

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima
Inferno na Bliskom istoku i suludi odjeci rata u propagandi vladajušće stranke u Srbiji – to je naslovna tema novog „Vremena“ koje je na kioscima od ovog četvrtka (5. mart).
Ovo je valjda prvi rat ikada u kojem je prvi „metak“ ubio prvog čoveka režima, ajatolaha Alija Hamneija. Kad se to desilo, u subotu (28. februar), veliko je pitanje da li je Iran predstavljao direktnu pretnju za Izrael i SAD.
„Razlog napada neki vide upravo u tome što su SAD i Izrael znali da je Iran oslabljen posle godina sankcija, a naročito nakon prošlogodišnjeg rata i masovnih januarskih protesta, te da najveće šanse za brzu pobedu imaju sada“, piše u uvodnom tekstu Maja Vasić-Nikolić.
Citira jednu iransku učiteljicu, koja se među hiljadama ljudi u Teheranu okupila da oplakuje Hamneija. „Ne mogu biti srećna zato što ne znam šta će se desiti sa našom zemljom. Videli smo šta se dogodilo u Iraku – haos i krvoproliće. Više bih volela Islamsku republiku nego da se tako nešto ovde desi.“
U velikoj analizi za „Vreme“, Boško Jakšić, koji je iz Irana izveštavao još tokom Islamske revolucije pre 47 godina, piše da su SAD i Izrael sve pripremili – mete, oružje, propagandu.
„Nedostaje samo jedno: saglasnost Iranaca da promene svoj režim. Pod bombama teško da će je militantni dvojac dobiti. Bolje da su se setili Avganistana i Iraka, ali nadmena sila i osećaj hibrisa ne dozvoljavaju Trampu i Netanjahuu racionalno razmišljanje.“
Jakšić ocenjuje da će produženi vojni pritisak, gubici i razaranja, ekonomske nevolje i unutrašnji rivaliteti možda oslabiti režim u Teheranu i svakako ga dovesti pred pitanje koje kompromise može da prihvati.
„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše u članku.
Filip Švarm se pak u uvodniku bavi čudnim odjecima u Srbiji. Šef naprednjačke poslaničke grupe Milenko Jovanov rekao je da, za razliku od navodno 30.000 mrtvih u nedavnim nemirima u Iranu, tokom protesta u Srbiji niko nije ubijen zahvaljujući predsedniku Vučiću.
„Jovanovljeva izjava nije tek puki ispad poltronstva naprednjačkog barona poganog jezika. Naprotiv, u pitanju je viša istina. A to je da je režim svoju politiku toliko sveo na represiju da kanda samo što još nije počeo ubijati“, piše Švarm.
„Sve ostalo je tu: podivljale frakcije tajnih službi, normalizirana policijska brutalnost, bande puštene s lanca, pravosuđe na respiratoru…“
Ovaj broj „Vremena“ kupite na kioscima ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve