Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti
ZORAN LUTOVAC…
Kada je objavljen francusko-nemački sporazum o Kosovu, jasno je bilo da je on sporan zbog načina na koji je donet, zbog samog sadržaja i zbog toga što bi trebalo da ga sprovodi autokrata. O tome se dosta govorilo i pisalo.
Pod pretpostavkom da okvir ovog sporazuma naknadno može proći kroz valjanu proceduru i da bude prihvatljiv za građane Srbije, šta mu sadržinski nedostaje?
1. Datum ulaska Srbije u EU.
– U Sporazumu bi trebalo da stoji da će Srbija biti primljena u EU u nekom vrlo kratkom, razumnom roku, na primer šest meseci od prihvatanja Sporazuma. Neko će reći da nismo ispunili kriterijume za ulazak u EU. Tačno. Kao što ih nisu ispunile ni Bugarska i Rumunija, kada su primljene. Srbija sa Vučićem nikada, ali nikada neće ispuniti te kriterijume. Ovo je način da dođemo do uređene demokratske države istom logikom kojom smo došli do predloga za status Kosova. Naime, u rešavanje statusa Kosova krenulo se sa predlogom “najpre standardi pa status”, pa kada je ubijen Đinđić, odustalo se od toga i prešlo na drugu formulu, “status pa standardi”.
Po toj istoj metodologiji promenimo pristup integraciji Srbije u EU: umesto formule “prvo kriterijum pa članstvo u EU”, primenimo formulu “prvo EU pa ispunjavanje kriterijuma”!
Ovo je veoma važno za zaustavljanje daljeg propadanja Srbije: da izgradimo uređenu demokratsku državu. Ako to ne uradimo, urušićemo se kao društvo i država, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija je ruinirana u svakom smislu: ekonomskom, socijalnom, ekološkom, moralnom… Nema vladavine prava, nezavisnog sudstva, samostalnog tužilaštva, nema slobode medija, nema slobodnih i poštenih izbora. Korupcija i kriminal vladaju Srbijom. Ako se tako nastavi, nema nam spasa.
2. Odgovarajući status za Srbe na Kosovu i uvažena legitimna svojinska, kulturna i druga stečena prava države Srbije.
– Kad govorim o odgovarajućem statusu za Srbe na Kosovu, mislim na status koji štiti njihovu bezbednost i vitalna prava i interese. To se može ostvariti konsocijativnim statusom za Srbe na Kosovu. Konsocijacija podrazumeva upravo to – da nema nametanja rešenja kojima se Srbi protive, da se uvažavaju njihovi stavovi o svim važnim pitanjima za njihov opstanak i život na Kosovu. Da ne mogu vlasti iz Prištine da vrše eksproprijaciju kao u Leposaviću, na primer, i da grade vojne baze bez saglasnosti lokalnog stanovništva. To podrazumeva institucionalne mehanizme i instrumente za suštinsku autonomiju i samoupravu: da Srbi odlučuju sami o svojim vitalnim interesima.
To podrazumeva autonomiju, načelo proporcionalnosti i veto-zaštitu. Nerazuman je i nelogičan stav kosovskih Albanaca koji osporavaju Srbima sva ona prava koja su tražili za sebe.
3. Ono što bi trebalo da prethodi Sporazumu jeste odgovarajuća procedura, odnosno način donošenja sporazuma na principima uvažavanja interesa zainteresovanih strana.
– Najpre je potrebno obezbediti status za ljude, a potom teritorijalni status. Dakle, najpre urediti da ljudi budu bezbedni i pravno i politički zaštićeni, a potom doći do konsenzusa o teritorijalnom statusu. Kako doći do društvenog konsenzusa? Kroz široku društvenu debatu, raspravu i odlučivanje u parlamentu i potom na referendumu, na kojem bi građani dali poslednju reč.
Dva su moguća ishoda: građani prihvataju da tražimo novo rešenje za status ili građani to odbijaju. I u jednom i u drugom ishodu grade se odnosi normalizacije i poverenja.
4. Što se posrednika tiče, od njih se očekuje da prestanu sa podrškom stabilokratiji i da punom snagom podrže demokratiju u Srbiji.
– Ako Srbija ne postane uređena demokratska država, doživećemo slom, sa Kosovom ili bez njega.
Srbija nema defakto vlast na Kosovu, a Kosovo nema međunarodno dejure priznanje zbog toga što ga nije dobilo od Srbije, odnosno zbog toga što nema podršku potrebnu za to u OUN-u. To je međuprostor gde se gradi kompromis, kao i između dva helsinška principa: prava na samoopredeljenje i prava na teritorijalni integritet.
Dakle, mi smo za sporazum koji uključuje EU posrednike, ali i evropske vrednosti. Protiv smo sporazuma koji isključuje sve u Srbiji izuzev autokrate Vučića. Kosovo mora biti i albansko i srpsko, a takvo može biti samo ako je i evropsko.
Sporazum podrazumeva kompromis, uvažavanje realnosti defakto i dejure, uvažavanje interesa zainteresovanih strana. Ako nema toga, onda nema sporazuma, onda imamo nametnuto rešenje. Rešenje nametnuto jednoj strani pre može biti zametak budućih nesporazuma i sukoba nego osnov trajne stabilnosti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vlast u Srbiji evropski put doživljava kao izgradnju metroa u Beogradu: potpisuju se ugovori, prolazi neko vreme, prave se neki planovi, prave se revizije planova, potpisuju se novi ugovori, odustaje se od starih planova i usvajaju se novi, tu i tamo se nešto kopa, a niko više ne veruje da će se za života voziti metroom
Tokom “dana odluke” o Kosovu predsednik Srbije namiguje narodu, poručujući da će još jednom namagarčiti Zapad. Teza po kojoj valja kupovati vreme za “srpsku stvar” dolazi iz repertoara reditelja Dragoslava Bokana, koji bi da Vučiću bude ono što je Aleksandar Dugin za Putina
Ovo nije prvi put da se Srbija nalazi na raskršću i zbog toga je neobično važno da se okupe i počnu da sarađuju sve političke organizacije koje Srbiju vide kao modernu, civilizovanu, sekularnu republiku sa jasno uspostavljenim pravilima podele vlasti i neprikosnovenom vladavinom prava
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!