Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti
ZORAN LUTOVAC…
Kada je objavljen francusko-nemački sporazum o Kosovu, jasno je bilo da je on sporan zbog načina na koji je donet, zbog samog sadržaja i zbog toga što bi trebalo da ga sprovodi autokrata. O tome se dosta govorilo i pisalo.
Pod pretpostavkom da okvir ovog sporazuma naknadno može proći kroz valjanu proceduru i da bude prihvatljiv za građane Srbije, šta mu sadržinski nedostaje?
1. Datum ulaska Srbije u EU.
– U Sporazumu bi trebalo da stoji da će Srbija biti primljena u EU u nekom vrlo kratkom, razumnom roku, na primer šest meseci od prihvatanja Sporazuma. Neko će reći da nismo ispunili kriterijume za ulazak u EU. Tačno. Kao što ih nisu ispunile ni Bugarska i Rumunija, kada su primljene. Srbija sa Vučićem nikada, ali nikada neće ispuniti te kriterijume. Ovo je način da dođemo do uređene demokratske države istom logikom kojom smo došli do predloga za status Kosova. Naime, u rešavanje statusa Kosova krenulo se sa predlogom “najpre standardi pa status”, pa kada je ubijen Đinđić, odustalo se od toga i prešlo na drugu formulu, “status pa standardi”.
Po toj istoj metodologiji promenimo pristup integraciji Srbije u EU: umesto formule “prvo kriterijum pa članstvo u EU”, primenimo formulu “prvo EU pa ispunjavanje kriterijuma”!
Ovo je veoma važno za zaustavljanje daljeg propadanja Srbije: da izgradimo uređenu demokratsku državu. Ako to ne uradimo, urušićemo se kao društvo i država, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija je ruinirana u svakom smislu: ekonomskom, socijalnom, ekološkom, moralnom… Nema vladavine prava, nezavisnog sudstva, samostalnog tužilaštva, nema slobode medija, nema slobodnih i poštenih izbora. Korupcija i kriminal vladaju Srbijom. Ako se tako nastavi, nema nam spasa.
2. Odgovarajući status za Srbe na Kosovu i uvažena legitimna svojinska, kulturna i druga stečena prava države Srbije.
– Kad govorim o odgovarajućem statusu za Srbe na Kosovu, mislim na status koji štiti njihovu bezbednost i vitalna prava i interese. To se može ostvariti konsocijativnim statusom za Srbe na Kosovu. Konsocijacija podrazumeva upravo to – da nema nametanja rešenja kojima se Srbi protive, da se uvažavaju njihovi stavovi o svim važnim pitanjima za njihov opstanak i život na Kosovu. Da ne mogu vlasti iz Prištine da vrše eksproprijaciju kao u Leposaviću, na primer, i da grade vojne baze bez saglasnosti lokalnog stanovništva. To podrazumeva institucionalne mehanizme i instrumente za suštinsku autonomiju i samoupravu: da Srbi odlučuju sami o svojim vitalnim interesima.
To podrazumeva autonomiju, načelo proporcionalnosti i veto-zaštitu. Nerazuman je i nelogičan stav kosovskih Albanaca koji osporavaju Srbima sva ona prava koja su tražili za sebe.
3. Ono što bi trebalo da prethodi Sporazumu jeste odgovarajuća procedura, odnosno način donošenja sporazuma na principima uvažavanja interesa zainteresovanih strana.
– Najpre je potrebno obezbediti status za ljude, a potom teritorijalni status. Dakle, najpre urediti da ljudi budu bezbedni i pravno i politički zaštićeni, a potom doći do konsenzusa o teritorijalnom statusu. Kako doći do društvenog konsenzusa? Kroz široku društvenu debatu, raspravu i odlučivanje u parlamentu i potom na referendumu, na kojem bi građani dali poslednju reč.
Dva su moguća ishoda: građani prihvataju da tražimo novo rešenje za status ili građani to odbijaju. I u jednom i u drugom ishodu grade se odnosi normalizacije i poverenja.
4. Što se posrednika tiče, od njih se očekuje da prestanu sa podrškom stabilokratiji i da punom snagom podrže demokratiju u Srbiji.
– Ako Srbija ne postane uređena demokratska država, doživećemo slom, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija nema defakto vlast na Kosovu, a Kosovo nema međunarodno dejure priznanje zbog toga što ga nije dobilo od Srbije, odnosno zbog toga što nema podršku potrebnu za to u OUN-u. To je međuprostor gde se gradi kompromis, kao i između dva helsinška principa: prava na samoopredeljenje i prava na teritorijalni integritet.
Dakle, mi smo za sporazum koji uključuje EU posrednike, ali i evropske vrednosti. Protiv smo sporazuma koji isključuje sve u Srbiji izuzev autokrate Vučića. Kosovo mora biti i albansko i srpsko, a takvo može biti samo ako je i evropsko.
Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Evropska unija uložila je milone evra kako bi pomogla Srbiji da sredi uklanjanje medicinskog i infektivnog otpada. Niš je jedan od prvih gradova koji su dobili postrojenje za ovu delatnost. Međutim, ono se danas ne koristi, poslove uklanjanja otpada dobija privatna firma, a zdravstvenim ustanovama istekle su dozvole. Uslovi za njihov produžetak postavljeni su tako da ne mogu da ih ispune
Pitanje za ljude sistema je – ko će biti prvi? Da li će policija, tužilaštvo i sudstvo, da li će oni iz prosvete i sa univerziteta ili iz javne uprave čekati da im “odseku glave” – i to malom broju čestitih i hrabrih, kako preti predsednik Srbije, ili će snažnije raditi po zakonu insistirajući na njegovom sprovođenju, a ne po njegovoj volji
Istinoljublje se, kaže Hana Arent, nikada nije ubrajalo u političke vrline. Da li to znači da je suština istine u njenoj nemoći, a suština politike u podmuklosti? Pa, ako je tako, zar nemoćna istina ne zaslužuje istu količinu prezira koliko i moć koja ne mari za istinu
Propali su pokušaji da država Srbija nacionalizuje NIS, da dvojica ljudi bliskih režimu kupe ruski udeo u NIS-u, da neka zapadna naftna kompanija ili investicioni fond uđu u vlasničku strukturu umesto Rusa. Ko sada, kao jedino preostalo rešenje prihvatljivo vlastima, ubrzano registruje flotu rečnih tankera za prevoz sirove nafte iz skladišta MOL-a u Mađarskoj do rafinerija NIS-a u Pančevu? Šta to sa sobom nosi? Zašto se Srbija nije odlučila za stečaj NIS-a
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vlast u Srbiji evropski put doživljava kao izgradnju metroa u Beogradu: potpisuju se ugovori, prolazi neko vreme, prave se neki planovi, prave se revizije planova, potpisuju se novi ugovori, odustaje se od starih planova i usvajaju se novi, tu i tamo se nešto kopa, a niko više ne veruje da će se za života voziti metroom
Tokom “dana odluke” o Kosovu predsednik Srbije namiguje narodu, poručujući da će još jednom namagarčiti Zapad. Teza po kojoj valja kupovati vreme za “srpsku stvar” dolazi iz repertoara reditelja Dragoslava Bokana, koji bi da Vučiću bude ono što je Aleksandar Dugin za Putina
Ovo nije prvi put da se Srbija nalazi na raskršću i zbog toga je neobično važno da se okupe i počnu da sarađuju sve političke organizacije koje Srbiju vide kao modernu, civilizovanu, sekularnu republiku sa jasno uspostavljenim pravilima podele vlasti i neprikosnovenom vladavinom prava
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!