
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: privatna arhiva
Po poslednjem popisu ima nas nešto manje od 26.000 stanovnika. Malo je to duša da bismo se popreko gledali
Meni je Požega sve na svetu. Pored one stereotipno-patetične (ali nužne) rečenice: tu sam se rodio, odrastao, oženio, dobio decu, dodao bih da sam tu zavoleo život, prirodu, maglu… Takođe i ljude u svim svojim različitostima – seljane i građane, zvezdaše i partizanovce, one na vlasti i one u opoziciji, verujuće i ateiste, monarhiste i republikance. Nisam oduvek bio takav, ali me je Požega naučila da život gledam kao stih Goblina: “Voli da voliš, mrzi da mrziš, ostavi neki trag i nestani tiho…”
Možda i najvećim uspehom svoje dosadašnje političke karijere smatram to što sam prošao inicijaciju u čuvenoj požeškoj kafani „Kum”. U pitanju je kultno mesto, gde zakleti “grobari” i “zvezdaši” zajedno gledaju utakmice navijajući jedni protiv drugih, gde rusofil i anglofil, radikali i liberali do sitnih sati bistre najpipavije geopolitičke teme. I svi revnosno brane svoje ideološke pozicije do zadnjeg atoma snage, ali osim žustre diskusije nema oštrijih implikacija… Jer mi smo naši, iako se ni u čemu ne slažemo! Da se vratim na ostvaren uspeh, tu sam morao da se dokažem i ubedim „stariju ekipu čaršijana” da se ne foliram i da sam zaista iskren u nameri da radim na tome i dam sve od sebe da Požega bude bolje i tolerantnije mesto za život.
„Okej si, mali, ti znaš da sam ja desničar, ali glasaću za tebe na lokalu”, stigla mi je potvrda starijeg poznanika uz koga sam odrastao. „Samo se dobro drži ako pobedite!”
Po poslednjem popisu ima nas nešto manje od 26.000 stanovnika. Malo je to duša da bismo se popreko gledali. Nemamo taj luksuz da jedni drugima želimo loše. Zato smo svi dužni Požegi. Zato što Požega ne trpi ljude koji se drznu da se ponašaju kao da su iznad nje. Zato su februara 2018. godine počeli Protesti u Požegi, kao građanski bunt protiv bahatosti lokalne opštinske vlasti.
“Inicijativa za Požegu” organski je i formalizovan nastavak Protesta u Požegi. U sveopštoj eroziji višestranačja i obespravljenosti pojedinca pred društvom i državom, jedna grupa ljudi već pet i po godina nastoji da lokalne probleme vrati iz zagrljaja vladajućih stranaka u nadležnost meštana Požege, koji su i sami žrtve tih problema. Volimo da se predstavljamo kao građanska straža, što i nije tako netačno (mada zvuči pretenciozno) kada se imaju u vidu rezultati našeg dosadašnjeg (van)institucionalnog delovanja – stopiranje koruptivnih radnji u više navrata, alarmiranje javnosti o činjenicama od opšteg interesa koje vlast pokušava da provuče ispod radara (kao što je, npr., projekat Dobrinjski basen i plan geoloških istraživanja litijuma u selima naše opštine), zatim višegodišnji pritisak na nosioce vlasti da konkurišu za projekte energetske efikasnosti (što je urodilo plodom), apel i buđenje svesti da promene kreću od svakog od nas i da niko neće čuvati našu životnu sredinu ako je sami ne čuvamo. I možda najznačajniji doprinos koji smo ostvarili – pacifikovanje političkog radikalizma. Nema više vređanja oponenata sa najviših pozicija vlasti (ili makar ne javno).
Sa druge strane, ponosno ističemo da smo grupa slobodnih i dostojanstvenih građana Požege rešenih da uzmu aktivno učešće u političkom životu naše opštine i u donošenju važnih odluka koje se tiču svih nas. Okupljeni oko ideje da se lokalna politika mora voditi na lokalnom nivou, odlučni smo da istu istrgnemo iz kandži nekolicine i da je vratimo u ruke građana. Sve vreme pokušavamo da razgovaramo sa ukućanima, komšijama i prijateljima i utičemo na njih da se uključe i uzmu učešće u procesima donošenja odluka od neposrednog, zajedničkog i opšteg interesa za lokalnu zajednicu. Spontanost protesta vrlo brzo je postao prepoznatljiv znak jedne od najvitalnijih građanskih inicijativa u Srbiji.
Od “grudve koja postaje lavina” do “požeškog proleća” Protesti u Požegi, a onda i Inicijativa za Požegu, stekli su status brenda civilne akcije na nivou cele države. „Problem našeg društva je u tome što pošteni i časni ljudi ne žele da se bave politikom jer je politika rđava delatnost i kroz medije je prikazana kao nešto loše. Onda se praktično događa jedna dobrovoljna negativna selekcija da oni koji imaju dobro mišljenje o sebi i svom moralu kažu: “Neću da se bavim politikom jer su političari korumpirani, političari su lopovi, prevaranti.” I onda zaista nema dovoljno dobrih ljudi koji bi preuzeli odgovornost za nešto što je najvažnije, a to je opšte dobro, jer je još pre više od 20 godina dao dijagnozu prvi demokratski izabran premijer naše države. Mi ne plediramo da smo visokomoralni i velečasni, ali smatramo za svoju obavezu da vratimo našoj Požegi osmeh, pozitivu i dostojanstvo.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve