Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ali u tom slučaju izostali bi političko-marketinški efekti
Nakon terorističkog napada u Moskvi, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u sveopštoj medijsko-političkoj ofanzivi svog režima uoči ponovljenih beogradskih izbora iskoristio priliku da se pokaže kao svemogući i sveopšti zaštitnik građana i naroda, posebno u glavnom gradu. Dakle, urađeno je nešto što nikome ranije nije palo na pamet – u tržne centre i na šetališta, pored obične policije, izvedeni su Žandarmerija, Specijalne antiterorističke jedinice i pripadnici BIA u crnim uniformama (mora da su šivene po nacrtu Aleksandra Vulina), pancirima i kačketima sa znakom BIA. Nose automate “Hekler i Koh” i, za potrebe snimanja, drže prst na obaraču.
Sam kolokvijalni naziv “tajna služba” govori da se radi o ljudima koji su operativci u civilu. Šta tačno rade, često ne znaju ni članovi njihovih porodica. Neupadljivi, neprimetni, umešani među ostale građane, nekad su stvarno radili svoj posao, dok nije počela sveopšta estradizacija i “vulinizacija” Službe, pa sada uz zapošljavanje po partijskoj liniji, čak i na dužnosti nose značke BIA. Recimo, šetaju po holovima Skupštine sa tim obeležjem na reveru, sede u skupštinskom restoranu… Fali samo da počnu da dele novinarima visit-karte – “Aleksa Žunjić, sreski špijun”.
foto: ministarstvo odbrane i vojske srbije / tanjug…žandarmerija i ostali sa dugim cevima na ulicama
Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ovako ispada da će teroristi napasti baš tamo gde vide pripadnike BIA i SAJ – to im je kao izazov. Naime, ako dođe do toga da pripadnik BIA u uniformi na licu mesta sprečava teroristu, onda ta agencija može da “stavi ključ u bravu” zato što nisu ispunili ono zbog čega su osnovani i što im je zadatak – preventivu. Srećom, postoje i ljudi koji se zaista bave obaveštajnim poslovima i analitikom, bar dok ne odu u penziju i ne zamene ih “stručnjaci” dovedeni preko SNS.
Specijalna antiteroristička jedinica takođe je zloupotrebljena. Ljudi iz te relativno malobrojne jedinice i inače dežuraju i patroliraju u vitalnim objektima i oko njih, poput aerodroma – kako u uniformi, tako i u civilu. SAJ ima i svoje obaveštajno odeljenje, a sada mora da šalje pripadnike da idu šetalištima, promenadama, tržnim centrima radi propagande za podizanje rejtinga vlasti. Pripadnici SAJ, za razliku od onih iz BIA, ne vole da kažu gde rade, samo govore “u MUP-u”, pa onda neka uprava. A ima ih itekako na svim važnijim događajima, koje obezbeđuju u civilu.
Najavljivati na televiziji sednicu tela koje se zove Savet za nacionalnu bezbednost dokaz je političkog marketinga. Čitavu noć to je bila glavna tema, televizijske ekipe su dežurale ispred Predsedništva Srbije, kajroni išli po ekranima i šta se desilo? Ništa. Na kraju je ministar spoljnih poslova Ivica Dačić izgovorio nekoliko fraza i rekao kako zemlji ne preti teroristički napad. Takvih sednica Saveta bilo je i do sada, posebno kad su tenzije oko Kosova u pitanju, a za rezultat su imale to da je Srbija gubila deo po deo ingerencija na severu Kosova. Zato je i tenziju zbog teorističkog napada u Moskvi Vučić iskoristio da skrene pažnju sa nepovratnog procesa prijema Kosova u članstvo Saveta Evrope.
U sve se, doduše sa malim zakašnjenjem, umešala i Vojska. Hiperproduktivna Uprava za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, koja obično izdaje saopštenja u stilu “održana redovna obuka” u nekoj jedinici, obnarodovala je da je i Vojna policija izašla na ulice. I to je verovatno kruna ove propagandne akcije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Aktuelni režim nastoji da se opoziciono nastrojeni birači obeshrabre i pasiviziraju. Govore im da nema nikakvog smisla bilo kakvo aktivnije učešće u političkom životu – naprednjaci će svakako pobediti i nastaviti sa svojom agendom! U tu svrhu šalju poruku da od izbornih prevara neće odustati ni za korak, a predsednik saopštava i vrlo sumnjive rezultate istraživanja po kojem podrška opoziciji u glavnom gradu – opada
“Na fakultetima se vrlo često dešava situacija koja je još gora nego sa neregularnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Ovde se sprečava sam nastanak novih organizacija”, kaže za “Vreme” profesor FPN Filip Ejdus
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!