

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Većina Nemaca je za izbacivanje Grčke iz evrozone. Kancelarka Angela Merkel je poznata po tome da pomno osluškuje očekivanja birača. Međutim, pitanje je da li je spremna da na sebe preuzme odgovornost za presedan koji bi urušio EU kakvu danas poznajemo
Za „Vreme“ iz Bona
Taktika Angele Merkel u kriznim situacijama već odavno je postala skeč, nastup mnogo puta ponavljan sa istim ciljem, naime, da njena ionako visoka popularnost u Nemačkoj još više poraste. Ukratko: ona se ili neodređeno oglašava putem portparola i saopštenja ili se ne oglašava uopšte. Nema kod nje, za razliku od nekih šefova država i vlada, ni hitnih konferencija za štampu ni višesatnih gostovanja u TV emisijama. Merkelova jednostavno čeka da vidi odakle duva vetar javnog mnjenja i šta će novinarima izbrbljati njeni partijski vojnici i pričljivi šefovi drugih stranaka. Tako je u nedelju i ponedeljak u nemačkoj javnosti i medijima grčko OXI nadglasano gromoglasnim ćutanjem kancelarke. Do javnosti je prodrla njena tek labava poruka da „vrata za pregovore ostaju otvorena“.
Ostali su za to vreme pričali na sve strane, od velikih televizijskih mreža do poslednjih palanačkih novina. „Svi mostovi su sada porušeni“, rekao je tako za „Tagesšpigel“ šef socijaldemokrata i vicekancelar Zigmar Gabrijel odmah pošto je obznanjen ubedljivi ishod referenduma. Tercirao mu je partijski kolega Martin Šulc, predsednik Evropskog parlamenta: „Ako kažu NE, moraće da uvedu nekakvu valutu jer im evro kao sredstvo plaćanja neće biti na raspolaganju.“ Nešto kasnije, kada su se glave malo ohladile, ova dvojica su rekla da treba „poštovati rezultate referenduma“, iako su taj isti referendum unapred proglasili za besmislicu jer predlog poverilaca o kojem se glasalo „nije ni postojao“.
PRETNJA, UVREDE I DODVORAVANJE BIRAČIMA: Neki u tome vide novi prilog teoriji igara. Nakon što su referendum i odlazak Varufakisa ojačali pregovaračku poziciju Sirize, Gabrijel, Šulc i mnogi drugi dižu ulog latentnim pretnjama – recimo pominjanjem humanitarne pomoći za Grčku kako „penzioneri ne bi ostali bez lekova“. Drugo, Gabrijel se pokazuje kao direktni nastavljač politike Gerharda Šredera, koji je nemačku (a zajedno sa Blerom i evropsku) socijaldemokratiju dovukao praktično do desnog centra. Iako je partija beležila sve lošije izborne rezultate, rukovodstvo je i dalje ubeđeno da ne treba „levičariti“ i da je pametnije dodvoravati se mejnstrimu. U tom pogledu važna je ambicija koja povezuje Gabrijela i Šulca: za obojicu se priča da žele da budu socijaldemokratski kandidati za kancelara 2017.
U utrkivanju ko će žešće uvrediti Ciprasa teško je prestići bavarske konzervativce (CSU), poput generalnog sekretara Andreasa Šojera koji govori o „požaru u Evropi“, levičarskim „ucenama“ i „lažovima“. Berlinski „Tagescajtung“ piše: „Od vođa CSU smo navikli da van Bavarske nastupaju tupavo kao da za doručak piju po pet mutnih piva. Ali zastrašujuće je da šef socijaldemokrata opslužuje predrasude kako bi ubirao glasove. Nemačka socijaldemokratija u slučaju Grčke negira samu svoju suštinu…“
MARŠ IZ EVROZONE: No, „Tagescajtung“ se prodaje u pedesetak hiljada primeraka, a tabloid „Bild“ u dva miliona. Taj list je u subotu na naslovnoj strani doneo rezultate svog „referenduma“ sa pitanjem da li dalje treba finansirati Grčku – protiv je bilo 89 odsto čitalaca. U prvom komentaru nakon referenduma „Bild“ piše: „Većina Nemaca ne može da shvati zašto treba da daje svoj novac za nesposobne grčke vlade. One koje najavljuju reforme, ali ih ne sprovode; koje stalno štede grčke brodovlasnike; kojima je glavni interes da opskrbe sebe i svoju sortu. Grčkoj konačno treba novi početak. Istupanje iz evrozone je neophodno.“
Dalje je otišao „Nordvest cajtung“ koji navodi: „Možda se milijarde koje su godinama Atini servirane na srebrnom poslužavniku i ne mogu vratiti u skorije vreme. Ali razmišljati o trećem paketu pomoći bilo bi ne samo neodgovorno – to bi bila pronevera na štetu poreskih obveznika evrozone.“
Opozicija u Nemačkoj ima druge ideje. Zeleni se zalažu za restrukturiranje grčkih dugova, dok Levica traži otpis, angažovanje posrednika u pregovorima i povlačenje evropskih „tvrdolinijaša“ iz razgovora. Te ideje, naravno, nemaju nikakve šanse u Bundestagu, koji treba da donese konačnu odluku o eventualnom novom dogovoru sa Grčkom.
Kakofoniju će izvesno prekinuti Angela Merkel, kada njen uvežbani skeč dođe do kraja. Jedni od nje traže da ne dozvoli eroziju Evrope, drugi da bude gvozdena ledi.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve