i pristao na ukrcaj, neko je u ime države a u liku Lučke kapetanije kao izdavaoca plovidbene dozvole, kao, vodio računa o poštovanju plovidbenih pravila i, na kraju, policija je kao kontrolni i represivni organ vodila računa da se zakon poštuje. Vraga! Svi su, zbog ovog ili onog razloga, zakazali, a „ceh“ će platiti samo kapetan broda, po zakonu nesporni krivac. Ostali će se, sva je prilika, izvući.
Surove činjenice govore da su naočigled lučke kapetanije, policije na kopnu i na moru, organizatora izleta i nastavnika koji su decu vodili lakomi mešetari ukrcali na brod tri puta više putnika no što je registracijom dozvoljeno.
Turistički brodovi, to pored vozara i korisnika njihovih usluga svi galebovi znaju, stalno plove pretovareni i zbog toga nemaju nekih problema sa vlastima. U budvanskom SUP-u se, primera radi, ne može o ovome dobiti nikakva dodatna informacija sem zvanične: ime uhapšenog i broja žrtava. Koliko god truda da se uloži, do podatka koliko je kazni zbog preopterećenja brodova naplaćeno ili bar postupaka povedeno, bar za ovu turističku sezonu, ne može se doći. Znači, nijedan. Neimenovani zamenik šefa smene, od koga su informacije tražene, čak ne zna ni kako dotični brod izgleda, a na pitanje vodi li policija računa o priobalnoj plovidbi kaže da za to nisu nadležni, da se obalska policija bavi, najviše švercom duvana, te da je za plovila, registraciju i pretovarenost odgovorna Lučka kapetanija. Na zvonjavu jedinog telefona budvanske Lučke kapetanije već danima niko ne odgovara.
PERINOUVERAVANJE: Direktor turističke agencije MIG tours Miroslav Gatarić, u čijem je aranžmanu ekskurzija i organizovana, kaže da je tog prepodneva već napravljena jedna tura sa grupom od osamdeset učenika i „da nikakvih problema u odlasku i povratku nije bilo“. Pa, k’o veli, neće se ništa dogoditi ni sa skoro dvaput više ukrcanih, ni sa sto četrdesetoro njih, a da se dogodilo okrenula bi se još neka „TURA“.
Pretovarivanje turističkih brodova, kao i saučesništvo, ovim je priznanjem i dokazano. Kaže, takođe, pravdajući se, da je iskazao sumnju da je brod premali za toliki broj đaka, ali ga je „Pera, (Vujičić) uveravao da se ne plaši“, te je to uveravanje očigledno za njega bilo dovoljno.
Inače, po njegovim rečima, izlet je „pogođen“ za cenu od jedne i po marke po putniku. Da je registracija poštovana, dvosatni izlet koštao bi sto dvadeset, dok je prekrcajem dobijeno nešto više od trista maraka. Razlika je, o tugo, vrednost ugašenih života. Nije moguće saznati, ali u skladu sa „biznis“ običajima lako je pretpostaviti, kako bi „ekstra“ profit zvan „ako prođe – prođe“ između njih dvojice bio podeljen da do nesreće, svi bi to voleli, nije ni došlo. Ali došlo je. Taj deo priče nije predmet interesovanja istražnog sudije, a da jeste, istraga bi bila proširena na više njih i sa kvalifikacijom „u cilju sticanja materijalne koristi“, što bi nosilo veću kaznu.
Nastavnici koji su decu na izlet vodili nisu se pobunili zbog isuviše malog broda koji im je ponuđen za prevoz. Za njih je Vujičićevo uveravanje bilo, moguće je, dovoljno ili su smatrali da ih od odgovornosti štiti unapred potpisana saglasnost roditelja da deca na ekskurziju pođu. Ili su možda zbog nekih ličnih pogodnosti pristali na sve što agencija ponudi. Dugačak je spisak krivaca samo ako je hrabrosti sa krivicom se suočiti. Između ostalog, podatak je za opomenu, dobar deo „osmaka“ ne zna da pliva. Ko li je za to kriv?
„Ekskurzija je oblik obrazovno-vaspitnog rada koji se ostvaruje van škole“ piše u Pravilniku o planu i programu obrazovanja i vaspitanja ministarstva prosvete a u delu koji se bavi ekskurzijama. „Zadaci koji se ostvaruju realizacijom programa su proučavanje objekata i fenomena kao i uočavanje uzročno-posledičnih veza u koherentnim prirodnim i društvenim uslovima…“
Deca iz Banjaluke koju su poveli da vide gde bogataši letuju a preživela su udes naučila su tu lekciju na najsuroviji način. Izvlačimo li mi, roditelji njihovi, neku pouku?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.