

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ali u tom slučaju izostali bi političko-marketinški efekti
Nakon terorističkog napada u Moskvi, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u sveopštoj medijsko-političkoj ofanzivi svog režima uoči ponovljenih beogradskih izbora iskoristio priliku da se pokaže kao svemogući i sveopšti zaštitnik građana i naroda, posebno u glavnom gradu. Dakle, urađeno je nešto što nikome ranije nije palo na pamet – u tržne centre i na šetališta, pored obične policije, izvedeni su Žandarmerija, Specijalne antiterorističke jedinice i pripadnici BIA u crnim uniformama (mora da su šivene po nacrtu Aleksandra Vulina), pancirima i kačketima sa znakom BIA. Nose automate “Hekler i Koh” i, za potrebe snimanja, drže prst na obaraču.
Sam kolokvijalni naziv “tajna služba” govori da se radi o ljudima koji su operativci u civilu. Šta tačno rade, često ne znaju ni članovi njihovih porodica. Neupadljivi, neprimetni, umešani među ostale građane, nekad su stvarno radili svoj posao, dok nije počela sveopšta estradizacija i “vulinizacija” Službe, pa sada uz zapošljavanje po partijskoj liniji, čak i na dužnosti nose značke BIA. Recimo, šetaju po holovima Skupštine sa tim obeležjem na reveru, sede u skupštinskom restoranu… Fali samo da počnu da dele novinarima visit-karte – “Aleksa Žunjić, sreski špijun”.


Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ovako ispada da će teroristi napasti baš tamo gde vide pripadnike BIA i SAJ – to im je kao izazov. Naime, ako dođe do toga da pripadnik BIA u uniformi na licu mesta sprečava teroristu, onda ta agencija može da “stavi ključ u bravu” zato što nisu ispunili ono zbog čega su osnovani i što im je zadatak – preventivu. Srećom, postoje i ljudi koji se zaista bave obaveštajnim poslovima i analitikom, bar dok ne odu u penziju i ne zamene ih “stručnjaci” dovedeni preko SNS.
Specijalna antiteroristička jedinica takođe je zloupotrebljena. Ljudi iz te relativno malobrojne jedinice i inače dežuraju i patroliraju u vitalnim objektima i oko njih, poput aerodroma – kako u uniformi, tako i u civilu. SAJ ima i svoje obaveštajno odeljenje, a sada mora da šalje pripadnike da idu šetalištima, promenadama, tržnim centrima radi propagande za podizanje rejtinga vlasti. Pripadnici SAJ, za razliku od onih iz BIA, ne vole da kažu gde rade, samo govore “u MUP-u”, pa onda neka uprava. A ima ih itekako na svim važnijim događajima, koje obezbeđuju u civilu.
Najavljivati na televiziji sednicu tela koje se zove Savet za nacionalnu bezbednost dokaz je političkog marketinga. Čitavu noć to je bila glavna tema, televizijske ekipe su dežurale ispred Predsedništva Srbije, kajroni išli po ekranima i šta se desilo? Ništa. Na kraju je ministar spoljnih poslova Ivica Dačić izgovorio nekoliko fraza i rekao kako zemlji ne preti teroristički napad. Takvih sednica Saveta bilo je i do sada, posebno kad su tenzije oko Kosova u pitanju, a za rezultat su imale to da je Srbija gubila deo po deo ingerencija na severu Kosova. Zato je i tenziju zbog teorističkog napada u Moskvi Vučić iskoristio da skrene pažnju sa nepovratnog procesa prijema Kosova u članstvo Saveta Evrope.
U sve se, doduše sa malim zakašnjenjem, umešala i Vojska. Hiperproduktivna Uprava za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, koja obično izdaje saopštenja u stilu “održana redovna obuka” u nekoj jedinici, obnarodovala je da je i Vojna policija izašla na ulice. I to je verovatno kruna ove propagandne akcije.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve