
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
AP Photo/Darko Vojinović
Multietničko Kosovo je projekat koji je od samog početka propao
Malena Banjska je, kao i u čuvenoj pesmi pretkosovskog ciklusa, opet bila mesto važnog, možda istorijskog događaja. Mnogo toga od te nedelje zauvek će ostati nerazjašnjeno, ali posledice će najdrastičnije i direktno pogoditi stanovnike Severnog Kosova (slovo ‘S’ je namerno veliko). I posle njega ništa više neće biti isto. Da ne bude zabune, momci koji su tog dana stradali nisu nikakvi teroristi, već heroji, stradali za slobodu, u koju su možda samo oni verovali. I njihova žrtva ne bi smela ostati uzaludna.
Srpska lista je politički mrtva. Mrtva je bila u tu nedelju. Mrtva je i danas. Po svemu sudeći sledi joj i formalna zabrana delovanja, pa se neke od njenih perjanica dodatno prave mrtvim jer računaju da će rebrendiranjem ove stranke politički preživeti. Zato ovih dana ćute. I zato nisu javno podržali svog doskorašnjeg potpredsednika. No, na Kosovu je sve moguće, pa da se i tako nešto desi. Srpska lista je Frankenštajn tvorevina koju su stvorile sve tri strane u pregovorima a koja im je bila neophodna da sprovedu proces integracije i gotovo sve obaveze koje je Beograd preuzeo na sebe u briselskom dijalogu, sa što manje trzavica na terenu, jer je čitav proces nevoljno prihvaćen od lokalnog stanovništva. I dok je to radila svima je bila dobra – čak i kada je uništila svaki politički pluralizam, izvodila ljude na kolektivna glasanja ili krala. Tako je postala jedini i isključivi glas srpskog naroda. A onda je prošle godine skupila snage da najzad sledi volju naroda i napusti institucije, čime se zamerila strancima. Njima je tada počelo da smeta i to što su pod kontrolom Beograda, ali im nije smetalo dok su ispuručivali očekivano. Prištini tradicionalno smeta bilo kakva veza Srba sa Beogradom.
Početak definitivnog kraja Srpske liste bilo je uklanjanje decembarskih barikada. Građani im neće oprostiti to što su u danu kada je Kurti ušao u opštine na Severu oni odveli najmanje 5000 ljudi na Vučićev miting u Beograd. Dodatno su svoj položaj u zajednici pogoršali nakon hapšenja Miluna Milenkovića. Srpska lista je ujedno i glavni krivac za urušavanje samosvojnosti Severa jer je svih ovih godina slepo izvršavala sve Vučićeve obaveze iz Brisela, obmanjujući ljude. Međutim, i kao takva, sa novim imidžom i novim licima, opet bi bila produžena ruka vlasti u Srbiji, i svakako i dalje dominantna politička opcija među Srbima i na Severu, ali i u svim srpskim sredinama. Uzrok tome leži u činjenici da je i najgori Beograd jedini saveznik Srba na Kosovu, a pored toga svi su finansijski zavisni od Srbije. Ko te plaća taj te kontroliše. Takođe, čak i najave zabrana same po sebi izazivaju kontraefekat. I homogenizaciju.
Iako je danas mala verovatnoća da će se izbori uopšte desiti, pored toga što za njih ne postoje uslovi niti motivacija kod glasača, ipak postoji jasna potreba za novom političkom opcijom koja će autentičnije artikulisati potrebu Srba sa Severa Kosova. Ukoliko Srpska lista ili neki njen derivat budu učestvovali na izborima a da se specijalna policija nije povukla i nije formirana ZSO, na njima će sigurno imati kao protivnike postojeće opozicione građanske inicijative na Severu Kosova, kao i neke nove opcije. Jedna od njih će biti i GI “Sever”, koja će ponuditi jednu, donekle novu ideju o kojoj se do sada govorilo samo iza zatvorenih vrata, ili polutajno, a to je samoopredeljenje Severnog Kosova.
Nažalost, još mnogo vode će proteći Ibrom dok kreatori i podržavaoci nezavisnog Kosova priznaju svoju grešku i donekle je isprave. Multietničko Kosovo je projekat koji je od samog početka propao. Srbi i Albanci na Kosovu mogu jedino da žive jedni pored drugih. Nikako zajedno. Na kraju će to morati biti prihvaćeno. Osim ukoliko veliki i moćni nemaju ništa protiv još jedne izbegličke kolone…

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve