Istog dana u istom gradu, na svega pola kilometra udaljenosti, okupili su se oni koji vladaju i oni koji se opiru. Jednima je pevao folk pevač, slika i prilika onih koji su ga pozvali, dok su oni drugi ćutali 16 minuta. Jedni su jeli besplatne pljeskavice i napadali novinare, dok su drugi lupali u šerpe. Niš je 17. maja bio grad podeljen na dve stvarnosti, na lojalnost režimu i građansku neposlušnost
“Svenarodni sabor” Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke najavljivan je kao spektakl koji će trajati čak tri dana. Trg kralja Milana, glavni trg Niša, bio je okupiran već 16. maja, kada se počelo sa nameštanjem bine, video-bima i ozvučenja, i to bez dozvole opštine Medijana na čijoj se teritoriji nalazi trg. Već narednog dana, kada je trebalo da skup zvanično počne, centar grada – od Osnovnog suda pa do “Konja” – ličio je na vašar.
Sa obe strane glavne ulice nalazili su se štandovi. Na nekima su delili besplatne pljeskavice, na drugim tradicionalni specijalitet belmuž, a pristalice SNS i ostali građani mogli su da potpišu saglasnost za priključivanje Pokretu za narod i državu.
Ljudi su pristizali iz različitih krajeva Srbije, od Kule do Bora. Samo iz pravca Pirota ka centru grada prošao je veliki broj autobusa vanlinijskog i organizovanog prevoza. Pored Niš ekspresa i privatnih prevoznika poput Autokodeksa, Bortravela, Mitić travela, primećen je i jedan kombi Ministarstva za brigu o selu.
Većina ih se “parkirala” nasred Voždove ulice, nedaleko od glavnog trga, pa su ostali “obični” učesnici u saobraćaju morali da pronađu alternativne izlaze do svojih odredišta. Međutim, 1. marta, tokom velikog studentskog protesta u Nišu, ljudi su dolazili sopstvenim prevozom i nisu imali taj luksuz da se parkiraju nasred jedne od glavnih ulica. Opet ih je, uprkos tome, tada bilo znatno više nego SNS lojalista 17. maja, tako pokazuju podaci Arhiva javnih skupova.
KADA SE SENDVIČI PRETVORE U PLJESKAVICE
Sat vremena pre zvaničnog otvaranja “najvećeg skupa u modernoj istoriji Niša”, zapevao je kafanski pevač Aca Lukas. Dok je pevao mizogine stihove “Voliš li me kad pravi sam grubijan”, vijorile su se zastave Srbije, ljudi gurali ne bi li prišli što bliže bini, pojedini odmarali noge na stolicama. Prevladavao je miris luka.
Naravno, pored građana Srbije koji su tog dana došli ciljano da podrže sabor, na ulicama su se mogli primetiti i ljudi, većinom mladići, odeveni u crno, neki i sa kapuljačama koje prekrivaju lice. Kako je sam trg bio neprohodan zbog konstrukcija i ljudi, reporterka “Vremena” se uputila na nišku tvrđavu ne bi li stekla bolji uvid u to koliko ima ljudi. Međutim, i tamo su se nalazili “momci u crnom”, iza jedne postavljene ograde. Na pitanje postavljeno policiji koja je prolazila u tom trenutku da li se može proći i doći do vrha Tvrđave, odgovor je bio jasan – ne može. Kazali su i da tvrđava nije “zaokupirana”. “Tako smo raspoređeni”, rekla je policajka, dok na pitanje da li imaju odobrenje za to nije želela da odgovori. Ostali smo uskraćeni i za odgovor na pitanje otkud određenim mladićima pravo da slobodno šetaju Tvrđavom, dok ostali to pravo tog dana nisu imali.
Tačno u 18 časova, voditelji programa najavili su govornike, među kojima se prvi obratio gradonačelnik Niša Dragoslav Pavlović. On je najavio izgradnju novog niškog porodilišta, govorio o “velikom razvoju” ovog grada, o njegovoj sve većoj izgradnji, kao i o navodnom smanjenju broja nezaposlenih.
“Uspeli smo da smanjimo broj nezaposlenih za 20.000, a povećamo broj zaposlenih za 30.000”, rekao je u svom govoru Pavlović, uprkos tome što je, zbog zatvaranja Benetonove fabrike, u februaru bez posla ostalo oko 1000 ljudi, a otpušteni su i kondukteri JGP zbog uvođenja aparata za očitavanje kartica u gradskim autobusima. Posle njega, na binu se popela i penzionerka Dragana Krstić, koja je svojih pet minuta iskoristila za kritikovanje Filozofskog fakulteta u Nišu, koji je prvi u ovom gradu stupio u blokadu. Posebno se osvrnula na dekanku Nataliju Jovanović, koju je optužila da proganja druge kolege profesore da se pridruže blokadama. Obratila se i jedna studentkinja sa Medicinskog fakulteta u Nišu i poručila je da je njen grad (Niš) prošao kroz veliko nasilje, koje ona ne može da prećuti.
Nešto kasnije, na oduševljenje okupljenih, obratio se predsednik Srbije i član SNS, Aleksandar Vučić (vidi tekst na strani 18).
U isto vreme, ali na drugom trgu, na svega pet minuta hoda odatle, održavao se protest niških studenata na kom se okupio veliki broj građana. Oni su nosili transparente poput “Hulja se ljulja”, lupali u šerpe, duvali u svoje zviždaljke, dok su se deca igrala u parku na trgu. Bilo je obraćanja studenata, a među njima je bio i Mateja Nikolić, priveden te iste večeri, u kojoj se, po Vučićevim rečima, završila “obojena revolucija”. On je pozdravio niške trkače koji su išli do Brisela – Aleksu Radonjića, Maju Strunić i Aleksandra Stamenovića. Usledilo je i 16 minuta tišine, a ubrzo potom počelo je i čišćenje trga. Dok su lokaciju studentskog protesta čistili lično studeni i građani, na Trgu kralja Milana, gde je održan SNS skup, komunalni radnici su brzo počistili ono što je ostalo posle skupa. To su bile prazne flašice za vodu, kese, opušci od cigareta, kese… Pošto je ubrzo razmontirana i bina, a autobusi sa učesnicima skupa su se uputili u svoje gradove, Vučićev sabor od “tri dana” završen je posle svega dva sata.
Student Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Nišlija Đorđe Nikolić, bio je na studentskom protestu 17. maja i za “Vreme” podelio svoj utisak da je Niš tog dana podeljen na dva dela – “na okupljene studente ispred Pravnog fakulteta, to je grupa koja ne gazi travu, želi promene, izbore, i na drugu grupu na trgu u centru grada, gde se nalazi Srbija kojoj peva Aca Lukas, gde se jedu pljeskavice i zagađuju ulice kojima se šeta. To ne govori toliko o ljudima koji su tamo okupljeni, već o tome šta onaj koji ih je okupio misli o njima. On im je doveo tog Acu Lukasa, obezbedio tu hranu. On time njima govori da ne zaslužuju više od toga.”
Narodni poslanik Narodnog pokreta Srbije, niški političar Đorđe Stanković, smatra da je mnogo više Nišlija bilo na Trgu kralja Aleksandra, na kojem je bio studentski protest, nego na “Svenarodnom saboru”.
“Mislim da je to najvažnija informacija za Vučića i da sva obećanja koja je dao ljudima na Trgu kralja Milana ništa ne znače, s obzirom na to da tamo nije bilo Nišlija. Pokazao je da je apsolutna kukavica, što su mu na neki način građani poručili sa Trga kralja Aleksandra”, rekao je Stanković za “Vreme”.
foto: violeta milićević / fonetO SVOM TROŠKU I PO SVOJOJ VOLJI: Veliki skup Nišlija kao odgovor na naprednjački skup
STUDENTI I NOVINARI OPET NA METI
Stanković je naveo da mu je drago što su skupovi prošli bez većih incidenata, ali ubrzo potom mediji su preneli da su tog dana tokom skupa napadnute dve novinarke.
Novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović napadnuta je tokom izveštavanja, ubrzo nakon završetka mitinga SNS. Nju je napao nepoznati muškarac, za kog mediji pišu da je iz Novog Sada, te je probao da joj otme telefon. Umesto njega, policija je nju sklonila na drugu stranu ulice.
Napadnuta je i novinarka Ivana Marković sa televizije Nova S, koja je tokom sabora bila u Obrenovićevoj ulici i oko 18 časo našla se sa snimateljem na meti nekoliko muškaraca.
“Oko 18h bili smo u Obrenovićevoj ulici i prišli smo nekadašnjoj robnoj kući da snimimo nekoliko kadrova, van ograde. Počelo je podizanje zastave uz himnu. Čovek ispred mene naredio nam je da odemo, nije želeo da se predstavi, odbila sam to. Na nas su tada, dok se u centru orila himna, nasrnula četvorica, dvojica sa megafonom vikala su da smo ustaše, da se vratimo u Zagreb”, kaže Ivana Marković, prenosi Media i reform centar Niš.
I niški studenti podelili su sa novinarima i medijskim redakcijama slučaj napada na jednog studenta tokom sabora Srpske napredne stranke. Kako navode, studenta Ognjena Ranđelovića i njegovog prijatelja fizički i verbalno su napali redari SNS kada je zbog potreba autorskog filma prolazio pored šatora u parku “Sedmi juli” i bez ikakvog provociranja snimao okupljene. Redar je krenuo da viče na njih, a kada su pokušali da se sklone, redar ih je sustigao i probao da mu otme telefon. Policija je kod Gradske kuće legitimisala studenta Ognjena Ranđelovića, dok je redar pretio da će ga pronaći i “da će videti”. “Smatramo da su na skupu juče (17. maj) ugrožena prava svih onih koji se zalažu za ideale suprotne od stranke koja je taj isti skup i organizovala. Nije ugrožen samo moral već i bezbednost svih koji nisu bili deo ovog skupa”, poručili su niški studenti u blokadi.
Pokušao je Vučić da vašarskom muzikom i floskulama na saboru nadjača buku šerpi, kritiku i bunt, ali je pokazao da ne može bez upotrebe sile da spreči novinare da rade svoj posao, studente da se okupljaju i građane da slobodno šetaju okupiranim gradom. Utisak koji je ostao za njim jeste daje Vučiće Niš napustio brže nego što je u njega stigao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Posle više od decenije na vlasti, Aleksandar Vučić prvi put više ne diktira političke procese već reaguje na njih. I to loše, u svakom smislu: niti dobro podnosi, niti se dobro snalazi. Njegov govor u Nišu to vrlo jasno pokazuje