

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu
Predrag Koraksić je rođen 15. juna 1933. godine u Gornjoj Gorevnici kod Čačka, u učiteljskoj porodici. Njegovo detinjstvo obeleženo je ratom i gubitkom oca, partizana ubijenog tokom Drugog svetskog rata, kao i izbeglištvom koje je usledilo. Karikature je počeo da objavljuje već sa 17 godina – 1950. godine u satiričnom listu “Jež” započeo je izuzetnu karijeru dugu više od sedam decenija. Iako je studirao arhitekturu u Beogradu, odlučio je da se u potpunosti posveti karikaturi i novinarstvu.
Koraks je više od tri decenije radio u “Večernjim novostima” odakle je, kao nepodoban, udaljen 1993. godine. Nakon toga on nastavlja da radi u nezavisnim medijima – najpre u nedeljniku “Vreme” i dnevniku “Borba”, potom i na portalima “Peščanik” i Slobodna Evropa, a u listu “Danas” je punih 26 godina gotovo svakodnevno objavljivao karikature. Decenijama je karikaturama i aktivizmom branio pravo na slobodno mišljenje i slobodu izražavanja ostavljajući neizbrisiv trag u novinarstvu, medijskoj kulturi i javnom životu Srbije i Balkana. Njegov prepoznatljiv crtež i britak humor bili su simbol otpora autoritarnosti, nacionalizmu i zloupotrebi moći. Bio je pravedan i nepotkupljiv, direktan i precizan, a karikature su jasno govorile i koliko je veliki i nepresušan bio njegov smisao za humor i satiru.
Valjda ne postoji novinarska nagrada kojom Koraksić nije ovenčan, naročito u poslednje tri i po decenije – od “Pjera”, preko “Dušana Bogavca” i “Stanislava Staše Marinkovića”, do Dobrog primera Novog optimizma. U oktobru 2004. godine Republika Francuska dodelila mu je Legiju časti za izuzetan doprinos borbi za demokratiju, slobodu izražavanja i antifašizam.
Da, i za antifašizam, jer su mu ekstremisti zagorčali detinjstvo, a bio im je meta i u poslednje četiri decenije života, tako da je neumorno i nepokolebljivo ukazivao karikaturom a i rečju na svu pogubnost šovinizma, ksenofobije i govora mržnje.
Kao jedan od osnivača NUNS-a, bio je deo generacije koja je stvarala prostor za nezavisno i profesionalno novinarstvo u najtežim vremenima. Zbog izuzetnog doprinosa profesiji i borbi za slobodu medija, NUNS mu je 2021. godine, povodom 88. rođendana, dodelio status počasnog člana.
Koraks je bio jedinstveni hroničar vremena i njegov pogled na stvarnost i glas neizmerno će nedostajati. O njegovom delu, a i saradnji i druženju sa njim, govoriće u subotu, 23. maja , od 15 sati u Centru za kulturnu dekontaminaciju njegove kolege i prijatelji: Branka Prpa, Dušan Petričić, Željko Bodrožić, Dragoljub Draža Petrović, Branislav Guta Grubački, Mijat Lakićević i Jelka Jovanović.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve