

Novi broj „Vremena“
Trampov račun bez Iranaca
„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima




Vlada Srbije ukinula je 20. januara uredbu o republičkom prostornom planu posebne namene, a premijerka Ana Brnabić se istog dana pohvalila građanima da je sa Rio Tintom gotovo. Međutim, više od dve nedelje kasnije ova kompanija nastavlja da kupuje parcele u Gornjim Nedeljicama, što zbunjuje lokalne meštane. U Beogradu lider pokreta “Kreni-promeni” Savo Manojlović nastavlja da blokira Predsedništvo, smatrajući da vlast nema iskrene namere
Izgleda kao da je ukidanje uredbe potureno da se javnost umiri, a da Rio Tintu još niko nije javio da ipak nema ništa od kopanja litijuma u Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić je “velikodušno” ponudio rješenje u vidu moratorijuma od godinu dana na iskopavanje u dolini Jadra, ali su ekološke organizacije to odbile tvrdeći da je rok prekratak. Izbori su za dva mjeseca, te aktuelnoj vlasti i odgovara da prolongira status kvo što duže do tada, a opet što kraće nakon toga, pod uslovom da uspije da izvojuje pobjedu. Upravo je to prolongiranje jedna od optužbi ekoloških organizacija upućenih vlasti.
Pokret “Kreni-promeni” blokirajući četvrtkom Andrićev venac zahtijeva da se prije raspuštanja skupštine pred izbore uvede moratorijum na iskopavanje litijuma i bora u trajanju od barem 20 godina. Ukoliko do toga ne dođe, Manojlović obećava radikalizaciju. Najavio je da će građani Jadra i ekološki aktivisti razapeti šatore i kampovati ispred Vučićevog kabineta, ali i da će se opstruirati izborni proces 3. aprila.
Vlast nastavlja po starom, pa optužuje ekološke aktiviste da su “strani plaćenici” i da im nije do dobrobiti države, jer joj onemogućavaju da iskoristi svoje izvore litijuma, koji je rijedak i tražen u svijetu.
Ekološki protesti upereni protiv Rio Tinta potresaju Srbiju već mjesecima unazad, a vladajuća partija srlja iz jedne odbrambene taktike u drugu. Na prve veće proteste, kada su građani krajem novembra blokirali saobraćajnicu u Šapcu, vlast je odgovorila slanjem batinaša sa bagerom i čekićima. Da nisu u pitanju bili radnici koji su krenuli na posao, kako je nespretno pokušala da objasni predsednica Vlade Ana Brnabić, moglo se jasno vidjeti po njihovom ponašanju, ali i vokabularu koji je odisao uličarskim “stilom”. Čini se da je strah među okupljenima tog popodneva prerastao u gnjev, što je rezultiralo još većim demonstracijama u subotama koje su uslijedile. Slika blokiranog mosta Gazela u Beogradu pokazala je da građanska neposlušnost ipak može dati rezultata i u naprednjačkoj vladavini. Prvobitni zahtevi o povlačenju Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, kao i zakona o eksproprijaciji ispunjeni su krajem decembra.
SOLIRANJE ILI ZAJEDNIČKA AKCIJA
Nakon usvajanja prvobitnih zahtjeva, došlo je do mimoilaženja u stavovima među onima koji su prepoznati kao lideri protesta. Razdor, iako su ga i jedni i drugi zvanično negirali, nastao je oko pitanja šta dalje. Dok je struja oko Manojlovića smatrala da je ostvarena pobjeda i da treba napraviti pauzu dok se ne vidi šta vlast namjerava dalje, Savez ekoloških organizacija Srbije (SEOS) poručivao je da nema stajanja, te dodao nove zahtjeve – ukidanje prostornog plana, kao i smjenu predsjednice REM-a Olivere Zekić koja je u javnom nastupu uvredila ekologe. Tadašnji epilog je bio drastičan pad masovnosti demonstracija.
Nasljednici protesta su i u 2022. godinu ušli sa barikadama, ali i pored obećanja i brojnih sastanaka, do značajnije radikalizacije nije došlo. “Treći srpski ustanak”, kako su simbolično nazvali nastavak blokada saobraćajnica i jednog manjeg graničnog prelaza, prošao je tiho, ali nije ušao u legendu.
Protesti i dalje nemaju snagu decembarskih, ali djeluje da je bar došlo do “pomirenja” među liderima. SEOS se u četvrtak pridružio Manojlovićevom skupu, iako su ga nešto ranije optužili da “solira”. Shvatili su vjerovatno i jedni i drugi da otkopavanje ratnih sjekira međusobno nema smisla, te da više glava bolje razmišlja od jedne u borbi protiv ekološke havarije.
SEOS je imao sastanak sa predsjednicom Vlade na kom su tražili poseban Zakon o zabrani iskopavanja litijuma i bora, ali se premijerka pravdala da nema dovoljno vremena za njegovo donošenje tokom ovog saziva skupštine. Ponudila je da se formira posebna radna grupa, u koju će ući i članovi saveza, ali su oni to u svom sopštenju okarakterisali kao “odlaganje problema do poslije izbora”.
Aleksandar Jovanović Ćuta, jedan od lidera Ekološkog ustanka, koji je dio SEOS-a, dao je rok Rio Tintu da napusti dolinu Jadra do 20. februara, jer će u suprotnom, kako je rekao, osoblje ove kompanije biti fizički protjerano. Za to vrijeme, Rio Tinto se očigledno ne obazire previše na proteste, već obavlja sječu šume na parcelama koje je kupio nakon ukidanja prostornog plana Jadar.
NI TAMO, NI ‘VAMO
Nije najjasnije zašto vlast uporno odbija da uvede dvodecenijski moratorijum, ako je, kako tvrde, sa Rio Tintom gotovo. Na osnovu potpisanih dokumenata sa ovom kompanijom, barem onih poznatih javnosti, ne postoji nikakva pravna obaveza države Srbije da ustupi Rio Tintu eksploataciju litijuma i bora. Navodi različitih naprednjačkih glasnogovornika iz decembra, da je kompaniju “dovela bivša vlast”, te da su već upumpane ogromne pare na istraživanje, što je sada prepreka, pokazali su se i više nego neosnovani jer su istraživanje i iskopavanje dvije potpuno odvojene stvari.
Pitanje postojanja nekog “tajnog” ugovora ostaje otvoreno, ali za sada bez konkretnih dokaza. Evropa se suočava sa problemom snabdijevanja litijumom, jer preko 80 odsto količina uvozi iz Kine. Zbog toga bi, kako tvrdi Demostat, prema saznanjima iz diplomatskih krugova, Evropska unija mogla vršiti pritisak na Srbiju da se nastavi sa projektom, dok će SAD vjerovatno ubjeđivati zvanični Beograd “da se ne zatvore vrata iskopavanju litijuma”, ali da se prilikom eksploatacije poštuju ekološki standardi.
Naprednjaci bi vjerovatno odmah sutra nastavili kada bi znali da neće trpiti posljedice. Ono što ih sputava, bar sada u jeku izborne kampanje, jeste strah od značajnijeg pada rejtinga u javnosti, a za poslije – vidjećemo.


„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima


Atusa Mirzade, učiteljica iz Širaza, objasnila je novinaru “Rojtersa” da ne može da kaže da je srećna zato što su strane sile ubile ajatolaha Hamneija i dodala: “Takođe ne mogu biti srećna zato što ne znam šta će se desiti sa našom zemljom. Videli smo šta se dogodilo u Iraku – haos i krvoproliće. Više bih volela Islamsku republiku Iran nego da se tako nešto ovde desi”


Tramp i Netanjahu očekuju odlučujući pobedu kako bi pokazali da su posle 47 godina neutralisali svog najvećeg neprijatelja na Bliskom istoku. Na drugoj strani, cilj vlasti u Teheranu je da prežive prvobitni šok, sačuvaju dovoljno vojne i političke kohezije i da nastave da uzvraćaju


Uvek postoji opcija da se režim na vlasti zadrži nasiljem, to jest da iz autokratije preraste u potpunu diktaturu pa čak i u fašizam. Ne mogu da procenim čemu smo bliži, ali je ključna determinanta daljeg razvoja – otpor većinske Srbije. Ne mislim samo na otpor na ulicama već na kolektivni napor i motivaciju da se demokratija vrati u Srbiju


Gotovo tri i po meseca javnost nije znala da je generalu Vojske Srbije izrečena kazna kućnog pritvora. A onda su prve informacije počele da isplivavaju i podigla se prašina, iako je reakcija vojske kojoj je do penzionisanja služio – izostala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve