

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Zašto se u Aranđelovcu zbio napad na službenika britanske ambasade? Koliko je toga tu već mnogo puta viđeno, a šta je novo? Kako funkcioniše mehanizam zastrašivanja? Šta vlast time misli da dobija
Probijanje dna u nastavcima, tako bi se mogle opisati strategije vladajuće partije pred predstojeće lokalne izbore. U tom repertoaru, doduše, nema mnogo toga novog: isti obrasci, isti mehanizmi, samo je intenzitet pojačan. Pre nekoliko nedelja – iako je vest u javnost dospela tek nedavno – dvoje zaposlenih u britanskoj ambasadi došlo je u Aranđelovac na sastanak sa predstavnicima lokalne vlasti i opozicije.
Iako čitava situacija deluje kao déjà vu, postoje i određeni novi momenti. Šta nam oni govore? A kakav je oprobani scenarijo i šta on poručuje?
STARI RECEPT IZ NAPREDNJAČKE KUHINJE
Sastojci: napadači – jedno do troje pojedinaca ili pojedinki iz štaba “Informera” ili Srpske napredne stranke (zli jezici bi rekli – ima li tu uopšte ikakve razlike?).
Mete napada – kritičar ili kritičarka vlasti; pripadnik ili pripadnica struke koji odbijaju da se povinuju zahtevima odozgo jer se oni kose sa pravilima profesije; jednostavno neko čiji je profesionalni ili lični identitet procenjen kao pogodan za javni obračun.
Priprema: pravljenje sačekuše.
Recimo, dvojica mladića nekako tačno znaju da će službenicima britanske ambasade biti otkazan sastanak. Prepoznaju ih u kafiću u blizini (neka prvi baci kamen onaj ko zna kako izgleda svaki službenik ambasada uticajnih država), baš tada vade telefone da snimaju, koriste ključne reči – izdajnik, špijun, plaćenik… Ponašaju se agresivno, unose se u lice. Ako se meta pomeri, prate je, dobacuju, vređaju.
Jasno je da traže reakciju od koje će potom pokušati da naprave dodatnu “priču”. Začudo – ili možda baš očekivano – mete su najčešće vrlo pristojni ljudi, smireni do gotovo neverovatnih granica, pa uglavnom ostaju imune na salve uvreda i preteće ponašanje.
Posluživanje: sve to, naravno, potom “pozlati” “Informer”, jer snimci do te redakcije stignu dok si rekao keks. A onda se priča dalje razvlači: uvrede se nastavljaju, a DJ Vučićević & co. iznova postavljaju sebe kao meru za govor mržnje i najogoljeniji prostakluk.


ŠTA SE TIME ŽELI POSTIĆI?
Na ovaj način je Vučićević nasrtao i na tužioca Borisa Majlata, tužioca Višeg javnog tužilaštva u Šapcu i donedavno glavnog tužioca za visokotehnološki kriminal, izabranog člana Visokog saveta tužilaštva na prvim izborima. Međutim, Majlat je na ponovljenim izborima izgubio od kandidata iz Stefanovićeve struje (čitaj: struje vlasti). Dok ga je Vučićević jurio po hodniku i drao se, Majlat se držao vrlo dostojanstveno.
Sličan obrazac viđen je i u slučaju takozvanog tiktokera Aleksandra Šulca, bliskog SNS, koji – kako pišu njemu naklonjeni mediji – “raskrinkava blokadere”. On je prišao Draganu Bjelogrliću dok je ovaj sedeo u kafiću, snimao ga telefonom i dobacivao mu. Bjelogrlić je reagovao tako što mu je izbio telefon iz ruke – što je potom iskorišćeno kao povod za to da prorežimska glasila pišu kako je “fizički nasrnuo na mladića” i još jednom pokazao svoju “agresivnu prirodu”.
Jedna od poenti jeste da se isprovocira reakcija od koje se potom pravi “incident”. Ako se u tome uspe, produžava se dužina trajanja “vesti” i uvećava broj prideva i imenica koji zagađuju javni prostor. Ako se ne uspe, bože moj, mehanizam ionako služi da zastraši sve one koji se usude da se ne povinuju vlastima (“i vas ćemo ovako juriti po hodnicima”), zatim, da se pokaže – i svojima – da je obračun poželjan, da se snage ima, i konačno – da se izgradi/osnaži slika (u tom trenutku) poželjnog neprijatelja.
LOŠ SCENARIO I NAGRADA ZA GLUMCE
Tako je izgledao i događaj u aranđelovačkom kafiću. Čovek prilazi muškarcu i ženi i obraća se njoj: “Jeste li vi Zvezdana Crnogorac? Britanska plaćenica koja je došla u ovaj grad tokom izborne kampanje? Možete li da odgovorite na nekoliko pitanja: zašto ste došli i šta planirate da radite u ovom gradu? Odgovorite meni i srpskom narodu koji će videti ovaj video. Vi ste došli u Aranđelovac da pravite haos, da izazivate nered, da rušite ustavni poredak…”
Jedina novost je što su ovog puta na meti bili zaposleni u stranoj ambasadi – ljudi koji ni po čemu drugom nisu “provocirali” vlast.
Aranđelovčanin Milorad Savić, član stranke SRCE, napisao je na društvenoj mreži da je i on napadnut i sprečen da se sastane sa predstavnicima britanske ambasade. Opisao je situaciju ovako: “Uvrede koje su tog dana izrečene na račun ljudi iz britanske ambasade, ali i na moj račun, monstruozne su. Nije im bilo dovoljno da nas vređaju u restoranu, pa su to nastavili i na ulici.”
Savić je takođe naveo da je čovek koji je snimao čitavu scenu Stefan Bošnjaković, član SNS, koji je, nakon ovog događaja, kao predstavnik koalicije “Aleksandar Vučić – Aranđelovac, naša porodica” imenovan za zamenika člana opštinske izborne komisije u proširenom sastavu. Zanimljivo je da Bošnjaković na svom profilu na društvenoj mreži, osim što navodi članstvo u vladajućoj partiji, tvrdi i da je scenarista. Ne preterano kreativan, lako je zaključiti.
Posle svega usledilo je vrlo svedeno saopštenje Britanske ambasade, u kojem se izražava – zanimljiv odabir reči – razočaranje zbog toga što su dvojica ljudi agresivno prišla njihovim zaposlenima, šikanirala ih i sprečila da rade svoj posao. Još se dodaje da se tim postupkom podriva ugled Srbije. Verovatno bi u prevodu sa diplomatskog na “obični” jezik ovde mogla da se učita neka ozbiljnija poruka.
Vučićević je kazao da svi mogu da mu “pljunu pod prozor”, jer su, po njemu, u pitanju špijuni koji zajedno sa “blokaderskim političarima” pokušavaju da utiču na izbore. Konačno, Aleksandar Vučić je na pitanje Gordane Uzelac (čitaj: naručeno) o celom slučaju, rekao da je dobro što ti strani faktori piju kafe po Srbiji, jer to povećava PDV. Drugim rečima, nije osudio napad, odnosno – i javno je dao vetar u leđa za buduće nasrtaje.
PRIGODNI NEPRIJATELJ I UBRZAVANJE MAŠINERIJE
Da sumiramo ključne elemente ovog mehanizma zastrašivanja: ono će biti sve gore. Videli smo to prethodnih meseci, a tek ćemo. Vlast je, realno, oslabljena, a podrška nikad niža. To znači da za izbornu pobedu treba – više nasilja, više plaćanja za glasove, još zlokobnije ucenjivanje zaposlenih u javnom sektoru i pretnje ostalima, drugim rečima – još strašniji “(pred)izborni inžinjering”. U pitanju je deset lokalnih samouprava, približno 245.000 glasača. To znači da postoji određena disperzija resursa – batinaša, novaca.. U takvim okolnostima, zastrašivanja osokoljuju svoje (“samo napred, nastavite tako, vidite da smo jaki”) i ućutkuju “neprijatelje”. A među tim “neprijateljima” jedna grupa je posebno važna – posmatrači na izborima. Organizuju se studenti i zborovi, građani su sve motivisaniji da se u to upuste, a to vlastima ne odgovara. Uzgred, na nekim ranijim izborima, Britanska ambasada je bila jedna od tek nekoliko koje su tražile akreditaciju da bi njihove diplomate pratile izbore. Možda im je ovo bila i poruka upućena u tom pravcu.
Inače, sastanak u Aranđelovcu sa predstavnicima tamošnje vlasti i opozicije bio je zakazan pre raspisivanja lokalnih izbora. Ali nakon raspisivanja, situacija je, vidimo, drugačija.
Takođe, vlasti žele da pokažu svom biračkom telu – onom koje nema direktne koristi osim keksa, kafe, ulja i pasulja – da “zli, kolektivni Zapad” pokušava da se meša u unutrašnje stvari Srbije, ali im predsednik Vučić to, naravno, zabranjuje. Vučić – branilac srpskih interesa naspram stranih sila što mrze srpstvo (oličenih u potplaćenim blokaderima, medijima koji ga ne hvale, nevladinom sektoru koji mu ne tapše…), jedna je od vrlo brižljivo i uporno građenih slika u javnosti. Prvi problem u ovoj priči jeste to što sve više “baka i deka” stiče imunitet – kako kroz razgovor sa svojim potomcima, tako i gledajući u prazan džep – na ove priče. Što nas vodi do drugog problema, a to je što predsednik Vučić uglavnom daje sve što “mrski Zapad” traži (vidi pod: Kosovo, subvencije…).
Uz to, kada je reč o tim i takvim napadima, nije se najbolje proveo kada je, u stanju upitne trez(ve)nosti, evroparlamentarce nazvao “ološima”. Zatim, o Americi već dugo ne sme ni da zucne. Tramp, poput zeca na navijanje, stalno ponavlja da je sprečio rat Srbije i Kosova – ovdašnja javnost bi volela da zna o čemu se radi – ali Vučić ćuti kao zaliven. Ko ostaje? Pa, Britanija, za dnevne potrebe, može poslužiti kao zgodan neprijatelj. Deo je “mrskog Zapada”, prema njoj postoji animozitet u delu javnosti, a prošle godine je više od 20 članova britanskog parlamenta tražilo sankcije Vučiću zbog spoljne politike Srbije. Taman, do sledeće sačekuše u režiji SNS i “Informera”.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve