

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Naše aktivistički i radni dan traje od 6 ujutru do 11 uveče
Osim parlamentarnih, 17. decembra 2023. godine očekuju nas i lokalni izbori u Požegi. Mada je kontinuitet u radu Inicijative za Požegu nesporan, ipak je “teren” na kojem igramo promenjen – sada više nismo (samo) kontrakultura, buntovnici, demonstranti i korektivni faktor, već i “beli okovratnik”, neko ko mora da ponudi politike u raznim domenima, ali i da funkcioniše sistematično, organizovano i proaktivno u okviru izbornih pravila, političkog takmičenja, komunikacije i institucija. Nije da nismo bili spremni na takvu ulogu, ali ta tranzicija je uvek izazov, s obzirom da lokalne pokrete čine ljudi kojima je aktivizam uslovljen drugim obavezama, a resursi toliki da bi se mnogi iskusni političari snažnih zapadnoevropskih stranaka zapitali kako je moguće pomoću “štapa i kanapa” uopšte obezbediti redovan rad.
Naše poznanike apsolutno ne zanima da li smo ili nismo zauzeti/zaposleni, da li imamo privatan život… Jednostavno, od nas se očekuje da budemo servis građana. Neretko smo i ukućane morali da uveravamo da je razgovor sa bilo kime stvar političke zrelosti i kulture, ali da svakako ne nameravamo da ugrozimo autonomiju u odlučivanju, kao ni sopstveni lokalni identitet.
Sve to ukazuje da je izgleda neophodno od početka, kao 1990. godine, objašnjavati građanima, ali i političarima šta uopšte podrazumeva politika. Na primer – kako se vodi kampanja, kako uključiti ljude, zašto je to važno, da nije sramota deliti letke, ići od vrata do vrata, razgovarati sa komšijama o politici, tražiti podršku za bolje politike, koristiti kontakte za širenje ideje u koju verujemo, učestvovati i na izbornoj listi, na štandu, u kol-centru, u biračkom odboru, pa i na mikronivou kroz neformalne razgovore sa ljudima iz svoje sredine. Dakle, mi kao društvo, a posebno javno angažovani građani, gradimo celu političku strukturu – organizaciju, komunikaciju, političku kulturu, logistiku, platformu – iz početka.
Uzimajući navedeno u obzir, Inicijativa za Požegu je za svoju filozofiju i misiju uzela upravo građenje organizacije, veza, poverenja, solidarnosti, dijaloga, lokalne (i šire) demokratije, a izbori su odličan mobilizacijski momenat za ubrzavanje tog procesa. Najpre treba napomenuti da smo kontinuirano održavali saradnju sa lokalnim pokretima širom Srbije godinama unazad, najpre kroz platformu Građanski front, a potom i kroz strateško partnerstvo sa strankom nastalom iz te platforme, Zeleno-levim frontom.
“Potrebno nam je dalje ukrupnjavanje i saradnja”, bio je logičan zaključak među našim aktivistima pred izbore. I tako i bi – razgovor sa lokalnim odborom Demokratske stranke se ubrzo dogodio, a pregovori su trajali svega 10 minuta, na šta smo zaista ponosni i mi i oni, uzimajući u obzir često teške i mučne razgovore među centralama stranaka. Zajednički jezik u pogledu izbornog nastupa nismo našli sa nekim drugim akterima, ali smo očuvali dobre odnose, kontakt i saradnju. Neskromna misija izgradnje veza i jačanja organizacija širom Srbije naše skromne lokalne organizacije je time dobila konkretizaciju i u pogledu izbora.
Imati viziju je nužno za izgradnju zdrave osnove i zdrave politike. No, to je tek jedan uslov – drugi je dosta praktičniji, a u pitanju je rad na terenu u najširem smislu. Šta, ko, kad i kako su četiri osnovna pitanja koja se postavljaju svakodnevno za različite poslove u pripremi kampanje i njenom sprovođenju – do najsitnijih detalja. Proizvod tih složenih radnji jeste naša lista Požega protiv nasilja – Bogdan Radovanović – Mišo Marković (Inicijativa za Požegu,
Zeleno-levi front, Demokratska stranka).
I dok naziv naše liste govori da smo PROTIV NASILJA, fizičkog, verbalnog, medijskog, političkog, koje je zatrpalo našu javnu sferu, mi ipak ne želimo da stavimo tačku na negativno, ono crno u šta smo kao društvo uvaljani. Naš slogan je da je POŽEGA ZA OSMEH, jer je to naš cilj. Da budemo nosilac pozitivnih promena koje će zaceliti rane podela, korupcije, zloupotreba i nesposobnosti i učiniti sve Požežanke i Požežane ponosnim na svoju opštinu. Svoje prioritetne politike i kadrovska rešenja smo prikazali i pozvali građane da budu deo promena. Jer promene nisu samo prosta smena vlasti, pa ni nove politike, već ona naša centralna misija – da politiku vratimo građanima, oživimo želju za uključivanjem u lokalnu zajednicu i rešavanjem problema i izgradimo zapostavljeni socijalni kapital među sugrađanima i političkim akterima.
“Mogli smo se nekad videti i ranije ujutru, pre posla”, predložio je neko od aktivista, uviđajući da nam je dan suviše kratak za sve što treba da postignemo. I tako je naš aktivistički i radni dan produžen i traje od 6 ujutru do 11 uveče. Pa ipak, svest da smo tu jer želimo, jer nešto činimo za svoju zajednicu, da imamo neku ideju koja nas vodi i drži na nogama toliko sati svaki dan dotiče ono najdublje i najintimnije u našim dušama – osećaj da radimo nešto ispravno, osećaj smisla, osećaj povezanosti. Utisak da ostajete zabeleženi u neku knjižicu istorije svoje zajednice, pa i cele svoje zemlje, i time postajete ljudi za sva vremena.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve