

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Opasan medicinski otpad u kontejnerima, zajedno sa drugim smećem, i nebezbedno spaljivanje delova tela – to je do pre petnaestak godina bilo sasvim uobičajeno pri zdravstvenim ustanovama u Nišu i drugde.
Tada je Evropska unija počela da ulaže milione evra kako bi pomogla Srbiji da konačno uredi ovu oblast. Klinički centar i Dom zdravlja u Nišu bili su među onima koji su dobili postrojenja za tretman infektivnog medicinskog otpada.
No, danas ta postrojenja zvrje skoro prazna, bez dozvola. U novom broju koji je na kioscima, „Vreme“ otkriva šemu prema kojoj poslednjih godina vlast „čisti teren“, prazneći državna postrojenja.
Više naših sagovornika misli da je razlog „punjenje džepova“ privatne firme Remondis Medison iz Zrenjanina koja sada steriliše otpad i to naplaćuje skuplje. U firmi to demantuju.
Postrojenje pri niškom Kliničkom centru ima četiri autoklava i tri drobilice, kao i jedno vozilo kojim se otpad transportuje sa svih klinika.
„Zbrinjavali smo otpad iz Hitne pomoći, Transfuzije, Studentske poliklinike, Zavoda za sudsku medicinu, Klinike za stomatologiju, Instituta Niška Banja, Gornje Toponice i Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika“, navode za „Vreme“. Državne ustanove za tu uslugu nisu plaćale ništa.
Ali muke počinju pre oko pet godina. Prvo gube dozvolu za prevoz – po novom Zakonu o transportu opasnih materija morali bi da se registruju i kao autotransportno preduzeće, što za zdravstvene ustanove praktično nije moguće. Ali tu nije kraj.
Najpre više nisu mogli da uz naplatu zbrinjavaju otpad iz prvatnih klinika i ordinacija, a od februara ne mogu ni iz državnih.
„Tada nam Ministarstvo nije produžilo dozvolu“, navode iz Odseka za obezbeđenje Kliničkog centara Niš. „Nema obrazloženja, samo piše da nam je dozvola odobrena samo za sopstvene potrebe.“
Jedan od sagovornika kaže da je ovo primer koji ilustruje situaciju na nivou cele Srbije, jer tvrdi da su „svi izgubili dozvole zbog jednog“. Tu misli na firmu Remondis iz Zrenjanina.
Teško je naći tačne podatke o zaradi, ali „Vreme“ je dobilo potvrdu iz zdravstvenog centra Aleksinca da su privatnicima za zbrinjavanje medicinskog otpada samo tokom prošle i ove godine platili oko tri miliona dinara. Pri tome imaju svoje postrojenje koje ne koriste.
U Remondisu sve demantuju. „U državi Srbiji najveći operater za zbrinjavanje medicinskog otpada je državni sistem koji deluje pod Ministarstvom zdravlja i procenjuje se da se 80% generisanog medicinskog otpada zbrinjava kroz isti dok je ostalih 20% podeljeno na privatne operatere.“
Na pitanja zašto poslednjih godina sve drugih operatera gubi dozvole, a Remondis preuzima i poslove državnih postrojenja koja zato ne rade u punom kapacitetu, odgovaraju da su se propisi promenili i da svi to moraju da poštuju.
Celo istraživanje čitajte u novom broju „Vremena“ koji je na kioscima.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve