img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Lek protiv sekiracije

06. septembar 2017, 20:22 Nebojša Broćić
Copied

Baba Đuka, žena Vitomira Đomparića, vlasnika mesarske radnje „Masnoća“, u Bulevaru kralja Aleksandra, imala je jednu veliku ambiciju u životu. I činila je sve što je bilo u njenoj moći da je i ostvari. Svi iz njene okoline bili su bolno svesni te Đukine namere i pokušavali su da joj se sklone s puta, koliko je to bilo moguće. Ali ona na to nije obraćala posebnu pažnju i nastavila je da sprovodi u delo svoj naum, do koga joj je bilo toliko stalo.

Ambicija je bila velika, ali jednostavna. Naime, sve u životu je moralo da bude po njenom. Istine radi, neki ljudi su zaista činili neoprostive stvari – komšija Vrtilek iz donjeg dvorišta je tresao ćebad dok je Đurđija prostirala veliki veš, Mica od preko puta je neprestano olajavala na Cvetkovoj pijaci, a deda Vita je imao nedopustivo malu penziju. Đukini okršaji bili su kratki, eksplozivni i praćeni karakterističnim gestovima. Iz tih situacija se povlačila autoritativno, sa polusmeškom: „E, ako sam mu/joj rekla… Sad će da se češa i gde ne svrbi.“

Izuzetno joj je bilo važno da se suparnik uzbudi, po mogućstvu i nasekira, a da ona ostane smirena, jer sekiracija škodi. ‘Oće čir, a ‘oće i šećer. I Đurđija se protiv sekiracije borila kako je znala. Uglavnom pravilnom ishranom i druženjem ispod guste vinove loze, uz kaficu, sa prijateljicama. U užem krugu su bile baba Đuka, baba Džana, baba Sultana i Ludo Darče. Okupljale su se gotovo svakog dana (osim kada je deda Vita pravio kobasice, tada je moralo da se pomaže), okretale šoljice, gledale u soc i pijuckale raki’icu. Obavezno mekšu, nije bio red da žene piju ljutu. Nisu imale mnogo škole, ali su znale da this is a man’s world i da moraju da se drže zajedno. I izgleda da im je prijalo to njihovo okupljanje u hladu loze. Pomagalo je da potisnu kućne trzavice i teške stvari iza lakih vrata zvezdarskih kuća. Da ublaže brigu za zdravlje dece i strah od sledećeg talasa nemaštine. Čak je i Ludo Darče, koja je imala svoje žustre razgovore sa zamišljenim ljudima na ulici, tada bila opuštena i mirna. Za njene žene je bila Darinka, a za ostatak sveta Ludo Darče.

A te deda Vitine kobasice… Od najboljih komada mesa, seckanog kako bog zapoveda, sa začinom čiju je tajnu stari majstor, banatski Švaba, preneo svom šegrtu, a ovaj je, iz rodne Kikinde, doneo u posleratni Beograd, u jesen devetsto dvadeset treće. Bio je to najkvirc, čudesni začin, čudesnog imena. Mešavina bibera i drugih medicina, od koje su kobasice kada se prže mirisale bogato i masno. Komšije sa Carigradskog druma, od kafane „Lion“, pa sve do Mokroluškog potoka, širom su otvarale prozore i toga dana preskakale ručak. Neki su, priča se, posle toga brisali bradu salvetom i čačkali zube.

A ona druga baba Đukina tehnika protiv sekiracije bila je dosta jednostavna – podrazumevala je da se nešto toplo stavi u stomak i to kašikom, svakako. Tako su se radnim danima, kada je bilo vremena, a vikendom obavezno, spremale čorba od šarana i štuke ili goveđa supa. U čorbu su se dodavale dve-tri kapi esencije, koncentrovanog sirćeta za pravljenje turšije, koja se od dece krila na najvišoj polici. A supa se jela sa domaćim rezancima ili sa knedlama, naravno. I zaista je to pomagalo da se svi okupe i primire, pa je i baba Đuka bila nekako blaža tim danima. Njen zet Milorad ih je, kao i sve druge, kada se dešavalo nešto važno ili svečano, zvao Dani kada se jede supa. A kao čovek od reda, insistirao je i da se u tim prilikama posebno obrati pažnja na odevanje, što se i poštovalo.

Nažalost, tačan recept za riblju čorbu je zaboravljen, ali onaj za goveđu supu protiv sikiracije sačuvala je Đukina ćerka Dana, nastavnica Domaćinstva i službenica Statistike u penziji, a prenela je i dalje. Neki su pokušavali da otkriju u čemu je tajna, kuvali su je sa identičnim sastojcima, na istoj temperaturi, sa vodom sa Danine česme, ali ništa nije vredelo. Samo gospođa Danina supa ima to lekovito dejstvo. Možda je u pitanju nešto neobjašnjivo, ili Dana ima taj neophodni pokret iz zgloba, ili je u pitanju genetika, ko će ga znati.

Ali kada uhvati neka muka ili nemir, mora se po rozbratnu, zelen, karanfiliće, lorber i sve drugo. I dok se lagano kuva, ima vremena da se spreme knedle od hleba iz Tirola, zato što idu savršeno sa ovom supom, a i kao posveta deda Vitinom majstoru iz Kikinde i njegovoj germanskoj prapostojbini, tamo negde ispod Alpa, gde se meša najbolji najkvirc. A ako ni to ne pomogne, onda nije sekiracija, onda je neka još teža stvar.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
15.jul 2026. Jovana Georgievski

Vremenska kapsula

08.jul 2026. Uroš Mitrović

Večni

Vreme uživanja

02.jul 2026. Miloš Ćipranić

Bela arhitektura

Trešnja

Vreme uživanja

25.jun 2026. Katarina Stevanović

Trešnja

17.jun 2026. Zdenka Feđver

Minjoni

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure