Menadžment kompanije, ukoliko ne bude odluke o privatizaciji, moraće da preduzme niz ozbiljnih mera za prevazilaženje problema visoke zaduženosti i finansijske konsolidacije kompanije u uslovima svetske ekonomske krize
VELIKO INTERESOVANJE ZA KUPOVINU TELEKOMA: Branko Radujko
Poslednjih dana zahuktala se rasprava oko toga da li treba i kada prodati Telekom Srbija. Najpre, guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić podsetio je da se Vlada Srbije memorandumom o ekonomskoj i fiskalnoj politici koji je potpisala sa MMF-om obavezala da će do kraja ove godine prodati Telekom kako bi finansirala deo od osam milijardi evra platnog deficita. Međutim, stručnjaci ovih dana ponavljaju kako bi privatizacija Telekoma u ovom momentu bila pogubna za Srbiju, a neki su procenjivali čak i da bi za većinski paket akcija ovog preduzeća Srbija mogla da dobije svega 1,2 milijarde evra, „upola manje od prave cene“. Pitanja vezana za ove spekulacije, poslovanje u krizi, konkurenciju, stavove naših i stranih stručnjaka, kao i moguće scenarije prodaje Telekoma postavili smo Branku Radujku, direktoru ovog preduzeća.
BRANKORADUJKO: U Davosu sam razgovarao sa brojnim predstavnicima vodećih svetskih operatera, IT kompanija i banka. Pokazalo se da je Telekom Srbija respektabilna regionalna kompanija za koju su svi, na neki način, zainteresovani. Više od toga da postoji načelno interesovanje nije ni moglo da se sazna jer, jednostavno, nije izvesno da li će uopšte biti odluke o dodatnoj privatizaciji. Kada je reč o najboljem momentu ili optimalnom modelu privatizacije, ta pitanja su sasvim u nadležnosti akcionara, pre svega Vlade Srbije koja preko JP PTT-a raspolaže sa 80 odsto akcija i kompanije OTE iz Atine koja sa svojih 20 odsto akcija ima određena prava i ingerencije u vezi sa izmenama kapitala u kompaniji. Mogu da ponovim ono što je već poznato, a to je da se ovih dana ne postižu dobre cene i da se inicijalne javne ponude akcija na berzi, praktično, uopšte ne dešavaju. Na kraju, moj posao i posao mojih kolega iz menadžmenta je da radimo odgovorno, donosimo racionalne odluke i neprestano podižemo realnu vrednost kompanije, a na vlasnicima je odluka o bilo kakvim izmenama vlasničke strukture.
Već sam, zapravo, odgovorio na to pitanje. Načelno, zainteresovani su svi ozbiljni operateri. Ovaj biznis je takav da svaka najava prodaje akcija nekog operatera izaziva pažnju onih koji su veći i koji imaju ambicije za dalje širenje. Telekom Srbija važi za izuzetno interesantnu kompaniju u tom smislu.
Nisu tačne. To nije ni moguće jer je operativni profit kompanije 2008. godine veći za čak za 26,5 odsto u odnosu na onaj zabeležen u 2007. godini. A upravo operativna dobit (EBITDA) predstavlja osnov za indikativnu procenu vrednosti kompanije. Vi zapravo govorite o efektima globalne krize na kupovnu sposobnost potencijalnih kupaca u vremenu kada je novac mnogo skuplji nego pre godinu dana. Takvi efekti krize definitivno postoje pa zato i kažemo da nije pravo vreme za prodaju.
Ovo su pitanja za regulatornu agenciju RATEL i za Ministarstvo za telekomunikacije. Postoje dve škole mišljenja. Prva, koja kaže da je bolje privatizovati pa tek onda demonopolizovati jer se postiže bolja cena dokle god ima kakvog-takvog monopola. Druga kaže da predstojeći proces liberalizacije predstavlja izvesni rizik za investitora jer nema pravne sigurnosti kako će biti regulisan i vođen proces liberalizacije, zbog čega investitor može da ponudi nešto nižu cenu. Rekao bih da ova prva škola ipak preovlađuje. Ipak, ovde postoje i neke posebnosti. Poznat je stav države da Telekom može biti veoma bitan faktor u jačanju ekonomsko-političkog uticaja Srbije u regionu, što bi značilo da još dugo vremena ne bude privatizovan. Do sada nema jasne odluke po pitanju privatizacije, a dovršetak liberalizacije je neminovan i potreban. S druge strane, nije poznat ni model liberalizacije u fiksnoj telefoniji.
Na kraju, logično je da se dobije niža cena posle liberalizacije, a opet ne treba zaboraviti da je operativni profit najznačajniji pokazatelj za vrednost kompanije, kao i da se ovde ne bi radilo o prodaji samo Telekoma u Srbiji već cele Telekom Srbija grupe, što uključuje i 65 odsto akcija u Telekomu Srpske, odnosno 51 odsto u M-telu Crna Gora, kompanijama koje posluju na sasvim liberalizovanim tržištima.
IakostedobilidozvoluRATEL–adapodigneteceneuslugazasto, poslednjeposkupljenjejebilosamo33odsto. Međutim, nedavnostepomenuliikakoseneplašitekonkurencije, aliidaćeceneuslugafiksnetelefonijemoratidabuduvećedabikonkurencijauopštehtelaovdedaposluje. Daliiztogamožedasezaključidaćerezultatkonkurencijeufiksnojtelefonijibitiraznovrsnijeusluge, ivišecenetihusluga?
Građani će sigurno moći da biraju od koga kupuju usluge, a to je za progresivno društvo najbitnija stvar. Kada je o cenama reč, smatramo da će mesečna pretplata i cene u domaćem telefonskom saobraćaju porasti. Do takvog zaključka može se doći analizom cena sa kojima rade veliki operateri u okruženju, na demonopolizovanim tržištima. Tačno je da teorija kaže da konkurencija po pravilu obara cene i to se desilo u mobilnoj telefoniji koja je pre jačanja konkurencije bila skupa. U slučaju fiksne telefonije verujemo da će biti drugačije, izuzev cena u međunarodnom saobraćaju. Mi smo već izašli na tržište sa ponudom za višestruko jeftinije telefoniranje u inostranstvo, kao što smo na tržištu interneta ponudili mnogo veće brzine protoka, downloada i uploada, po starim cenama, odnosno prepolovili smo veleprodajne cene prema internet provajderima. Kako god, najvažnije je da tržište bude slobodno, da se cene formiraju na tržištu, a ne u kancelarijama odnosno da korisnici imaju mogućnost izbora.
Telekom je kompanija koja ostvaruje najveći profit i jedan od najvećih prihoda u Srbiji. S druge strane, kompanija je visoko zadužena, pre svega zbog investicija u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Preuzeti krediti moraju da se otplaćuju ili refinansiraju. Ako se refinansiraju, to može biti pod višestruko nepovoljnijim uslovima upravo zbog globalne finansijske krize i situacije u kojoj se bankarski sektor nalazi. Kada se tome doda činjenica da mi uglavnom prihodujemo u dinarima, a dugove otplaćujemo u evrima u situaciji značajnog pada vrednosti dinara, bez mogućnosti da cene naših usluga usklađujemo sa tim trendom, onda se dolazi do zaključka da trpimo ozbiljne posledice finansijske krize. Pored toga, treba mnogo investirati kako bi se u celosti prevazišli problemi lošeg tehnološkog nasleđa u fiksnoj telefoniji, treba obezbediti plate za ovoliko zaposlenih, treba uplatiti dividende akcionarima, održati nivo društveno odgovornog poslovanja…
Zato će menadžment kompanije, ukoliko ne bude odluke o privatizaciji, morati da preduzme niz ozbiljnih mera za prevazilaženje problema visoke zaduženosti i finansijske konsolidacije kompanije u uslovima svetske ekonomske krize. Te mere mogu biti i nepopularne, ali moraju biti zasnovane na pažljivim analizama, racionalnim odlukama i visokom stepenu korporativne kulture, što podrazumeva aktivan odnos i duboku posvećenost menadžmenta, upravnog odbora, akcionara i samih zaposlenih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!