Posle više od decenije na vlasti, Aleksandar Vučić prvi put više ne diktira političke procese već reaguje na njih. I to loše, u svakom smislu: niti dobro podnosi, niti se dobro snalazi. Njegov govor u Nišu to vrlo jasno pokazuje
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se okupljenim pristalicama u Nišu u subotu, 17. maja. No, pitanje je šta je u tom govoru bilo upućeno njegovim pristalicama, a šta protivnicima. Takođe, nakon odluke Apelacionog suda u Novom Sadu da troje novosadskih aktivista prebaci iz zatvora na Klisi u kućni pritvor, predsednik se u utorak telefonom uključio direktno u program Televizije “Informer”. Pitanje je sada može li se njegov niški govor tumačiti mimo ključa koji je zadao tokom gotovo sat vremena telefonske tirade na “Informeru”.
OSVETA ZA MART
“Dvadeset i prvog marta neki su pokušali da ukinu pravo na slobodu okupljanja, govora, drugačijeg mišljenja, pokušali su da ukinu demokratiju, da uvedu zauvek teror u našu zemlju”, počeo je obraćanje predsednik Srbije. “Pokušali su, obračunavajući se sa ljudima koji su im bili krivi samo zato što se politički nisu saglasili sa njihovim stavovima, da se obračunavaju surovo. Ne samo da ih tuku, nego i da ih ponižavaju. Nije ih bilo mnogo briga. Iživljavali su se, misleći da je nešto najbolje i najlepše da terorišu druge ljude. Oni nisu razumeli da je te večeri konačno njihova obojena revolucija došla do kraja. Sve je bilo organizovano sa jednim ciljem – da Srbija bude srušena”.
Rekao bi čovek da su 21. marta u Nišu neki razulareni manijaci sekli i pekli neistomišljenike. Vreme u Srbiji teče brže nego inače, pa nam se 21. mart čini kao nešto što je bilo u prošloj deceniji. Podsetimo se, tog dana su predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i premijer u ostavci Miloš Vučević zapucali u Niš. Građani i studenti u blokadi, revoltirani i još pod svežim utiskom upotrebe zvučnog oružja na protestu u Beogradu 15.marta, zasuli su jajima lokalne funkcionere. Ubrzo se iz okoline Niša, tačnije iz hotela “Nais”, javio i sam Vučić, koji je “zapretio” da će uskoro doći u Niš. I evo ga, gotovo dva meseca kasnije, pretnju je ostvario. To jest, došao je. Da preti još malo.
MISAONI TOK POMRAČENOG UMA
Aleksandar Vučić ne razume, ili se pravi da ne razume, prostu činjenicu – u Srbiji postoje ljudi koji ga više ne žele na vlasti. Lakše mu je da veruje u obojene revolucije, strani uticaj, ale i bauke, nego u prostu opštepoznatu stvar: ne može se na vlasti biti doveka. “Sad ću da vam objasnim, da biste razumeli zašto su morali da ruše Srbiju. Kada su videli pre nekoliko godina da se Srbija najbolje snalazi u vreme kovida, da najbrže raste i u vreme i posle kovida, i kada je svima njima u Evropi i svetu postalo jasno da to ide tako, naročito nekima u regionu, zašto bi to njima odgovaralo? Menja se balans na koji su svi oni naučili. Dugo je operacija rušenja Srbije pripremana, dugo je ulagano, ne u naše škole i univerzitete već protiv njih, a unutar našeg sistema. I protiv našeg pravosudnog sistema, tužilaštva, mnogo dugo i mnogo novca je ulagano i u medije u Srbiji koji su postali prava platforma stranog uticaja za rušenje Srbije, ogroman novac, milijarde evra su ulagane u rušenje Srbije.”
Sve navedeno je izgovorio Vučić. E sad, problem u unutrašnjoj logici ovog izlaganja jeste taj što Vučić ne može da se odluči ko je dao te imaginarne milijarde. Naime, optužuje USAID, a hvali se sredstvima koje je Srbija dobila od Evropske unije za izgradnju puteva i bolnica, a onda kaže da je Evropa ljubomorna na nas jer smo se mnogo dobro snašli tokom pandemije kovida. Od evropskih para, kaže, u Nišu će biti izgrađeno najbolje porodilište u zemlji, da nam se žene ne porađaju u nehumanim uslovima. Ovog meseca navršilo se trinaest godina vlasti Srpske napredne stranke, pa je umesno pitati što tek 2025. prave porodilište i šta su čekali do sad. Ali Vučić to ne pominje, nego podseća da su “oni prethodni” doveli u ovaj kraj Srbije samo jednog stranog investitora, fabriku “Beneton”, i taj se investitor ove godine povukao, a njegovi svi ostali, pa eto kako je on super. Ali strani faktor je ljubomoran i hoće da ga sruši.
MALO SU DECA, A MALO SU ANTIHRISTI
foto: ap photo…
On za studentske zahteve više neće da čuje. Zahtevi više ne postoje. Umesto zahteva, dobiće studenti izbore na kojima će ih on počistiti.
Ovaj deo govora izuzetno je zanimljiv i višeslojan jer zapravo sadrži i poneku istinu. Naime, on zaista za zahteve neće da čuje, jer zahtevi njemu nisu ni upućeni. Sada vidimo da ga je poruka studenata u blokadi da za ispunjenje zahteva nije nadležan zaista pogodila do srži i da ga još pogađa. Oprostio bi on, a verovatno i jeste, svako jaje bačeno ka lokalnim funkcionerima SNS, svaki grafit, povik, svaku blokadu. Ali to da on za nešto nije nadležan, to mu pada teže nego išta.
I tu imamo prvu tačku preseka između niškog govora i uključenja na “Informer”, u kom je ponovio da zahtevi ne postoje i da za njega postoje samo oni zahtevi koje je on lično isporučio 11. aprila na mitingu u Beogradu. Ne zna se kome, nije naglasio, ali ti se zahtevi svode na to da tužilaštvo radi kako on kaže i da RTS izveštava kako on kaže.
No, suština svega je da se sada bacaka i dreči kao razmaženo dete na podu prodavnice jer mama neće da mu kupi čokoladu. Razlika je u tome što je dete bezopasno. Sličnost, osim u ponašanju, ogleda se u tome što su i Vučić i dete u reakciji, a to je jedna od većih pobeda protesta koji u Srbiji traju od novembra 2024. godine. Aleksandar Vučić, naime, posle više od decenije na vlasti, prvi put više ne diktira političke procese, već reaguje na njih. I to loše, u svakom smislu: niti dobro podnosi, niti se dobro snalazi.
A to da zahtevi više ne postoje, istinito je i u još jednom smislu. Onog trenutka kad su studenti u blokadi zatražili vanredne parlamentarne izbore, poručili su: ova vlast opsturira ispunjenje zahteva i zato mora da bude promenjena na izborima. Tu Vučić ostaje opet korak iza studenata i u reakciji na njih – zahteve su po strani ostavili oni, a ne on. Naime, studenti su prvi rekli da (privremeno) odustaju od prvobitna četiri zahteva, jer nema ko da im ih ispuni.
JAHANJE NA RADIKALSKOM TALASU
“Vuk je zimu preživeo, ali je dobro zapamtio ko je Srbiju hteo da ruši! Sledi pitanje odgovornosti i za jedne i za druge i od te odgovornosti nećete moći da pobegnete. To što ste uništavali Srbiju možda bismo mogli da vam oprostimo, a to što ste nam uništavali decu nećemo vam ni oprostiti ni zaboraviti. Za to ćete da odgovarate, dobro vreme Srbije tek dolazi. Za odgovornost nema sklanjanja pogleda u stranu, nema i neće ga biti”, reči su kojima je Vučić završio govor.
Ako ima nekoga ko se pita da li je ovo pretnja, hajde da mu razjasnimo: jeste, pretnja je, i te kako.
E sad, vuk nije jazavičar pa da laje u prazno. Ovaj zna na šta zavija. Vrlo je precizno imenovao profesore univerziteta kao “neprijatelje”:
“Nećete dobiti ni dinar dok ne počnete da radite. Nazad na fakultete, pa kad zaradite – biće vam plaćeno. Možete i da plivate preko Atlantika, ali para nema.” I još o univerzitetskim profesorima: “Neću večeras o njima ništa ružno da govorim, a sve najgore bih rekao za te profesore što dolaze da pregovaraju kod predsednika Vlade Đure Macuta. Njemu odajem izuzetno poštovanje za ogroman trud i za to što može da ih sluša.”
Dakle, rat Aleksandra Vučića protiv univerziteta uveliko traje, a predsednik ga zaoštrava. U utorak je “vuk” dobio novog neprijatelja: pravosuđe. Zato u ovom kratkom tekstu stalno pominjemo i predsednikovo uključenje u TV “Informer”. Osim što je skinuo rukavice u ratu koji je poveo protiv univerziteta, predsednik Srbije podržao je i predsednika Srpske napredne stranke Miloša Vučevića da pristalice vladajuće stranke od ponedeljka blokiraju Apelacioni sud u Novom Sadu, isti onaj koji su do utorka blokirali studenti i građani. Razlog – da četvorica batinaša koji su u januaru palicama polomili vilicu studentkinji budu takođe pušteni iz pritvora.
Sve ovo je vrlo ludo. Taj napad je bio formalni razlog da Miloš Vučević u januaru ove godine podnese ostavku na mesto premijera i da padne vlada. No, luđe je to što predsednik Srbije u utorak najavljuje blokadu suda za ponedeljak. Valjda dok potkupe i okupe dovoljno lažnih pristalica, jer se prave osipaju.
Kuda posle Niša? Vučić je najavio Kragujevac i druge veće gradove u Srbiji. Da li su se on i njegov režim konsolidovali? Ne, zapravo, sebi ne dolaze, ali utoliko su opasniji. Ukratko: oni jesu gotovi, ali svi drugi treba da ih se paze.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Istog dana u istom gradu, na svega pola kilometra udaljenosti, okupili su se oni koji vladaju i oni koji se opiru. Jednima je pevao folk pevač, slika i prilika onih koji su ga pozvali, dok su oni drugi ćutali 16 minuta. Jedni su jeli besplatne pljeskavice i napadali novinare, dok su drugi lupali u šerpe. Niš je 17. maja bio grad podeljen na dve stvarnosti, na lojalnost režimu i građansku neposlušnost