Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti
ZORAN LUTOVAC…
Kada je objavljen francusko-nemački sporazum o Kosovu, jasno je bilo da je on sporan zbog načina na koji je donet, zbog samog sadržaja i zbog toga što bi trebalo da ga sprovodi autokrata. O tome se dosta govorilo i pisalo.
Pod pretpostavkom da okvir ovog sporazuma naknadno može proći kroz valjanu proceduru i da bude prihvatljiv za građane Srbije, šta mu sadržinski nedostaje?
1. Datum ulaska Srbije u EU.
– U Sporazumu bi trebalo da stoji da će Srbija biti primljena u EU u nekom vrlo kratkom, razumnom roku, na primer šest meseci od prihvatanja Sporazuma. Neko će reći da nismo ispunili kriterijume za ulazak u EU. Tačno. Kao što ih nisu ispunile ni Bugarska i Rumunija, kada su primljene. Srbija sa Vučićem nikada, ali nikada neće ispuniti te kriterijume. Ovo je način da dođemo do uređene demokratske države istom logikom kojom smo došli do predloga za status Kosova. Naime, u rešavanje statusa Kosova krenulo se sa predlogom “najpre standardi pa status”, pa kada je ubijen Đinđić, odustalo se od toga i prešlo na drugu formulu, “status pa standardi”.
Po toj istoj metodologiji promenimo pristup integraciji Srbije u EU: umesto formule “prvo kriterijum pa članstvo u EU”, primenimo formulu “prvo EU pa ispunjavanje kriterijuma”!
Ovo je veoma važno za zaustavljanje daljeg propadanja Srbije: da izgradimo uređenu demokratsku državu. Ako to ne uradimo, urušićemo se kao društvo i država, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija je ruinirana u svakom smislu: ekonomskom, socijalnom, ekološkom, moralnom… Nema vladavine prava, nezavisnog sudstva, samostalnog tužilaštva, nema slobode medija, nema slobodnih i poštenih izbora. Korupcija i kriminal vladaju Srbijom. Ako se tako nastavi, nema nam spasa.
2. Odgovarajući status za Srbe na Kosovu i uvažena legitimna svojinska, kulturna i druga stečena prava države Srbije.
– Kad govorim o odgovarajućem statusu za Srbe na Kosovu, mislim na status koji štiti njihovu bezbednost i vitalna prava i interese. To se može ostvariti konsocijativnim statusom za Srbe na Kosovu. Konsocijacija podrazumeva upravo to – da nema nametanja rešenja kojima se Srbi protive, da se uvažavaju njihovi stavovi o svim važnim pitanjima za njihov opstanak i život na Kosovu. Da ne mogu vlasti iz Prištine da vrše eksproprijaciju kao u Leposaviću, na primer, i da grade vojne baze bez saglasnosti lokalnog stanovništva. To podrazumeva institucionalne mehanizme i instrumente za suštinsku autonomiju i samoupravu: da Srbi odlučuju sami o svojim vitalnim interesima.
To podrazumeva autonomiju, načelo proporcionalnosti i veto-zaštitu. Nerazuman je i nelogičan stav kosovskih Albanaca koji osporavaju Srbima sva ona prava koja su tražili za sebe.
3. Ono što bi trebalo da prethodi Sporazumu jeste odgovarajuća procedura, odnosno način donošenja sporazuma na principima uvažavanja interesa zainteresovanih strana.
– Najpre je potrebno obezbediti status za ljude, a potom teritorijalni status. Dakle, najpre urediti da ljudi budu bezbedni i pravno i politički zaštićeni, a potom doći do konsenzusa o teritorijalnom statusu. Kako doći do društvenog konsenzusa? Kroz široku društvenu debatu, raspravu i odlučivanje u parlamentu i potom na referendumu, na kojem bi građani dali poslednju reč.
Dva su moguća ishoda: građani prihvataju da tražimo novo rešenje za status ili građani to odbijaju. I u jednom i u drugom ishodu grade se odnosi normalizacije i poverenja.
4. Što se posrednika tiče, od njih se očekuje da prestanu sa podrškom stabilokratiji i da punom snagom podrže demokratiju u Srbiji.
– Ako Srbija ne postane uređena demokratska država, doživećemo slom, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija nema defakto vlast na Kosovu, a Kosovo nema međunarodno dejure priznanje zbog toga što ga nije dobilo od Srbije, odnosno zbog toga što nema podršku potrebnu za to u OUN-u. To je međuprostor gde se gradi kompromis, kao i između dva helsinška principa: prava na samoopredeljenje i prava na teritorijalni integritet.
Dakle, mi smo za sporazum koji uključuje EU posrednike, ali i evropske vrednosti. Protiv smo sporazuma koji isključuje sve u Srbiji izuzev autokrate Vučića. Kosovo mora biti i albansko i srpsko, a takvo može biti samo ako je i evropsko.
Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vlast u Srbiji evropski put doživljava kao izgradnju metroa u Beogradu: potpisuju se ugovori, prolazi neko vreme, prave se neki planovi, prave se revizije planova, potpisuju se novi ugovori, odustaje se od starih planova i usvajaju se novi, tu i tamo se nešto kopa, a niko više ne veruje da će se za života voziti metroom
Tokom “dana odluke” o Kosovu predsednik Srbije namiguje narodu, poručujući da će još jednom namagarčiti Zapad. Teza po kojoj valja kupovati vreme za “srpsku stvar” dolazi iz repertoara reditelja Dragoslava Bokana, koji bi da Vučiću bude ono što je Aleksandar Dugin za Putina
Ovo nije prvi put da se Srbija nalazi na raskršću i zbog toga je neobično važno da se okupe i počnu da sarađuju sve političke organizacije koje Srbiju vide kao modernu, civilizovanu, sekularnu republiku sa jasno uspostavljenim pravilima podele vlasti i neprikosnovenom vladavinom prava
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!