Zahvaljujući "operativnim podacima" ni kiša nije omela proslavu, svakog VIP gosta ček’o je neraspakovan kišobran, pa je još jedared, a sa čime su se složili Ministar i Predsednik, pokazano da je policija narodna, i da je Ministarstvo narodno...
Tim putem, a tačno u nedelju, 23. maja i na prve Trojice, pored Nastavnog centra policije u Makišu, na svaki’ pedeset, ma deset, metara policajac, regulišu nadolazeće pešake, još bolje regulišu pristižuće „audije“ i ostali crni VIP prevoz. Na ulazu u Nastavni centar taj detektor za metal, na ulazu i pripadnici Žandarmerije, u svu tu opremu i naoružanje, u stavu Ko ‘oće da se slika, dalje se otvorio fudbalski teren, svečana tribina… Na terenu, na atletskoj stazi, Policijski orkestar u vežbanju, naspram ta Svečana tribina, sa obeleženim sedalima, svako ima ime i prezime Gospodina, gore, na spratove, još svečaniji, sa te takoreći lože, deo. U jedan od ti’ boksova već na mestu DS skupštinarka Čomić Gordana, crvena dolama, plava sa bele tufne marama oli ešarpa, koaliciono, i sa desne strane, Onaj SPS Ružić, dalje, na tu stranu, košarkaški selektor, Dušan Ivković, fudbalski Radomir Antić, sami Tata koji je na tom krilu drž’o banku Đoković. Dole i niže, skoro u najdonje redove, bivši ministar policije Dušan Mihajlović, iznad njega Ona Božen kozmetika, jedan red iznad Onaj Baki Anđelković u svakom raspoloženju, sve desnom puši a kosu baca ulevu stranu, sa tu svoju neda se opisati frizuru i pripadajuću kravatu.
ŠTO BI FILOZOFI REKLI: Dunu orkestar, na teren stupiše pripadnici razni’ rodovi policije, jedan četvrtast i sa neki žuti gajtani komandova, Na mestu voljno. To voljno potraja, omašiše satnicu i početak manifestacije, kad se na vidik pojavi kolona u svakom redu i poretku, ode odzada te Svečane tribine, pa se pojavi u centralnoj loži. Kad sede predsednik Tadić, desno mu se nađe predsednik Vlade, po sredini i u centru ministar Dačić, do njeg’ Predsednica Skupštine, a do nje Direktor policije, ministar Dinkić beše u istu ravan, ali u drugi boks i pripadanje.
Onaj što komanduje komandova, Za doček Državne zastave, VIP tribina ustade, izmaršira jedinica sa zastavom do centra igrališta. Dunu truba, o’zgo, po te stepenice, u pratnji dve šeširić policajke, stade silazi ministar policije Dačić. Ministar uspešno siđe, uspešno pređe atletsku stazu i uspešno stade na ne baš dobro podašišanu zelenu travu, Onaj što komanduje se ukoči, Gospodine ministre, pripadnici policije spremni za početak manifestacije, raportira komandant Žandarmerije. Dačić klimnu po svaki protokol, paradnim korakom, u paradno crno odelo sa ministarski peševi odzada, krenu prema zastavi, nakloni se, krenu, bez da zastane, a kamoli se spotakne, kroz tu ne baš dobro podašišanu zelenu travu pored postrojenih pripadnika policije. Iđaše on tako dok je bilo postrojene policije, dođe do kraja, vrnu se, opet iđaše i uspešno savladavaše tu ne baš dobro podašišanu travu, stiže do centra i kako treba stade. Ondak ministar kako treba pozdravi stroj, Dame i gospodo pripadnici policije, zdravo, a ovi ko jedan odgovoriše, Zdravo.
Javi se voditelj preko taj mikrofon, Uvaženi gosti i građani, draga deco, dobar dan i dobro došli u Nastavni centar MUP-a RS, na obeležavanje slave Ministarstva i Dana policije… Bi himna, bi Voljno, voditelj se nastavi, Molim Prvog potpredsednika, Zamenika predsednika Vlade i ministra Unutrašnjih poslova Republike Srbije, gospodina Ivicu Dačića, da vam se obrati. Pred metalstaklo govornicu stade ministar, levom namesti kravatu, a desnicom stavi sebi na raspolaganje koncept izlaganja, Poštovani gospodine predsedniče Republike, predsednice Narodne Skupštine, predsedniče Vlade Republike Srbije… danas je Dan našeg Ministarstva, Dan policije, kao uspomena na svetle tradicije našega naroda kada se žandarmerija borila protiv turske vlasti u Beogradu… Izazovi sa kojima se suočavamo su veliki… Živeli smo u vreme kada su mnogi govorili da im je prioritet borba protiv kriminala i korupcije, ali postoji jedna velika razlika, mi danas radimo na tome, a ne pričamo, reč je o tome da se ne sme više gledati na svet kako bi ga objašnjavali, kako su filozofi rekli, nego kako ga menjati, kako da stvorimo Srbiju koja će biti demokratska država, moderna država, koja će biti bez kriminala i sposobna da zaštiti svoje građane, zato je ovo vreme danas prelomno… Ministar, sve se i s obe ruke držeći za govornicu, nastavi da nikad nije bila bolja saradnja policije i drugih državnih organa, da je siguran da je država Srbija jača od kriminala, jer je čvrsto rešena da bude deo evropske porodice naroda…
SVAKI POSAO JE TEŽAK: Bilo je tu i aplauza, i to ne bilo sve od ministra, Policija nije ničija, u partijskom i političkom smislu, ona je narodna, ona radi u interesu budućnosti cele Srbije, zato policija nije trošak Srbije, ulaganje u policiju je ulaganje u Srbiju i budućnost Srbije. Bi jošte, u akciji „Morava“ uhapšeno 1700 ljudi, razbijeno 80 kriminalnih grupa, u saradnji sa drugim policijama, a po našim informacijama, širom sveta zaplenjeno oko pet tona kokaina, Srbija je danas respektibilni faktor kada su u pitanju bezbednost i borba protiv kriminala, u vreme ekonomske krize možemo reći da je Srbija najveći izvoznik bezbednosti u ovom delu regiona i svetu… Ni to ne bilo sve, ministar reče da je u prošloj godini poverenje građana u policiju skočilo za sedam posto, da nije samo policija narodna, i Ministarstvo je narodno.
Voditelj pročita ko od policajaca dobio odličja, ministar članovima porodica poginulih policajaca lično uruči posthumna priznanja, opet se javi, jer ozdo bolje vidi, Dačić da pozdravi drage goste, ministra policije Republike Srpske gospodina Čađu, pa nastavi, Naravno, tu su i naši šampioni, Aleksandar Šoštar, Dušan Ivković, Radomir Antić, kome želimo što bolje rezultate, tu je, naravno, porodica našeg proslavljenog asa Novaka Đokovića, video sam negde i Predraga Danilovića… Voditelj se vrati poslu, najavi da će Prvi potpredsednik i Ostalo Dačić uručiti plaketu Predsedniku Republike. Tadić u pratnji oni’ šeširić policajki siđe na zeleni teren, te uz obostranoobostrani zagrljaj primi plaketu.
Stade i Predsednik za govornicu, tek se tu videlo da je on najbolje podašišan, i da mu je boja odela, kravate sa dužne i diskretne pruge, totalno i u svako slaganje sa najbolje podašišanu frizuru. Predsednik se složi sa ministrom da policija pripada narodu, i da Srbija danas jeste izvoznik bezbednosti, a ne uvoznik bezbednosti, pa reče, i bez gledanja u bilo kakav koncept, koju svoju, Završiću ove moje reči podsećajući nas sve zajedno na činjenicu da je svaki posao težak, i posao obućara, rudara, lekara, profesora, prodavca lozova, svaki posao je težak, ali posao ovih ljudi koji na sebe preuzimaju životne rizike zaslužuje najveće poštovanje države i podršku u svim okolnostima… Želim da vam čestitam ovaj dan, i želim svim građanima i deci da uživaju u manifestaciji, a nadam se da kiša neće pasti. Jopet padoše obostranoobostrani zagrljaji i svako čestitanje, Predsednik i Ministar odoše u tu i svoju ložu na galeriji.
Bi ispraćaj zastave, raščisti se teren, uze bude ta manifestacija, policijska parada i defile. Voditelj najavi pripadnike jedinice za zaštitu VIP lica, atletskom stazom krenuše crni „audiji“, bi demonstracija spasavanja štićenog lica kroz peta vrata, najbolje su delovale specijalke sa u sve crno i usko i za svaki plus crvene kravate, koje sve savladaše i sve obaviše. Onda po taj scenario budu savladani teroristi, pa je bilo i „gonjenje i presretanje autobusa i lišavanje slobode terorista i oslobađanje talaca uz minimalne posledice“. Uto uze pada sitna kiša, ali ne bilo iznenađenja, svaki VIP gost je imao na raspolaganju neotvoren kišobran, divno i lepo i najlepše i za svako odlikovanje je bilo videti kako je cela svečana tribina postala zastava, red crveni’, pa red plavi’, pa red beli’ kišobrana.
Opet se javi orkestar, u defileu prođoše pripadnici saobraćajne, granične policije, žandarmerije, interventne jedinice, razni landroveri i hameri, bi i helikoptera, vatrogasnih kola sa vodenim topovima… Voditelj reče da svemu kraj, pozva goste da pogledaju tehnički zbor preko puta. Ali kiša, uprkos predsednikovoj želji, pojača, pređe u pljusak i nevreme, sve uze da se povlači kako zna i ume, preko puta gde treb’o bude koktel, ne bi ništa od sve što pripremljeno, muzika je pakovala instrumente, desetine „audija“ i drugih marki crnih državnih automobila napuštalo je mesto događaja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.